Active Beauty
Faza prkosa: Savjeti za roditelje

Faza prkosa je važan dio razvoja svakog djeteta.

Faza prkosa: Savjeti za roditelje

Faza prkosa je jedna od najvažnijih razvojnih faza u životu svakog djeteta. Ono se odvaja od roditelja i na putu je da postane samostalno. Za roditelje, to je obično test izdržljivosti. Ali za očaj nema mjesta.

Erik posebno voli čupati cvijeće iz saksija na balkonu. Prije izlaska iz stana ne želi obuti cipele. A ako mama Astrid dvoipogodišnjaku nešto zabrani, tada „zabava“ tek počinje. „Kada sam i sama umorna ili pod stresom, željela bih pobjeći na nekoliko sati“, priznaje Austrijanka.

Ipak, faza prkosa je jedna od najvažnijih razvojnih faza u životu svakog djeteta. Ono se odvaja od roditelja i na putu je da postane samostalno. „Dijete u tom uzrastu prepoznaje da je samostalna osoba. Razvija takozvanu JA-svijest i potrebu da stvari radi samo“, objašnjava bečki dječiji psiholog Simone Fröch. Na taj način dijete istražuje sebe i svoje okruženje. I Astrid primjećuje da Erik sada češće govori „sam“ ili „ja“. Zbog toga sada sam može zalijevati cvijeće u vrtu ili samostalno okačiti svoju opranu majicu da se osuši.

Vladati emocijama

Većina ljudi zna da je faza prkosa sastavni i normalni dio odrastanja. Ipak, teško je ostati smiren kada dijete vrišti ili se bez razloga baca po podu. Srdžba čovjeku daje snagu da zaštiti vlastite granice i postigne postavljene ciljeve. U fazi prkosa djeca moraju naučiti da savladaju svoje emocije. Stoga si Astrid u posebno intenzivnim momentima kaže: „To je normalno. To je samo faza. To nije protiv mene, već je važno za Erikov razvoj i proći će.“ Iz predostrožnosti pokušava što više vremena provoditi van kuće, kako bi se Erik mogao dobro izigrati u zelenilu, bez da se kuća uruši.

Izbjegavati nadmetanja

Mnogi roditelji su jedan od dva ekstrema, tvrdi psiholog Fröch. Jedni su oni koji sve popuštaju, previše su pažljivi i čine sve ono što djeca žele. Drugi su oni koji se nadmeću sa svojom djecom, bore se za preuzimanje moći, nameću svoju volju i ukazuju na posljedice ako djeca ne ispoštuju njihov autoritet – dakle, nameću strah. „A zapravo je suprotno“, kaže Fröch. „Nadmetanje ne služi za stvaranje autoriteta kod roditelja. Time oni zapravo štete odnosu sa svojom djecom kojima je kroz to povrijeđeno dostojanstvo.“ Stoga ovakve situacije treba izbjegavati. To može uspjeti ako roditelji pažljivo i pouzdano pristupaju potrebama svoje djece i pritom im pomognu da iskažu ono što imaju za reći.

Ne shvatati lično

Ono što ne pomaže, jeste pokušavati razumno razgovarati sa djetetom. „U stanju najveće uzrujanosti, dijete čuje glas majke ali ga njegova svijest ne može registrovati“, pojašnjava Fröch. A ako ga ružite, galamite ili provocirate, situacija će samo postati gora. Tada dijete pruža još veći otpor i postaje očajno – a tada i roditelji postaju očajni. Zadržite mir, iako je to lakše rečeno, nego učinjeno. Roditelji dječiji prkos ne trebaju shvatati lično. „Djeca ne reaguju namjerno tako, a posebno ne, jer žele ljutiti svoje roditelje“, kaže psiholog. Umjesto toga, tri puta duboko udahnite i mislite na to da će i najgori ispadi brzo proći. „Djetetu je potrebno povjerenje ispunjeno ljubavlju, siguran stav i dovoljno vremena da mu se tijelo opusti i da se u potpunosti smiri.“
Astrid također pomaže razgovor sa drugim majkama. „Kada vidim da je to već neko uspješno prošao, bude mi lakše da povjerujem da ću to i sama uspjeti.“ –

O osobi

Simone Fröch od 2012. godine vodi praksu za dječiju psihologiju u Beču. Ona pruža podršku djeci i roditeljima kada su u pitanju ponašanje, socijalni problemi, psihosomatske tegobe i traumatična iskustva.

kinderpsychologie-wien.at