Iskustveno blago

Putovanja obogaćuje, naročito ako se odlučite za lagan tempo.

Živimo u ubrzanom svijetu. Automobili, pametni telefoni, televizija, bezbroj mogućnosti za komunikaciju… Navikli smo na to da stalno pokušavamo uhvatiti korak sa onim što bi trebalo biti ovdje i sada. Prisutan je osjećaj zbog kojeg smo mnogo stvari stavili u pogon jer želimo dobiti sve i odmah. Takav pristup odražava se i na način kako putujemo. Kada smo na putu, želimo da proživimo što više toga u što kraćem vremenu, a pritom se radi o nekoliko sedmica godišnje tokom kojih možemo da radimo šta god nas je volja. Oslobođeni od bilo kakve prisile i poslova koje moramo obaviti. Ali zapravo kako da se oslobodimo svakodnevnog tereta?.

Jedna mogućnost je da na putovanju usporimo tempo. U skladu sa tim možemo se, umjesto za avion odlučiti za jedrilicu, a umjesto za obilazak po gradovima, sate i sate provesti u vlastitom društvu. Mogli bismo sjesti na voz i pustiti misli da otputuju gdje im je volja. Raditi ono što nam instinktivno padne na pamet, a ne nešto što nam je zapisano u planeru putovanja. Odlučiti se za istraživačko putovanje, natjerati se da na svijet gledamo drugim očima, usporiti na putovanju. Pronaći vlastiti tempo, osjetiti, ući u trag novim susretima i upustiti se u to. Jednostavno skrenuti sa puta, prijeći na drugu stranu ulice i dopustiti da nas zavede ono što tamo nađemo: zvukove, mirise, scene, utiske. „Ulica je tunel koji nas veže sa linearnim mjestima, linearnim pojmovima i linearnim vremenom,“ piše britanski istraživački pisac Dan Kieran u svojoj knjizi „Usporeno putovanje“. Skretanje sa puta može da otvori neke nove horizonte.

Duže zadržavanje na istom mjestu može dugoročno uticati na doživljaj putovanja. Sedmica, dvije, tri. Mjesec dana, četiri mjeseca. Što se duže zadržavamo, više se osjećamo kao da smo ukorijenjeni. Gradimo poveznicu sa lokalnom svakodnevicom, razgovaramo sa ljudima. Čak i kada sami nekuda otputujemo, nećemo biti sami. Skupit ćemo nebrojena lijepa iskustva, a možda i nekoliko loših, što se isto uklapa u sliku. Nijedno mjesto na ovom svijetu nije besprijekoran raj. Svaki grad, svaka zemlja ima svoje lošije strane i kada im se približimo, dobit ćemo realniju sliku o njima. Utisak koji ostaje, puno je više od fasade koju vidimo u turističkom katalogu.

Thomas Mann, pisac

»Putovanje je jedino što je prikladno protiv ubrzanog vremena.“

Novi ugao gledanja

Dugo zadržavanje na nekom odredištu, raspolaganje sa dovoljno vremena za dobar san i dan proveden u življenju punim plućima. Duge šetnje pješčanom plažom i ležeran obilazak znamenitosti. Dokon putnik izbjegava već prohodane puteve, ne zato što želi da se sa tim hvali, nego zato što mu se to tako prohtjelo. „Dok se istovremeno svi oni koji svijet vole konzumirati užurbanim koracima, moraju ograničiti samo na ono poznato i svrsishodno,“ ističe Dan Kieran. Dugo zadržavanje na nekom mjestu isto tako znači prikupljanje utisaka koji su manje pompozni. Tako nam preostaje više malih sjećanja koja se dugo pamte. Izgubiti se i pitati domaće ljude za pravi put, naučiti nekoliko izraza na lokalnom jeziku ili raditi ono što biste radili i da ste kod kuće. Kupovati svježe voće na pijaci, ići u kino ili na koncert. U takvim situacijama putnik se osjeća kao da je kod kuće.

Usporeno putovanje pruža putniku brojne vrijedne poklone. Jedan od njih su susreti sa drugim ljudima, a da se pritom ne misli samo na vozača taksija ili recepcionara u hotelu. Razlog: počinjete se zadržavati na mjestima na kojima se nalazi lokalno stanovništvo. Na primjer, može se desiti da u vozu koji putuje iz sjeverne Španije prema Madridu, započnete razgovor sa nekom penzionerkom i već sljedeći dan zajedno odete u šetnju parkom. Isto tako se u Kambodži možete naći na proslavi nove godine, a jutro nakon toga u komšijinom selu, u domu neke ljubazne porodice koja vam kuha ručak. Riječ je o malim iskustvima koja puzzle od putovanja sastavljaju u raskošnu sliku, a u našem sjećanju najednom postaju sve veća. Doživljaji koje ne bi mogli kupiti ni za sav novac na ovom svijetu jer su autentični, nepredvidljivi, međuljudski. Zlatni hramovi i bijele kule od pijeska su za oči. Iako nam se sviđaju, dublje nas ne dotiču. Susreti sa drugim ljudima, da. Tom prilikom dobivamo sićušne uvide u tuđe svjetove. Vidimo koliko su druge kulture i svakodnevice različite i koliko, uprkos tome, ljudi liče jedni na druge. Upuštamo se u nešto, otkrivamo djelić sebe. Nismo samo konzumenti, nego postajemo dijelom nečega. To u nama stvara osjećaj da smo na tom mjestu bili istinski, a ne samo kao gost koji je bio u prolazu i površinski upoznavao stvari. Usporeno putovanje mijenja iznutra. Daje nam osjećaj da postajemo bogatiji pa kući sa sobom nosimo puno više od lijepih fotografija.

Kretati se

Hodanje: Dobro je Goethe govorio: „ Samo ondje gdje si kročio nogom, doista si i bio.“ Najbolje od svega je to što hodati možemo posvuda, ispred vlastitog kućnog praga ili na Himalaji. Spava se u šatorima ili u jednostavnim planinarskim domovima. Inspiraciju potražite na brojnim internetskim stranicama ili u knjigama.

Klizanje: Putovanje kroz Austriju, međudržavnim željezničkim prometnicama po Europi ili da kupite kartu za voz do Japana. Za koju god da se opciju odlučite, putovanje vozom uvijek donosi dobre izglede da uspije, a pritom ćete izbjeći brojne gužve i duge redove. Naročito se isplate međunarodne karte koje vrijede u više zemalja, i to nekoliko sedmica ili mjeseci.

Biciklizam: Polagano putovanje i istovremeno skupljanje utisaka – ako svijet istražujete putujući na biciklu, učinit ćete nešto dobro, ne samo za sebe nego i za okoliš.

Krstarenje: Brodom obići neku zemlju, kontinent ili cijeli svijet – iziskuje puno vremena i vjerojatno dobar želudac. Nije baš ni jeftino, ali će vas zato poštedjeti brojnih zadataka.

Lao Tse, kineski filozof

»Pravi putnik nema određen put niti želi dospjeti na neko odredište.“

Zadržati se

Uhvati priliku: Dobiti uvid u druge svjetove, uspostaviti kontakt sa lokalnim ljudima i time uhvatiti nekoga pod rukom. Koncept: četiri do pet sati rada dnevno u zamjenu za besplatan smještaj i osiguranje potrebnih stvari.

Surfati: U međuvremenu se pročulo da se gotovo posvuda na svijetu može prenoćiti besplatno kod domaćih ljudi. Nije nikakav grijeh ako želite da uštedite novac i izgradite kulturološke mostove prema strancima.

Razgovarati: Često nije baš jednostavno upoznavati domaće. Zašto se jednostavno odmah ne smjestite kod njih? Zauzvrat ne morate ništa raditi, osim da sa njima razgovarate na materinskom jeziku. To znači, ponuditi svoje znanje, a zauzvrat dobiti besplatnu uslugu.Potražite nadahnuće na internetu: www.talktalkbnb.com

Čuvanje kućnih ljubimaca: Zamorci, psi, mačke. Ljubitelji putovanja koji vole životinje, besplatno će ih pričuvati dok je njihov vlasnik na godišnjem odmoru. Zauzvrat dobivaju besplatan smještaj. Mjesečna članarina je zanemariva. Potražite inspiraciju na: www.trustedhousesitters.com

10 savjeta: usporite i putujte opušteno

1. odaberite sporo prijevozno sredstvo ili idite pješke.
2. posjetite lokalnu pijacu i kupite voće koje raste samo u zemlji koju ste posjetili.
3. naučite nekoliko riječi domaćeg jezika i usudite se koristiti ih.
4. napravite piknik u parku. Upravo će vam u azijskim zemljama prići domaći ljudi jer će željeti sa vama vježbati engleski jezik.
5. posjetite izložbu nekog živućeg lokalnog umjetnika.
6. radite ono što bi radili i kod kuće: idite u kino, na koncert, pogledajte neku fudbalsku utakmicu.
7. stupite u kontakt sa domaćim ljudima preko društvenih platformi (Couchsurfing ili Eatwith).
8. izbjegavajte kafiće i restorane koji su navedeni u vodičima. Radije pitajte domaće ljude koji su njihovi omiljeni lokali.
9. vozite se gradskim prijevozom nekoliko stanica izvan grada pa se iskrcajte i istražite okolinu. Tako ćete dobiti uvid u život izvan turističkih centara.
10. Uzmite si puno vremena. Zadržite se na jednom mjestu. Nemojte imati grižnju savjesti kada poželite praviti duže pauze ili pogledati samo nekoliko nekoliko znamenitosti.