Da li znate improvizovati?

Naš svijet je naseljen ljudima koji planiraju. Improvizacija je degradirana na nivo metode popravljanja stvari, što prema njoj ispada vrlo nepravedno. Improvizacija je vještina koja nam može otvoriti sasvim nove puteve.

Većina nas voli da planira i planiramo sve moguće. Planiramo zašto i gdje ćemo se naći sa svojim prijateljima, kada i kako ćemo provesti romantično veče sa svojim partnerom, s kim ćemo proslaviti rođendan i kakvu ćemo prezentaciju pripremiti za važnog kupca. Planiramo godišnji odmor, karijeru, osnivanje porodice, broj djece i šta ćemo raditi kada odemo u penziju. Planiramo zdraviji način života, bolju formu i rad na sebi. Planiramo gdje ćemo biti za pet, deset ili petnaest godina. Ukratko, planiramo svoju budućnost. Oslikavamo je. Promišljamo kako ćemo dostići vlastite ciljeve, slažemo popise, dijagrame, liste, vodimo dnevnike sa spiskovima zaduženja koje trebamo obaviti, upisujemo sve u svoj kalendar, dok se u nekom trenutku nešto ne dogodi. Nešto neočekivano. Neko iznenađenje, naravno, neplanirano, koje dolazi ni iz čega, koje u planeru precrtava naše vizije budućnosti i preusmjerava nas na puteve kojima zapravo nismo željeli krenuti. Panika! I šta sad? Najbolje bi bilo pitati one koji nikada ne planiraju.

Ništa ne planirati?

Oni žive u sadašnjem trenutku, spontano i prilagođavaju se situacijama u kojima se nađu. Oni su fleksibilni, otvoreni za sve i slobodni. Barem, tako oni gledaju sami na sebe. Drugima koji vjeruju u to da treba zadržati kontrolu nad vlastitim životom, takav način života djeluje kao svojevrsni medicinski tretman za sam život. Neprestano balansirati između toplog i hladnog, između svih mogućnosti. Najbolje je naći zlatnu sredinu. Baš kao što je svojevremeno pjevao John Lennon u pjesmi “Beautiful Boy (Darling Boy)”: „Life is what happens to you while you’re busy making other plans.“ Život je ono što ti se događa dok si zauzet drugim planovima. Sada bi naravno trebali pokušati malo više da živite mimo planova, osvijestiti trenutak, živjeti ovdje i sada. Trebalo bi da pustite da sve dolazi prema vama, i uopšte ne bi trebali razmišljati o budućnosti. Tako ćete spriječiti da se bilo šta izjalovi u odnosu na vaša očekivanja. U konačnici, više nećete imati nikakve predstave i ideje, ali je to gotovo nemoguće jer svaki čovjek razmišlja o tome kako će nastaviti dalje. Svako ima neku svoju željenu ideju i usmjerava svoj život, možda čak i na nesvjesnom nivou, u smjeru za koji smatra da je ispravan. Iznenađenja su samostalna i teško da ih možete izbjeći. Kada im se opiremo, ne napredujemo i ne poništavamo njihovo postojanje. Ali možemo naučiti kako da izbjegavamo takva iznenađenja, da nas ne bi izbacila iz šina, odnosno da bi mogli reagovati što je brže moguće. OK, ali šta to znači konkretno? Ne brinite, riječ je o nečem pozitivnom.

Dobro se pripremiti

Improvizacija je riječ koja podsjeća na avanturu i obećanje. Potiče od latinske riječi „improvisus“ koja znači „neočekivan“. Neko ko improvizuje, može stvoriti utisak da se uvijek na neki način provlači, a u stvari je nepripremljen, pa čak i nekompetentan. Ali to nije tačno. Zamislite, na primjer, da morate držati neku prezentaciju pred važnim klijentom, ali ostajete zatečeni kada vaš laptop otkaže poslušnost.

U njemu se nalazi sve što ste razradili i lijepo pripremili. U takvoj situaciji može se dobro i uspješno improvizovati samo ako ste dobro pripremljeni na to, ne paničite i zadržavate smirenost pa čak se možete i našaliti da bi opustili situaciju. Ako pogledate oko sebe, potražite alternativu i prepoznate prilike, zgrabite papir i olovku, nacrtate tabele i dijagrame, ako znate napamet brojke i činjenice, lako ćete dozvati u sjećanje prezentaciju. Što se bolje pripremite, manje ćete morati improvizovati. Sve ovo što smo do sada naveli, čini se logičnim. Ali to nepredviđeno i nije baš potpuno nepredviđeno. Ne može da se planira, ali može da se zamisli, a možda je upravo to zamišljanje napornije od bilo kakvog planiranja. Trebali bi sagledati što veći broj mogućnosti, proći u glavi kroz što je više moguće scenarija, razmisliti kako da u kojoj situaciji najbolje reagujete. Kao na primjer u situacijama kada babysitter nema vremena ili

Winston Churchill

“Uvijek sam se najviše pripremao za one moje govore koji su bili spontani i improvizovani.”

ako na godišnjem odmoru svaki dan pada kiša. Ako pas uništi nešto što nam je važno ili ako nas odjednom obuzme blackout. Ako tehnika otkaže poslušnost ili nas neki kolega ispuni nesigurnošću sa nekom svojom glupom primjedbom. Zahvaljujući proročkom genu u nama samima, u biti, ništa ne može poći po zlu. U biti. Zato što je u prirodi samog iznenađenja da dolazi iznenada.

I šta sad? Pa ništa, treba improvizovati. Bez uloženog truda, bezbrižno. Bez zamuckivanja i nesigurnosti. Samopouzdan nastup je odlučujući. Treba stajati uspravno, isprsiti se, uzdignute glave, smješkati se, ostati cool, ne skretati upitan pogled, tražiti alternativu i jednostavno nastaviti. Geste i mimika utiču na osjećaje, a to znači da ćemo biti samopouzdani ako se tako i predstavimo.

Zadržati mir

Ako morate improvizovati, najbolje je ugledati se na glumce, njihovu mimiku i držanje, govor tijela. Kako njima uspijeva zabaviti publiku bez prethodno pripremljenog teksta. Iako bi u odnosu jedni na druge htjeli da budu bolji glumci, u ovom slučaju su usredotočeni, slušaju precizno šta im se kaže, sarađuju, uočavaju i iskorištavaju prilike, spontano reaguju, fleksibilni su i oslanjaju se na svoju intuiciju. Ove karakteristike su nekim ljudima urođene, a svi ostali moraju ih uvježbavati. Prije svega, važno je zadržati unutrašnji mir. Duboko disati. Ako je moguće, nakratko zatvoriti oči i polako brojati do tri, i reći da bez obzira šta će da se dogodi, ne može biti tako loše. I uspjet ćemo. Tako se umirujemo, oslobađamo glavu, tražimo rješenje i iz njega izvlačimo najbolje što možemo. Ako nas neko iznenađenje skrene sa vlastitog puta, ne mora značiti da će to biti nešto loše. Možemo otkriti nešto novo, proširiti svoje horizonte. I ko zna, možda nam se taj novi put čak i svidi toliko, da nam postane prvi i jedini. Toliko, da zaboravimo šta smo bili i da sebi postavimo nove ciljeve ne osvrćući se unazad. Prekid ili otkaz nas mogu u početku izbaciti iz šina, ali kasnije će se ispostaviti da je to najbolje što je moglo da nam se dogodi. Stvari su nešto drugačije kada je riječ o svim onim malim iznenađenjima u svakodnevnome životu. Tu će naš novi put nerijetko završiti u ćorsokaku. I šta onda? Moramo u najkraćem mogućem roku da potražimo put prema cilju.

Prilika nas čini bržim

Naravno, prvo je moramo uočiti. Brzo razmišljati, kombinovati, improvizovati. Te tri stvari su neraskidive. Lako je pripremiti plan treninga, povećanje vlastite spontanosti. Nemojte uvijek da postavljate stvari onako kako ih inače postavljate. Probajte nove stvari. Idite novim putevima. Prekidajte navike namjerno i pod vlastitom kontrolom. Osvijestite momenat u kojem se nalazite. S vremena na vrijeme napravite nešto ludo. Uvijek odlučujte u skladu sa svojom intuicijom. Tako ćete se naviknuti da koristite vlastitu intuiciju. Stvar vježbe je i sam način kako da prepoznate prilike. Budite svjesni. Mijenjajte perspektive. Gledajte na iste stvari drugim očima.

Neke prilike nam iskaču na put na pravi način, dok se druge skrivaju. Ali posvuda ćete ih naći, čak i lakše u nekim lošim vijestima nego na mjestima gdje sve vrvi od zanosa. Prilike se kriju na dosadnom sastanku ili u momentima kada nam autobus pobjegne ispred nosa. Otkrivamo ih kada nam prijateljica u posljednjoj minuti otkaže susret ili kada imamo osjećaj da nam se cijeli svijet ruši pod nogama. Svaka situacija u životu postat će ono što mi od nje napravimo. Alternativa uvijek postoji. Nekada se ispostavlja kao bolja opcija i zato treba usredotočeno gledati i dobro slušati. Biti optimističan. Najbolje nam se ne događa tek tako, nego najbolje postižemo u onome što nam se događa. Tada neko iznenađenje nije ništa drugo nego izazov. Mogućnost razmišljanja iz drugog ugla, a ne vježbanja improvizacije.

Umijeće improvizovanja

Neočekivano je saveznik improvizacije. U protivnome ne bi bila ni potrebna.
Iznanađenje je znak za početak improvizacije. U njemu se rađa nadahnuće.
Improvizaciju oplemenjuje nepoznat teren jer otvara nove svjetove.
Mir je improvizaciji kao odora koja haos odjeva u znanje.
Samopouzdanje je kraljevska disciplina u improvizaciji. Sve čini nemogućim.