Menu

Samostalno dijete: Kako ne postati helikopter roditelj

Prema istraživanjima, danas su djeca mnogo nesamostalnija nego što su to prije bila.

Home » Porodica » Samostalno dijete: Kako ne postati helikopter roditelj - 05.2020

Plivanje za bebe od tri mjeseca, muzički odgoj sa dvije godine, kursevi engleskog jezika u vrtiću. I da ne zaboravimo: vlastiti mobitel. Napori roditelja da potiču razvoj svoje djece već od malena najčešće su dobronamjerni; ipak, oni mogu nepovoljno uticati na samostalnost djeteta.

 

Pet savjeta kako ne postati helikopter roditelj

Pojam „helikopter roditelji“ potiče iz govornog jezika i odnosi se na one roditelje koji su previše zaštitnički nastrojeni prema svojoj djeci, a koja u takvoj sredini nemaju dovoljno prostora za svoje potrebe. Uz ove savjete, možete spriječiti da se to i vama dogodi:

 

  1. Dozvoliti djeci da budu samostalna – i u svakodnevnici

„Djeca po svojoj prirodi teže ka autonomnosti i samostalnosti“, kaže njemačka blogerica za roditelje Danielle Graf koja zajedno s Katjom Seide uređuje blog za roditelje „Najželjenije željeno dijete svih vremena me izluđuje“ te piše istoimenu seriju knjiga. Šta bi mogao biti razlog tolike nesamostalnosti kod djece, posebno kada su u pitanju svakodnevni zadaci? Najčešće roditelji nesvjesno takve stvari odrade sami. A posljedice toga se pokažu kasnije: „Ako dijete stalno dobija povratnu informaciju da nešto ne čini kako treba, postepeno će se prestajati truditi i sve prepustiti roditeljima.“

 

  1. Vjerovati u njihove sposobnost

Osim toga, djeci se često poklanja premalo povjerenja. „Dok su se djeca prije penjala po najvišim stablima – bez nadzora i brige – danas roditelji budno stoje i posmatraju dijete kako se igra na igralištu“, kaže blogerica za roditelje. Pritom je priroda najbolje igralište. „Kroz slobodnu igru razvija se samopouzdanje – ako ono nedostaje, djeca su često sramežljiva i ne usuđuju se pokušati stvari.“ A zapravo bi mnogo više postigla nego što to mislimo: „Biti u mogućnosti da samostalno nešto urade, jedno je od najvažnijih iskustava za svako dijete!“

 

 

3. Delegirati jednostavne zadatke

Povjeriti mališanima jednostavne zadatke umnogome se može pozitivno odraziti na uspjehe kada odrastu. Američka pedagoginja Marty Rossmann s Univerziteta u Minnesoti pregledala je biografije 84 djeteta sve do uzrasta sredine dvadesetih. Ona djeca koja su već s četiri godine obavljala male svakodnevne zadatke, bila su kao mlade odrasle osobe znatno uspješnija od one djece, koja do svoje 15. ili 16. godine nisu preuzela nikakvu odgovornost za red u kući.

 

  1. Dopustiti da pronađu vlastite granice

„Većini roditelja je poznata ta veoma naporna faza koja svoj vrhunac ima između druge i treće godine života. Čim dvogodišnjak grleno povikne: „Hoće ja sam!“, trebali bismo ga pustiti da to što češće i radi. To zahtijeva navikavanje i strpljenje, s obzirom da se to često odnosi i na neke opasnije situacije, ali općenito možemo vjerovati u to da djeca veoma dobro znaju procijeniti svoje granice“, kaže Graf. Njen savjet za roditelje: „Jednostavno češće postavite pitanje: „Želiš li ovo uraditi sam(a)“ – ohrabrite svoju djecu i pružite im podršku – ali naravno tek onda kada je to zaista potrebno.“

 

  1. Vjerovati u vlastiti tempo djeteta

A šta je sa djecom kojoj je i dalje potrebno više vremena dok ne požele sama nešto raditi ili se još uvijek ne osjećaju spremnom za preuzimanje nekih svakodnevnih zadataka? „Doći će trenutak kada će dijete zaželjeti samostalno da se popne uz stepenice, da samostalno zaspe ili se samo od sebe odvoji od cucle. Postoji, možemo reći, unutrašnji plan koji je za to zadužen da se djeca u skladu sa svojim godinama i svojim sposobnostima razvijaju“, kaže Graf. Zadatak roditelja, prema Graf, zapravo se da jednostavno objasniti: „Zadivljeno posmatrati kako djeca postepeno postaju samostalnija.“

Prema gore
OKViše informacija