Put oko svijeta.
Maroko: Odmor kod novih prijateljica
Popularno odmaralište na sjeveru Afrike nudi mnogo više od pustih orijentalnih klišeja. Ako ga želite posjetiti, potrebno vam je dosta vremena. Zauzvrat ćete dobiti mnogo suvenira: Sjećanja na ljude koji su vam postali dragi.
„Da li je ova haljina preuska“, pitala sam. „Ne, savršeno ti stoji“, frknula je Malika. „Ti to ironično?“ Zabolio nas je stomak od smijeha. Upoznale smo se tek prije pola sata, a ipak smo stajale stisnute jedna uz drugu u jednoj svlačionici u Tetuanu na sjeveru Maroka. Na rubovima Medine, starog grada, Malikina prijateljica posjedovala je malu trgovinu s kaftanima – tradicionalnom arapskom odjećom. Žene ih nose kao haljine, često od plemenitih materijala poput samta, bogato ukrašene i sa bogato ukrašenim kaišom. „Moramo ići, uskoro će početi svadba“, upozorila nas je sedamnaestogodišnjakinja. „Pođite sa mnom kući, tu se možete presvući i našminkati.“
Da smo spontano pozvane na svadbu je bila čista slučajnost. Tek nekoliko dana smo putovale kroz Maroko, od sjevera prema jugu i svakodnevno smo se susretale sa domaćim ženama, koje su nam odmah prirastale k srcu. Grad Tetuan sa svojih skoro 400.000 stanovnika, u kojem je živjela Malika, nalazi se između gorja Rif i Sredozemnog mora odvojeno od velikih turističkih struja. Krivudavi sokaci njihove Medine pripadaju UNESCO svjetskom, kulturnom nasljeđu. Posebno dojmljiva je trgovinska četvrt, u kojoj su povrće, meso, začini, brda maslina, narandže i datule na visokom glasu. Osim toga se u gradu nalazi manja varijanta poznate, tradicionalne štavionice u Fésu, koja je otvorena za posjete.
Marokanska vjenčanja
Kada smo stigli na slavlje, osjećali smo se kao na nekom filmskom setu uz sve te glamurozne haljine, bogati nakit i izrazito našminkana lica. Sala je izgledala kao da je izašla iz neke orijentalne bajke. Satima smo sjedile s drugim ženama za stolom i nismo morale raditi ništa, osim da izgledamo lijepo. Nekako smo se osjećale poput princeza.
Servirali su se jelo za jelom. Pratili smo druge šta su radili, sjedili smo ispravno i jeli zalogajčić po zalogajčić. Tek kada je počeo svirati čisto muški bend, nekolicina žena je skočila na noge, počela plesati, vrištati i pljeskati rukama. Jedina za našim stolom koja je dobro govorila engleski jezik pozvala nas je na izlet sljedeći dan.
Naima je bila učiteljica, udata i imala je dva sina. Ispod njene marame virili su pramenovi crvene kose. Imala je dug jezik i smijala se vragolasto kada bi se šalila. A šalila se mnogo. Njen muž nas je vozio na sve strane – po cijeli dan: kroz grad, na plažu, u restoran. Naima je povela svog dvanaestogodišnjeg sina kao prevodioca – za svaki slučaj.
Našle smo se s njenom sestrom u jednom restoranu. Četiri žene, od toga po dvije sestre, za jednim stolom. Konobar je donio ljuti harira (supu od slanutka), hrskavu ribu, baršunaste teleće tažine, povrće i kuskus. Bez mnogo čavrljanja, rekle smo sve o našim ličnostima i ličnim iskustvima. Vrištali smo od smijeha. Ljudi za drugim stolovima su se okretali da nas pogledaju.
Večera u Marakešu
Živahnu večer provele smo i u Saidinom malom stanu u turističkom uporištu Marakešu. Mlada samohrana majka, prijateljica prijateljice, pozvala nas je na večeru. Pričala nam je kako se kao mlada djevojka udala za porodičnog prijatelja sa sela, kako bi mogla studirati u gradu, o braku u kojem nije bilo ljubavi i o svom ujaku koji je advokat i koji joj je pomogao pri razvodu.
Također nam je ispričala kako je teško živjeti u Maroku kao mlada, samohrana – razvedena majka. I o njenoj novoj ljubavi. Pravoj ljubavi. Dok je to pričala, blistala je. Dok je sa nama pričala, objašnjavala je svojoj devetogodišnjoj kćeri obaveze u kući, zagrlila je na kauču i potom servirala čaj od mente.
Saidin grad, Marakeš, ima mnogo lica. Na prvi pogled se prvo primijete uski, isprepleteni sokaci šarenog trga. Tu se prodaju mali i veliki snovi iz 1.001 noći, od srebrenog čajnika do kožne tašne sa šljokicama. Turisti posjećuju mjesto zabavljača Djemaa el Fna, impozantnu džamiju Koutoubia, raskošnu palaču Bahia i bogata dvorišta koja nose zvučna imena poput Majorelle ili Anima. Na drugi pogled dovoljan vam je jedan intenzivni susret kao onaj sa Saidom – i Marakaš počinje u potpunosti drugačije izgledati.
Između tradicije i moderne
Skoro pa je nemoguće obuhvatiti bogatu raznolikost ove države u samo nekoliko sedmica putovanja. S jedne strane, Maroko je tradicionalan i konzervativan, s druge strane nevjerovatno moderan. Oboje se odnosi i na sliku žene. To je jedina arapska zemlja koja je u svom ustavu utvrdila spolnu ravnopravnost. Realnost je, naravno, često drugačija – to se može doživjeti u svim krajevima, posebno na selima, gdje su ljudi siromašniji i obrazovanost rjeđa.
Svugdje je jednako zastupljeno gostoprimstvo, koja se posebno osjeti u nešto zavučenijim ulicama. Uvijek iznova dobijamo poruke od žena s kojima smo se sprijateljili. „Idete u planine? Ponesite dovoljno tople odjeće!“ Ili: „Već nam nedostajete!“ Često imamo osjećaj da čeznu za slobodom koja je nama pružena, a njima uskraćena.
Nakon četiri sedmice u Maroku vidjeli smo toliko toga što se tako rado prikazuje na turističkim reklamama: historijske, stare gradove, šarene tržnice, škole Kur’ana ukrašene raznim mozaicima, luksuzne hamame, pustinjske krajolike s oazama od palmi datula, kilometarske pješčane plaže. Ali ono što ćemo vječno pamtiti jesu Malikina srčanost, Naimina otvorenost i Saidina životna hrabrost.
Autorica je zajedno sa svojom sestrom vozom i autobusom putovala četiri sedmice kroz Maroko. Imena žena koje su tamo upoznale su za ovaj tekst izmijenjena.
Gradovi s osjećajem
ASILAH. Rado ga nazivaju tajnim prijedlogom. Mali grad umjetnika na Atlantiku u sebi sadrži krivudavi, dobro očuvani stari grad – Medinu. Očarava svojim u bijelo okrečenim kućama, romantičnim sokacima i malim trgovinama od kaligrafije do tepiha nalik na umjetnine. Poseban osjećaj ovom dijelu grada pružaju crteži na zidovima, koji nastaju svake godine na internacionalnom festivalu kulture.
CHEFCHAOUEN. „Plavi grad“ može se opisati kao mjesto snova u planinama: nebesko plave kuće, šareni promet. Ovaj grad se, zapravo, pretvara u pravi „instagram grad“. Prepun je turista, selfie stikova i kamera. Najbolji pogled pruža muzej Kasbah.
MEKNÈS. Ko više voli mirnija mjesta, pobjeći će u Meknés. Manji od četiri marokanska kraljevska grada (Fès, Marakeš, Meknès i Rabat) također posjeduje mjesto za zabavljače: Na El-Hdimu se svaku večer nađu pripovjedači, muzičari i krotitelji zmija. Posebne znamenitosti su gradska kapija Bab Mansour i škola Kur’ana Medersa Bou Inania.
ESAUIRA. Bijele kuće, umjetnički duh, šuštanje Atlantika i uvijek postojani vjetar: Esauira je slikarska luka, u kojoj bi se moglo ostati zauvijek. Pogled iz snova pruža gradska kula u staroj luci. Odmah iza ugla nalazi se gradska plaža. Svakog juna je na Gnaoua muzičkom festivalu prava ludnica.
Praktični savjeti za putovanje u Maroko
1. Pristizanje i prevoz
Maroko je od Austrije udaljen 4 sata leta. Autorica je putovala vozom preko Njemačke, Francuske i Španije te nastavila brodom do Sjeverne Afrike. Plovidba od Tarifa ili Algecirasa na jugu Španije do Tangera na sjeveru Maroka traje 1 sat. U gradovima Maroka kretanje se odvija pješke dok se za duže relacije poziva taksi. Važno: Cijenu utvrditi na početku vožnje ili tražiti da taksista upali taksimetar. Ko si za put kroz zemlju ne želi unajmiti auto: Mreža vozova i autobusa u Maroku je dobro razvijena.
2. Marokanska kuhinja: tažine
Za Maroko su tipične tažine, jelo od mesa ili povrća pripremljeno u posudi od ilovače. Tradicionalno se tažine satima dinstaju na uglju. Danas mnogi restorani ovo jelo pripremaju u običnim šerpama. Posuda od ilovače danas služi samo za serviranje. Dvije ideje kako doći do autentičnog jela: Isprobajte male, porodične i jednostavne lokale u sporednim ulicama ili izdvojite više novca i posjetite gurmanske restorane. Na primjer restoran Libzar u modernom dijelu grada Guilez u Marakešu.
3. Noćenje sa stilom
U Maroku postoji bezbroj luksuznih hotela. Za smještaj karakterističan za zemlju najpogodniji su Riadi – od jednostavnih do luksuznih. Pritom se radi o historijskim, gradskim kućicama s dvorištima u hladu. U cijeloj zemlji, posebno u Marakešu, stranci su si kupili nekretnine i pretvorili u hotele. Ko tokom svojih putovanja želi podržati lokalno stanovništvo posjetit će porodična imanja (na primjer Dar MFaddel in Fès ili Riad Dari u Tetuanu).
4. Orijentalni wellness hram: hamam
Pravi ugođaj je posjeta hamamima. Postoji dvije vrste takvih: Turisti najčešće posjećuju luksuzne wellness hramove u kojima se po želji možete prepustiti tretmanima i masažama. Cijene su za Maroko relativno visoke. Čak i lokalno stanovništvo koje si može priuštiti posjete hramovima ide u mini spa centre. Turisti rijetko posjećuju tradicionalne hamame. U starim kupatilima kojih ima u svakom selu i svakom gradu ne vladaju najbolji higijenski uvjeti. Lokalne žene ovdje dolaze kako bi se kupale i čavrljale.
5. Kupovina i trgovine
Maroko je raj za ljude koji imaju smisao za kvalitet i rukotvorine: keramičko suđe, pločice, drvenarije, torbe i cipele od kože, ručno rađeni tepisi, kozmetički proizvodi od arganovog ulja… spisak nema kraja. Turistima je poprilično teško razlikovati teški, kvalitetni ručni rad od jeftine robe koja šteti okolišu i potiče iz nefer proizvodnje. Općenito važi: Nemojte vjerovati sve što vam se kaže. Prilikom kupovine budite ipak ljubazni prema trgovcima i ravnopravno im pristupite. Ko želi biti siguran neka se prethodno raspita kod turističkog vodiča gdje pronaći trgovine koje prodaju ručno rađene, kvalitetne proizvode karakteristične za zemlju.
Dodatne informacije:
Uronite u Orijent
Bajkoviti, orijentalni Maroko kojeg inače možemo vidjeti samo na razglednicama, rasprostranjen je širom zemlje. Ko ipak želi biti siguran da će doživjeti bajkovite orijentalne trenutke posjetit će dolinu Draa udaljenu 200 kilometara jugoistočno od Marakeša. Sam put je doživljaj za sebe. Kao orijentacija može poslužiti grad Ouarzazate koji se nalazi između planinskih vijenaca Visoki Atlas i Antiatlas i važi kao „Kapija pustinje“. Duž rijeke Draa nalaze se zelene oaze sa hiljadama palmi datula, zaseoka i brda ilovače (Kasbahs). Neke od njih su pretvorene u hotele.
Savjeti za noćenje:
Kasbah Timidarte kod Agdza je seoski, društveno-ekološki projekt stanovanja.
Prenoćite u Kasbah La Palmeraie u Skoura kod porodica domaćina.