Čekajući inspiraciju

Jednostavno čekati da se nešto dogodi baš i nije jednostavno. Uprkos tome, inspiracija se može pojaviti iz čista mira.

Jednostavno se iznenada pojavi pa poskočimo i počnemo slikati, crtati ili voditi bilješke na prvu cedulju koja nam dođe pod ruku. Moramo reagovati odmah i ništa nam pritom ne smije stati na put jer jednu stvar znamo: što brže dođe neka ideja, nadahnuće, neka sjajna misao to ćemo je brže i izgubiti. Inspiracija je skupocjena, ne možemo njome upravljati, ne možemo joj ništa narediti i ne možemo je čvrsto držati. „Nijedan umjetnik nije umjetnik 24 sata dnevno; sve bitno, sve trajno što mu pođe za rukom, uvijek se dogodi u tek nekoliko malih, rijetkih trenutaka inspiracije,” napisao je Stefan Zweig još 1927. godine u svojoj knjizi „Zvjezdani sati čovječanstva”.

Čekati, ne raditi ništa i sanjariti tokom dana

Ali šta je zapravo inspiracija? Pojam dolazi od latinske riječi „inspiratio”, a znači „nadahnuti” i „udahnuti”. U rječniku ćete pod pojmom „inspiracija” pronaći definiciju da je to stanje koje podstiče umjetničko stvaranje i naučna otkrića. Praćenjem te definicije, brzo nam postaje jasno da je inspiracija nešto pasivno jer jednostavno trebamo čekati da nam se to „stanje” dogodi. Ali čekanje je u naše današnje vrijeme jako neuobičajeno.

Programirani smo na trenutno zadovoljenje vlastitih potreba. Nemirno prelazimo prstom preko svojih pametnih telefona i provjeravamo šta ima novog, što će nas malo primorati na to da se nakratko zadržimo. Pritom postoji i alternativa u obliku aktivnosti koje su i korisne i prestižne: gledati u nebo, sanjariti, ništa ne raditi. Autorice Iris Döring i Bettina Mittelstraß u svojoj knjizi „Inspiracija – kako misli dolaze u glavu i kako iz toga nastaju ideje” navode da bismo morali rehabilitirati dokolicu, slobodno vrijeme i vrijeme provedeno u ljenčarenju kako bismo uopšte omogućili i iskusili inspiraciju.

I dok usmjerena potraga za rješenjem nerijetko nigdje ne vodi, slobodan duh nerijetko donosi korisne ideje. Inspiracija počiva na mentalnoj opuštenosti. Ako se duhovno isključimo, omogućujemo svojim mislila slobodan tok i u nekom trenutku ni na što drugo nećemo misliti.

Johannes Mayer, muzičar

»U mom slučaju inspiraciju omogućuje određeno raspoloženje pri kojem se mogu opustiti i osloboditi od konvencionalnog načina razmišljanja.
To me stavlja u položaj da mogu biti kreativan. Inspiracija je za mene i umijeće prevođenja. Dobijam tako nadahnuće koje mi omogućuje da prepoznajem i transformišem estetske uzorke. To, na primjer, može biti šum vode ili tjelesna senzacija pri penjanju. Zahvaljujući inspiraciji, ova stanja mogu pretočiti u muziku. Prema mom mišljenju, sve to ima puno više veze s emocionalnom inteligencijom – pretpostavka koja mora biti zadovoljena je pristupanje nečemu ili nekome, a da izbjegnemo kategoriziranje.«

Mozak ne može ne raditi ništa

Neurološka istraživanja potvrdila su da mozak nastavlja raditi na neki svoj način kada ga uspješno pokušamo dovesti u stanje potpunog mira. Zbog toga i ne možemo reći da se nalazi u tom mirnom stanju. Ispostavilo se da su aktivnosti u pojedinim područjima jednako visoke kao i pri usmjerenom mišljenju. „Naš mozak je aktivan i kada ništa ne radimo. Iako izgleda kao da smo isključeni, mozak nastavlja da radi na nekom drugom nivou.

Ovo stanje nam omogućuje da dospijemo u stanje u kojem je moguće sanjarenje, a tako povećavamo svoju kreativnost,” objašnjava
Michael Wohlkönig s Instituta za pozitivnu psihologiju i mentalni trening u Grazu. Naučnici pričaju o osnovnoj komunikacijskoj mreži u mozgu (default mode network), misli iščezavaju u vanjskom svijetu, pogled bježi prema onom unutrašnjem. Tako mozak može neometano povezivati najrazličitije misli. „Misaoni impulsi u slobodnim, često divljim asocijacijama povezuju se sa starijim sadržajima iz pamćenja da bi se na kraju iz te mješavine rodila nova, neometana dosjetka,” pišu Döring i Mittelstraß u svojoj knjizi.

Svijest, percepcija i susret

Temelj iz kojeg ovaj proces uopšte možemo pokrenuti, naše su svijest i percepcija jer samo ono znanje koje je naš mozak u nekom ranijem trenutku svjesno pohranio, kasnije, u stanju namjernog isključenja bilo kakve aktivnost drugih elemenata možemo dozvati i obraditi pomoću. „U skladu s tim moto bi mogao glasiti: posmatrati svjesno kako bismo nesvjesno mogli stvoriti nešto što se nanovo spaja na nesvjesnom nivou” ističu autorice knjige. Usmjereno opažanje u pravom trenutku otvara misaone puteve koji opet utiču na druge misli. Svježi impulsi izvana susreću se s već postojećim sadržajima u našem pamćenju. Opažati znači povezivati posmatrano u vanjskom svijetu s vlastitim subjektivnim doživljajima. Prema Wohlkönigu veliku ulogu pritom igraju međuljudski odnosi jer međusobni susreti mogu izazvati oduševljenje, spremnost na zajedničke poduhvate ili želju za nastavkom vlastitog razvoja.
„Inspiracija se hrani dragocjenim i individualnim blagom koje proizilazi iz naših misli, sjećanja i ličnih iskustava.

Susanne Dziadek, modna stilistica i majka

»Najbolje umirujem misli kada oko mene vlada potpuni mir. Kada sam prisutna samo ja, a svi oko mene spavaju. Pogled usmjeravam napolje prema šumi i pritom uspavljujem svog sina. Možda mi je takav smiraj potreban jer je inače moj život ispunjen živahnošću. Inspirišu me ljudi, osjećaji, priroda, umjetnost, priče, materijali i ručni rad. Inspiracija me vodi u umjetničko stvaralaštvo. Važno je povezati se s njom, pokušati je shvatiti i pridati joj neko izražavanje. Želim se gubiti i ponovo pronalaziti u njoj, možda je nanovo definisati. Ne mogu je ispustiti iz ruku.«

Nepristrano i otvorena srca

Kako uspješno pronaći inspiraciju? Važna je spoznaja da unutrašnji svijet jednako utiče na nove ideje kao i vanjski.
„Pamćenje je blago koje treba njegovati,” tvrde Döring i Mittelstraß. Temeljno počelo inspiracije pronalazimo u dubinskom opažanju, znatiželjnom posmatranju, sjećanju i pohranjivanju važnih trenutaka.

Dodatno predlažu da svoju pažnju usmjeravamo prema onome što je na prvi pogled skriveno, da pustimo da stvari utiču na nas, da istražujemo, da iskusimo svijet s onu stranu utvrđenog mišljenja; da situacijama pristupamo otvorenom predanošću, da ono poznato gledamo novim očima, otvoreno i nepristrasno. Da budemo otvorena srca te da pokažemo hrabrost u skretanju s poznatih puteva. Iskusio je to i psiholog Wohlkönig. Preporučuje nam da učimo od djece. „ Djeca po prirodi u sebi imaju veliku želju za učenjem, zanos i poletnu spremnost da upoznaju svijet bez predrasuda i uvijek iznova, ističe.

Djeca vole igru, „nešto što su odrasli odavno zaboravili,” tvrdi psiholog. „To je važno kako bi se pronašla inspiracija. Strast se razvija kroz igru, sport i bavljenje muzikom. Dospijevamo u stanje protoka svijesti i uredno se predajemo nekoj stvari. Činimo je samo zbog nje same, zaboravljamo vrijeme i sve što se oko nas događa.” Najbolje su to pretpostavke koje moraju biti zadovoljene da bismo bili blagoslovljeni novim idejama.

Eva Krallinger-Gruber, urednica časopisa i voditeljica agencije

»Za mene je inspiracija osjećaj. U njoj se miješaju poriv za djelovanjem s rojevima ideja, a sve vodi do neposrednog sprovođenja. Ovaj osjećaj može izazvati sve živo: dobar film, putovanje, lijepo sročen tekst, bol, penjanje, vez ili krajnje naporno takmičenje u trčanju. Najbolje izljeve inspiracije imam kada se potpuno udaljim od svakodnevne vreve. Generalno se rado snalazim u novim disciplinama u kojima istražujem šta mi sve novo mogu ponuditi. U prvom redu mi je važno da ostanem otvorena prema novom te da pozitivno vrednujem sve novo. Da iz toga izvučen strast i pretvorim je u viziju. Da dopustim da me zavedu spoznaje kako nije uvijek sve sasvim jednostavno. Inspiracija je za mene izvor svega, potraga za njom je osnova zašto se svaki dan budim s radošću.«