Menu

Usuditi se činiti nešto novo i drugačije

Samo oni koji napuste vlastitu zonu komfora mogu sebe prevazići.

Home » Nadahnuće » Psiha » Usuditi se činiti nešto novo i drugačije - 02.2020

Vratimo se kratko u prošlost. Prisjetimo se kakav je osjećaj usuditi se učiniti nešto novo – a da istovremeno ukrotimo vlastiti perfekcionizam. A danas to više ne može? Netačno. Postoje jednostavne vježbe kojima se ponovo može probuditi hrabrost koja je duboko sakrivena u našoj unutrašnjosti.

Zapravo smo sve rođene kao avanturistkinje. Jer da bebe nisu hrabre, kao odrasli bismo i dalje puzali. Potrebno je dosta samopouzdanja po prvi put stajati i hodati samostalno, bez pridržavanja. A u životu se tako hrabro i nastavlja: Prva vožnja biciklom bez pomoćnih točkića, prvi skok u vodu, prva vožnja snowboardom – uključujući prvi pad. Nasmijemo se, očistimo snijeg, sve ispočetka. Jer nije važno od početka nešto činiti ispravno. Već da smo sretni i zadovoljni.
Kao dijete to znamo, poslije to zaboravimo. Razlog tome su često velika očekivanja koja imamo od samih sebe. Posebno ljudi koji su mnogo toga u životu postigli paradoksalno imaju strah od povratka na početnički level kada su u pitanju novi izazovi. A zapravo bi se očekivalo da prethodni uspjesi dovoljno potiču samopouzdanje da se upute na nepoznate terene!

A to i rade. Samo se ponovo moramo prisjetiti kakav je osjećaj da isprobamo nešto sasvim novo – a da istovremeno ukrotimo vlastiti perfekcionizam. Srećom, postoje jednostavne vježbe kojima se ponovo može probuditi hrabrost koja je duboko skrivena u našoj unutrašnjosti:

Radovati se greškama

Krenuti na kurs plesa, isprobati tekvando, po prvi put otići na čas joge – i ne zvuči kao neki veliki rizik. Ipak, strah od neuspjeha i brukanja mnoge ljude sprečava da isprobaju nešto novo. A pritom je nepoznavanje nečega najbolja baza da započnemo sa učenjem ispočetka – a u početničkoj grupi greške svakako zvuče simpatičnije od hvalisanja da nešto već znate. „Zabluda je da perfekcionizam štiti od kritike“, kaže Jochen Mai, osnivač i izdavač knjige „Biblija karijere“. A najjednostavniji trik da se izbjegne strah od kritičkih komentara ljudi iz okoline? Leži u tome da ih aktivno potičete na feedback. Osobe koji kurs započnu rečenicom „Sigurno ću mnogo toga pogriješiti, molim Vas da me ispravite/korigujete kako bih bolje naučila/naučio“ čine sasvim ispravnu stvar.

Trenirati hrabrost

Prezentovati ideju za novi projekt pred okupljenim stručnim timom: Tada se gotovo jednako osjećamo nervozno kao u školi kada smo sa jedanaest morali držati referat. A najbolji način kako prevazići tremu? Vježbati pred publikom!Najbolje prijateljice savršena su probna publika, ali za početak mogu pomoći mačak ili čak stare plišane igračke. Općenito, vježba pomaže u opuštanju. „Hrabrost je mišić i može se trenirati u svakom trenutku“, kaže njemačka savjetnica za hrabrost Tanja Peters.A prilika za vježbu u svakodnevnici ima bezbroj. U javnom prevozu možete se obratiti potpuno nepoznatoj osobi i pitati za vrijeme ili dati kompliment dragoj osobi koji ste davno trebali dati. „Potrebno je manje hrabrosti da budete osoba koja kudi nego osoba koja daje komplimente“, rekla je spisateljica Marie von Ebner-Eschenbach.

Ili obucite izazovnu haljinu koja već dugo stoji u ormaru, a koju se prije niste usudili obući. Svakim malim usudom i pomakom raste samopouzdanje. Sasvim prema motu: Hrabrost daje hrabrost.

Naučiti reći „ne“

Želja za novim stvarima možda i postoji, ali uvijek postoji nešto što prije toga moramo uraditi? I ovdje je potrebna hrabrost. Jer, ipak, potrebno je samopouzdanje da bismo rekli: „Već imam nešto drugo u planu.“ I ovo možemo postepeno naučiti, tako što, na primjer, za vrijeme kupovine trgovkinjama u butiku jasno damo na znanje da nam se haljina koju nam preporučuju zaista ne sviđa – umjesto da poslušno odemo u svlačionicu i isprobamo odjevni predmet za koji nismo zainteresovani.

Ili kažemo kolegi, koji već treći put u ovoj sedmici moli za uslugu koja zahtijeva dosta vremena i truda, da i nemamo želju ostajati prekovremeno. Svako „ne“ koje izgovorimo čini hrabrijim i jača motivaciju da nastavimo sa pozitivnim promjenama.

Voditi dnevnik smionosti

 

Vlastito sjećanje najbolje potiče hrabrost. Ništa ne daje više motivacije nego sjećanje na prošle situacije u kojima smo prevazišli neke prepreke – uključujući onaj osjećaj zadovoljstva koji se poslije toga stvori. To trebamo činiti svjesno, jer nas je evolucija „programirala“ na način da nam opasnosti ostaju više u sjećanju nego pozitivna energija. Bez ovog mehanizma čovječanstvo vjerovatno ne bi preživjelo. A kako bismo se, ipak, mogli prisjećati uspjeha preporučuje se da zapisivanje stvari kojima smo hrabro pristupili. Isto će motivisati u smjeru novih usuda!

Savladati borilački vrisak

Karatisti vjeruju u borilački vrisak, koji se naziva Kiai ili Budo. On, osim što skreće pažnju na akciju koju karatista izvodi, služi i kao izvor motivacije. Pritom je važno disanje: Vrisak treba poteći iz stomaka. A vježbati se može svugdje gdje se neometano može praviti buka: pod tušem, na livadi i – definitivno se preporučuje – na rock koncertu na kojem svira glasna muzika.

Razbiti navike

Promjena je suprotno od rutine. Ko želi jedno mora se riješiti drugog. I ovdje važi: Vježbom do savršenstva. Najbolje započnite s malim koracima kada su u pitanju tipične svakodnevne rutine: Ustati u sedam ujutro, doručkovati krišku s marmeladom, čistiti zube, provjeriti e-mailove, obući se, krenuti na posao u osam, stajati u prometnoj gužvi oko 45 minuta – ono što godinama radimo kao da nam je sudbinom propisano, može i drugačije.

A šta će se desiti ako ustanemo deset minuta prije? Ili se na posao odvezemo biciklom? Onda će nam ostati vremena za omlet ili za jutarnji krug džogiranja. Svaka navika je povezana s nekom drugom. Ako se jedne riješimo, lako ćemo se riješiti i drugih.

A ako smo osoba kojoj su navike potrebne radi vlastitog osjećaja sigurnosti? Onda jednostavno promjenu učinimo rutinom! I naviknemo se da, na primjer, jednom sedmično isprobamo neko drugo jelo ili jednom mjesečno odemo na mjesto na kojem prije nismo bili ili pozovemo minimalno tri puta godišnje nove ljude na druženje.

Dozvoliti da nas se motiviše

Naravno, ne moramo sve postići sami. U muzici, filmovima ili knjigama moguće je pronaći inspiraciju. Inspirativna snaga žena osjeća se u akcionoj komediji „Charlijevi anđeli“, koja je od januara u kinima, jednako kao i na albumu „Eve“, aktuelnom albumu reperice Rapsody. Boje i mirisi također mogu umanjiti sumnju u sebe. Arome limunske trave, bergamota, ruže ili lovorovog lista jačaju samopouzdanje. Žuta jača osjećaj optimizma. U nekoj žutoj kombinaciji prije ćemo se usuditi učiniti stvari koje inače ne radimo. A crvena boja jača osjećaj odlučnosti. Na kauču boje višnje jednostavnije ćemo donijeti odluku da ustanemo s kauča.

Mnogi savjeti kada je u pitanju napuštanje zone komfora mogu se pronaći u novoj knjizi dr. Manuele Macedonie. U knjizi „Ustaj s kauča: Izazov 365“(Brandstätter) naučnica u polju neurologije svoje čitaoce prati tokom cijele godine: „Interakcijom postavljate ciljeve i planirate na sedmičnom nivou.

U međuvremenu dobijate praktične savjete za odgovarajuće probleme koji se mogu pojaviti“, objašnjava ljekar. A s obzirom da i ljudi mogu poticati tuđu motivaciju i da je s drugima često lakše, dodatno je planiran i event na društvenim mrežama. „Početkom januara 2020. godine na Facebooku i Instagramu ću započeti izazov koji će trajati 365 dana i sa sobom ću povesti svakoga ko do sada nije uspio u ovakvom izazovu, a ko ima želju“, nagovještava Macedonia. „Zajedno ćemo započeti, jer zajedno smo jači!“

A njen savjet kako neuspjeh ne bi izazvao demotivaciju: „Neuspjeh je sastavni dio izazova. Kada smo, na primjer, u inostranstvu, teško je držati se plana i rutine.“

Manuela Macedonia je naučnica u polju neurologije i autorica bestsellera. Njena nova knjiga „Ustaj s kauča: Izazov 365“ nedavno je izašao u izdanju Brandstätter.

 

Prema gore
OKViše informacija