Active Beauty
 Ah, taj januar...
Tekst: dm

Intervju s Maidom Bešo, psihoterapeutkinjom

Ah, taj januar...

Prošli su novogodišnji praznici, prazničnu dekoraciju smo već pospremili i nakon predugog januara vraćamo se u svakodnevnicu. No, svakog dana primjećujemo da imamo sve manje volje, uprkos početnom elanu nismo istrajali u našim novogodišnjim odlukama. Na sve to, došao nam je i „najdepresivniji dan u godini“ kojem smo se prepustili...

O lošem januarskom raspoloženju, osjećaju bezvoljnosti i kako iz svega toga povratiti energiju i dobro raspoloženje razgovarali smo s Maidom Bešo, TA/EMDR psihoterapeutkinjom iz Mostara.

Maida, recite nam koliko je zapravo januar depresivan?

Koncept najdepresivnijeg dana u godini je nastao prije 15-ak godina, a autori su bili predstavnici jedne turističke agencije, koji su svoju računicu iskoristili za unapređenje svog poslovanja. Važno je znati da su svjetske krovne organizacije iz područja mentalnog zdravlja oštro osporile korištenu računicu koja je dala ovaj rezultat, jer je naučno neutemeljena. Međutim, 15-ak godina kasnije, izgledno je da se većina nas, kada smo čuli ili pročitali da živimo najdepresivniji dan u godini, bar na trenutak povezala s nekim neprijatnostima u nama i potvrdili ovu, naučno neutemeljenu tvrdnju. To nam dosta govori o tome koliko su, ne samo naši stavovi, nego i naše emocije i naša ponašanja duboko pod utjecajem trendova, marketinških i drugih medijskih poruka. Jedna od bitnih takvih poruka je euforija koju treba da osjećamo krajem godina, kako zbog praznika, tako zbog podvlačenja računa i uživanja u uspjesima iz prethodne godine.

Sniženo raspoloženje u januaru bi moglo biti povezano s tim. Naime, praznici, čak i kada su pozitivno percipirani, većini ljudi zapravo donose stres i preopterećenost – kako finansijsku, tako društvenu, emocionalnu i mnoge druge. I to, kada je sve kako treba, odnosno kada sama ideja okupljanja i slavljenja nečega nije okidač i podsjetnik na nešto neprijatno čovjeku. Društvena očekivanja koja okružuju način na koji se trebamo osjećati i ponašati za vrijeme praznika mogu stvoriti osjećaj tereta i osjećaj izoliranosti, jer ne dijelimo tu euforiju, koju izgleda da svi imaju. Kraj godine je i vrijeme kada se ljudi osvrću na svoja postignuća u prošloj godini i odlučuju o rezolucijama za novu godinu. Ljudi koji su vrlo samokritični ili već depresivni mogu se osjećati gore tokom tog vremena ako sebe ocjenjuju niže u svojim postignućima nego što bi to činili drugi ili krive sebe što ne ispunjavaju svoja ili tuđa očekivanja. Posebno je teško ako to okupljanje s najbližima otvara neke stare rane, a još teže kada više nemamo te najbliže.

Postoje li mali trikovi za podizanje raspoloženja?

Postoji vrlo malo univerzalnih savjeta koji odgovaraju svakoj osobi, jer je briga za sebe za svakoga različita. Međutim, vođenje računa o zdravijoj, balansiranoj prehrani te povećanje fizičke aktivnosti, koja utječe na povećanje lučenja serotonina sigurno pomažu. Također, sam razgovor o tome može čuda učiniti za naše mentalno zdravlje. Ne, tvoje sniženo raspoloženje neće biti teret drugima – oni koji su važni te neće osuđivati, a oni koji osuđuju definitivno ne bi ni trebali biti važni i to je možda dobar znak da su čak oni i doprinijeli takvom stanju! Biti ranjiv pred nekim je neprocjenjiv dar koji možete dati nekom odnosu, te na neki način može značajno doprinijeti bliskosti između dvoje ljudi.

Kako prepoznati simptome koji prerastaju trenutno loše raspoloženje, kada reagovati samostalno, a kada ipak potražiti stručnu pomoć?

Za razliku od tzv. najtužnijeg dana u godini, postoji jedno klinički značajno stanje, koje zahtijeva tretman iz područja mentalnog zdravlja. Radi se o sezonskom afektivnom poremećaju. To je jedna podvrsta depresivnog poremećaja, koji, kako mu ime i sugeriše, se javlja sezonski, dakle za vrijeme jeseni i zime, a zbog njegove cikličnosti, ovaj poremećaj se još naziva i rekuretni, ponavljajući afektivni poremećaj. Radi se o poremećaju afekta – odnosno raspoloženja, kojeg karakterišu – sniženo raspoloženje, nedostatak interesa za stvari koje su nam prethodno stvarale zadovoljstvo, nemogućnost pronalaska smisla, manjak energije, nesanica, te često, za razliku od depresije, povećana potreba za hranom/prejedanjem. Da bi se sa sigurnošću postavila dijagnoza, pojava simptoma depresije mora odgovarati izmjeni godišnjih doba te se ponavljati barem dvije uzastopne godine. Objašnjenje o nastavku poremećaja se veže za hormonalne promjene koje se mogu javiti zbog manjka izloženosti suncu. Dakle, češće se javlja u geografskim područjima gdje zimi dan jako kratko traje, odnosno noći su znatno duže, te je samim tim i izloženost suncu manja. Te hormonalne promjene se odnose na povećanje lučenja hormona melatonina, odnosno smanjenje lučenja serotonina, te deficit vitamina D. Važno je znati da s obzirom na specifičnost nastanka poremećaja, liječenje često podrazumjeva uključenje psihofaramakoterapije, uz psihoterapijski tretman.

S početkom nove godine obično imamo i veliku listu odluka koje planiramo primjenjivati tokom godine. Međutim, često se desi da ne uspijemo u tome. Kako izvući najbolje od te liste, i kako ne posustati u ostvarivanju zadanih ciljeva?

Postavljanje ciljeva u smjeru ličnog unapređenja nije loša stvar, zapravo je znak da volimo i cijenimo sebe i želimo baš najbolje za sebe. Ono što jeste problematično je način na koji se ti ciljevi i očekivanja postavljaju. Naime, poprilično je izgledno da ćemo, pod društvenim pritiscima, euforijom ili pokušajem da kompenziramo nedostatak euforije, za sebe postaviti radikalnije, odnosno vrlo ambicione ciljeve za sebe. Ono što se nameće u društvu, kroz različite alate komunikacije, a ponajviše društvene mreže je postavljanje vrlo ambicioznih ciljeva za sebe. Korijen toga nije nešto maliciozno, samo po sebi. U pitanju je optimizam – sklonost da se očekuje najbolji mogući ishod ili oslanja na one aspekte date situacije koji ulijevaju najviše nade. Kao kada imamo roditelja, učitelja ili neku drugu važnu osobu u životu koja nam kaže – Ma ti možeš sve u životu što poželiš - Samo nebo je granica i slično. Dakle, vrlo dobronamjerne, ali ne baš realne poruke drugoj osobi. U djetinjstvu, ako sve ide kako treba, dijete dođe do spoznaje da baš i ne može sve snagom svoje volje, što je na početku vrlo frustrirajuće i razočaravajuće za dijete, ali u konačnici, djetetu donese olakšanje da ne mora sve i da je u redu to što nema kapacitet da pobijedi cijeli svijet, jer je to jedna neiscrpna i suluda borba. Kada danas čujemo Ova godina je godina mog života – Ove godine ću se ostvariti kao... čujemo baš ta optimistična, ali ponekad nerealna očekivanja. Stručnjaci općenito smatraju da je optimizam korisna osobina. Može poboljšati vašu sposobnost da se nosite sa stresnim situacijama i upravljate fizičkim i emocionalnim stresom. No, važno je prepoznati da optimizam ne garantuje pozitivan ishod. Samo zato što ćemo snažno nešto željeti, ne znači da ćemo to i dobiti. Ne možete kontrolisati svaku situaciju u životu. Kada vaša očekivanja od sebe - ili bilo koga drugog - padnu u područja izvan vaše kontrole, vjerojatno ćete se na kraju suočiti s nekim razočaranjem.

Na primjer, ako damo sebi zadatak na poslu – Ove godine ću dobiti unaprjeđenje na poslu! Ono što je uvriježeno uvjerenje jeste – ako dam 100% sebe u to, to će donijeti pozitivne rezultate. Pomislimo Možda ako dolazim rano i ostajem do kasno na poslu, dajem 100% sebe, pomažem drugima, dajem nove ideje, dobit ću ono nešto što sam odlučio/zaželio. Pa ipak, neko s više staža dobiva to unapređenje. Većina ljudi želi vjerovati da se trud isplati, i to je razumljivo. Bez ovog očekivanja, možda ćete se osjećati manje motiviranim da pokušate. Ali, jednostavno ne ide uvijek tako. Iako trud ponekad može utjecati na druge, u konačnici ne možete kontrolisati tuđe izbore ili potrebe. Kada imate nerealna očekivanja, mogli biste uložiti mnogo truda, a da ne dobijete rezultat. Kontinuirano neispunjavanje očekivanja može vas dovesti do frustracije, samoosuđivanja, pa čak i depresije.

Naravno, razočaranje je prirodan i nužan dio života, ali kada stalno očekujete previše od sebe, kao da sebi pravite prostor za sagorijevanje. Stalno neispunjavanje vlastitih očekivanja može potaknuti osjećaj krivice, stida, te osoba može da zaključi – Aha, očigledno da ja nisam dovoljno dobar/vrijedan/nemam to nešto u sebi.

Šta je onda važno znati kada postavljamo novogodišnja, ali i bilo koja druga očekivanja od sebe?

Zapamtite: možete kontrolisati samo sebe

Kada postavljate očekivanja, može vam pomoći da se prvo zapitate imate li stvarno kontrolu nad situacijom.

Prihvatite svoja ograničenja

Nekada, i pored najboljih namjera, truda i rada, možda će vam trebati dodatni resursi kojima jednostavno nemate pristup, poput neograničene energije ili više sati u danu. To vas ne čini neuspjehom, već vas čini ljudskim bićem s normalnim fizičkim i emocionalnim ograničenjima

Podijelite svoja očekivanja

Većina ljudi ima neka očekivanja u svojim ličnim odnosima. Ipak, kada ljudi u vašem životu ne znaju što želite od njih, ne mogu učiniti puno da vam udovolje.

Kao i u većini životnih područja, dobra komunikacija može napraviti razliku. Rasprava o vašim potrebama u vezi, zajedno s onim što ste spremni pridonijeti, može vam pomoći da surađujete kako biste stvorili očekivanja koja dobro funkcioniraju za sve uključene.

Vođena vizijom da se mentalno zdravlje detabuizira i učini dostupnije čitavoj zajednici, psihoterapeutkinja Maida Bešo jedna je od osnivačica Centra za psihološku podršku “Sensus” iz Mostara. Tu su i počeci njenog profesionalnog poziva, koji je danas, deset godina nakon osnivanja Centra, i dalje njena velika strast. Nakon završenih studija psihologije, profesionalno usmjeravanje je nastavila kroz certificiranje u psihoterapijskim pravcima – Transakcione analize i EMDR psihoterapije.