Idem, dakle jesam

Složiti misli, doći do mira, učiti za život. Da biste shvatili sebe, morate daleko pješačiti.

Na početku je sve neizvjesno. Ruksak, u kome se nalazi samo ono najnužnije. Oprema, uredno složene majice, radost očekivanja. Mogli ste, naravno, rezervisati i odmor na plaži. Zaista se odmoriti. Ali, tu je bio taj osjećaj. Taj unutrašnji glas. Misao koja nikako nije izlazila iz glave. Moglo bi se jednom jednostavno negdje krenuti. I tu je bila ta čežnja da pustimo da nas nešto nosi i da na kratko iskočimo iz životnog točka koji nazivamo svakodnevicom. Prvi korak. I odjednom ste u središtu. U svijetu u kojem sat drugačije otkucava. U svijetu dalekog pješačenja. Jedan korak slijedi za drugim. I već je prošao jedan sat. Zatim dva. I tri. Prvi dan, prva noć. Prvi žuljevi na stopalima, ruksak je sve teži. Ipak, još uvijek je tu, taj osjećaj rasterećenosti, slobode. Cijeli dan boraviti napolju u prirodi. Nema telefona koji zvoni. Nema zadataka koje treba riješiti i štrihirati. Jednostavno idete. Slijedite put, strelicu, natpis. Gazite po poljskim stazama, marširajte škripućim korakom makadamskim putevima ili se mučite po pjeskovitom tlu duž neke obale.

Daleki putevi

Kao na jugozapadu Portugala, na Rota Vicentina. Nekadašnji ribarski put duž divlje i romantične obale Atlantika je dio Evropskog puta za daleko pješačenje E9. Veliki dio putanje se nalazi veoma visoko na stjenovitim liticama oko kojih huči vjetar. Hladan zrak zviždi oko ušiju, a istovremeno sunce peče na lice. Oskudno okruženje se prilagodilo teškim uslovima, sićušni cvjetovi su niski i imaju snažne listove. Vrijeme se može promijeniti od danas do sutra i sve može uroniti u more maglovitih oblaka. Ono što ostaje je šuštanje vode. Kada dođe veče radujemo se vrućem tuširanju, svježe presvučenom krevetu u malom pansionu – veliki hoteli ovdje ne postoje. Ili u bijeloj seoskoj kućici sa plavo uokvirenim prozorima, što je tipično za odvojenu regiju Alentejo. Večera: Svježa riba, servirana u jednostavnoj gostionici.

Vrijeme. Daleko pješačenje iziskuje vrijeme. Sedmice, mjeseci. Ili duže.

Sređene misli

Jednom ne morate razmišljati ni o čemu, to ima brojne prednosti. Praktično poništimo svoj tvrdi disk, vratimo ga na nulu. Kako bismo bolje prihvatili Ovdje i Sada. Za kvrgavo stablo masline koje stoji na ivici puta. Za bambusove grmolike biljke metrima visoke koje vode kroz svijetlu šumu. Za miris borova koji imaju oštre, dugačke iglice. Za hrastove plutnjake sa njihovim debelim korama. Ali, prije svega za svjesnu percepciju samog sebe. Korak po korak se približavamo našoj unutrašnjosti. Jednog dana, nakon bezbroj sati, dana, sve naše misli su sređene. Čvor popušta, otvaraju se nove sfere. I dolazimo do svog mira, iako smo stalno u pokretu. Krećemo se kao u transu. Bolne noge, težak ranac, sve to postaje dio našeg sopstvenog Ja. I to ne želimo više pustiti, čak i ako je naporno. Jer pokazuje šta sve možemo stvoriti. Da nijedan put nije suviše dalek niti je neki cilj suviše visoko. Da poslije kiše dolazi sunce. I da je cijeli život jedna beskonačna staza. Često pravimo obilaznice, ali one mogu otvoriti nove perspektive. Ponekad idemo strmovito i uz brdo, ali kada stignemo na vrh odmor je utoliko ljepši.

Franc Kafka

“Putevi nastaju tako što njima prolazimo.”

Upečatljiva iskustva

Ko sam pješači po usamljenim stazama, često satima neće susresti nijedno ljudsko biće. A u sljedećem trenutku ima mnogo novih pratilaca na svom putu. Zajednički doživljaji povezuju. Ono što jedni drugima pričamo ima značenje. Bez obzira o kome je riječ, na putu su svi isti. Ali i oni koji se od samog početka svjesno upute zajednički na put, mogu iz jednog takvog planinarenja izvući jedno upečatljivo iskustvo. Prilagođavamo se ritmu onog drugog. Pružimo ruku ako je saputniku potrebna pomoć. I jedni drugima otkrivamo potpuno nove strane. Razgovori koji traju satima. Ili tišina. Jer, i zajedničko šutanje povezuje.

Jedinstveni doživljaj

Mirno je i kada pješačimo kroz nacionalni park Abel-Tasman i džunglu Novog Zelanda. Staza vodi duž obale, tirkizno plava voda bljesne kroz šipražje. Stalno se zaustavljamo poslije određenog vremena. I primamo samo zvukove koji dolaze iz šume. Izgubljeni u mislima zurimo u zelenilo papratne palme. I u prostranstvo okeana. Uveče podižemo šator i osluškujemo pucketanje logorske vatre. Probuđeni suncem, radujemo se onome što još slijedi. Približavamo se sljedećoj avanturi korak po korak. Iz dana u dan. I na kraju, bez obzira da li smo to uradili sami ili zajednički, postigli smo nešto izvanredno.

Khalil Gibran

“Kornjače mogu više reći o putevima nego zečevi.”

Staze za daleko pješačenje širom svijeta

SAD: Jedna od najdužih staza za daleko pješačenje na svijetu je Appalachian Trail u SAD. Na 3.500 kilometara vodi od jugoistoka države kroz 14 saveznih država sve do sjeveroistoka. Planinari prolaze kroz netaknutu prirodu, šume i preko visoravni.

Korzika: Grande Randonnée 20 (GR 20): dvije sedmice, 180 kilometara. Staza za planinarenje kroz planinski svijet ovog Sredozemnog ostrva spada u najzahtjevnije ture u Evropi.

Bugarska: Evropska staza za daleko pješačenje E3: dugačka staza počinje u Španiji, a završava se u Bugarskoj. U Istočnoj Evropi, između ostalog, prolazi kroz Češku, Slovačku, Mađarsku i Rumuniju. Bugarska priječi put na balkanskim planinama sve do Crnog mora.

Hrvatska: Premužićeva staza: devet dana planinarenja kroz hrvatsku planinu Velebit. Planine, šume, livade i pogled na more.

Novi Zeland: Abel Taman Coastal Track: višednevno planinarenje na južnom novozelandskom ostrvu. Ova tura se mora precizno planirati unaprijed, mjesta pod šatorom i u kolibama su ograničena.

Norveška: Kružna staza Trollheimen: otprilike jedna sedmica je potrebna planinarima za oko 74 kilometra dugačku stazu u prirodnom rezervatu Heim der Trolle.

Kanada: West Coast Trail: 75 kilometara kroz obalne tropske šume Kanade, duž plaža i do usamljenih vodopada. Početak je kod Vankuvera.

Portugal: Rota Vicentina: portugalska staza za planinarenje sa nekoliko ruta. Spektakularna je stara ribarska staza sa svojim strmim hridima i divljim i romantičnim plažama. Staza je, u zavisnosti od odabira puteva, dugačka do 120 kilometara.

Novi Zeland: Ko voli planinariti, na Novom Zelandu je na pravom mjestu. Postoji veliki broj dužih i kraćih staza za daleko pješačenje koje vode kroz očaravajuće prirodne krajolike. Već nekoliko godina država se može preći preko samo jedne staze za daleko pješačenje. Staza “Te Araroa” prolazi preko Sjevernog i Južnog ostrva na dužini od 3.000 kilometara. Navodno je to jedna od najzanimljivijih staza za daleko pješačenje u svijetu.

Samo u Austriji postoji oko deset staza za daleko pješačenje. Ovdje su navedene tri:

• Sjeverna alpska staza: na 1.134 kilometra od Neusiedler jezera do Bregenzer šume.
• Južna alpska staza: na 500 kilometara od Bad Radkersburg do Sillian u Istočnom Tirolu, uglavnom u graničnom pojasu između Slovenije i Italije. Nastavak na 160 kilometara sve do Bozen.
• Austrijska staza u graničnom pojasu: na 700 kilometara od Waldviertel sve do Südoststeiermark.

Više od dvanaest staza za daleko pješačenje koje su dugačke po nekoliko hiljada kilometara protežu se kroz Evropu. Tri od njih su predstavljene ovdje:

• Evropska staza za daleko pješačenje E1: od Nordkap (Norveška) do Sicilije (Italija)
• Evropska staza za daleko pješačenje E8: od Irske pa sve do granice Turske
• Evropska staza za daleko pješačenje E9: obalna staza od Atlantika (Portugal) do Baltičkog mora

Ostale poznate staze za daleko pješačenje u Evropi

• Camino de Santiago: Put Svetog Jakova je najpoznatija hodočasnička ruta u Evropi. Postoji više ruta, ali većina hodočasnika ide od Španije do cilja Santiago de Compostela. Onaj ko odabere portugalsku
• Wales Coast Path: staza za planinarenje dužine 1.400 kilometara se proteže duž cijele obale Velsa.
• Alpe-Adria-Trail: povezuje u 43 etape na gotovo 700 kilometara regije Kärnten, Sloveniju i Friaul Julisch Venetien.