Menu

Mobiteli za djecu: Kada previše postaje previše?

Kako pomoći djeci da pronađu odgovarajuću ravnotežu između analognog i digitalnog svijeta.

Home » Porodica » Mobiteli za djecu: Kada previše postaje previše? - 07.2020

Svevremena i uvijek spremna dadilja, kreativni alat koji je prilagođen djeci, mobilni muzički uređaj – i mjesto gdje u svakom trenutku možete pronaći sreću. Smartphone se u proteklih nekoliko godina poput neprijateljskog uljeza uvukao u porodični život i postao najbolji prijatelj svakog djeteta.

Prema jednom istraživanju stranice saferinternet.at, već 80 posto djece uzrasta 3 do 6 godina koristi se uređajima kojim se može pristupiti internetu – to je dvostruko više nego prije sedam godina. Surfanje na internetu postalo je normalno kao i analogna igra. U prosjeku djeca već u prvoj godini života dolaze u dodir s digitalnim medijima.

 

Mobiteli za djecu: Kako pronaći odgovarajući balans

Umanjiti stres

Šta činiti kada djeca pate od digitalnog stresa izazvanog internetom i uređajima? „Onda je potrebno da zajednički utvrdite: Šta je tačno uzrok tom stresu i kako se on da umanjiti“, kaže medijski pedagog Sonja Messner. A to i nije tako jednostavno kako se čini, kao na primjer u situaciji kada u jednoj grupi na WhatsAppu stigne 150 poruka preko noći, a dijete se ne može isključiti iz te grupe jer bi se time isključilo iz društva. „U ovakvim situacijama potrebno je raditi na zajedničkim strategijama.“ saferinternet.at na primjer preporučuje da sa početnog ekrana sklonite ikonice društvenih mreža ili deaktivirate obavijesti.

 

Roditelji kao uzori

Da li mobitel smeta porodičnom životu? U kojoj mjeri mobitel utiče na zajedničku svakodnevnicu, prema medijskoj pedagogici zavisi od toga, koliko to porodica zapravo dozvoljava. „Roditelji su u funkciji uzora“, objašnjava Messner. „Koliko često koristite smartphone? Da li je čak za vrijeme jela uz vas? Da li lične razgovore prekidate čim mobitel zazvoni? Sve to su posmatranja iz kojih djeca uče.“

 

Informisati se i komunicirati

Messner preporučuje majkama i očevima da se dobro informišu i da ne zaborave na komunikaciju: „Ako želite postići da djeca odgovorno postupaju kada je u pitanju korištenje medija, ne trebate im „diktirati“ šta je ispravno a šta nije. Morate postaviti i dozvoliti postavljanje pitanja. A kako biste odgovorili, neophodno je da ste dobro informisani.“ Na internetu se mogu pronaći web stranice koje su namijenjene upravo maloj djeci.

Unatoč tome, potrebno je postaviti granice. I u tom slučaju potrebno je razgovarati s djecom, jer i ona imaju nešto za reći. „Uključivanjem djece u proces odlučivanja raste i njihova odlučnost da se pridržavaju pravila. Također, neophodno je utvrditi posljedice nepridržavanja, čime umanjujete prostor za diskusije.“

 

 

Analogne alternative

Djeca se žele igrati – to je uvijek tako bilo. „Velika prednost digitalnih igara leži u tome što se mnoge igrice mogu igrati samostalno, a još više njih u društvu“, kaže medijski pedagog Herbert Rosenstingl. Ako svoju djecu želite držati dalje od ekrana, treba djelovati uzorno:

 

  1. Analogni svijet igre

Roditelji koji uživaju u crtanju, kolaž papiru ili u igri „Čovječe, ne ljuti se“, često su jači magnet od smartphonea. Mogućnost susreta s vršnjacima također će privući djecu u svijet analognih igara. U međuvremenu, razvijene su digitalne igrice koje male zaljubljenike u igrice mogu odvući u prirodu: „Igrica „Pokémon Go“ i dalje je jedna od omiljenih među djecom“, kaže Rosenstingl. „Prema istom principu funkcioniše i nešto novija igrica „Harry Potter: Wizards Unite“. U obje igrice igrač mora koračati stvarnim ulicama i parkovima – dakle izaći van kuće – najbolje u manjim grupama. Pritom se skupljaju virtualni predmeti ili – predstavljeno manje problematično – izazivaju protivnici.“

 

  1. Organizovati dadilju

Prema jednom njemačkom istraživanju, 70 posto djece koja idu u vrtić provode više od pola sata dnevno na mobitelima svojih roditelja. „Digitalna dadilja“ pruža umornim roditeljima kratki predah. Ta moderna metoda „skrbi djece“, prema Sonji Messner, ne predstavlja problem sve dok ne preraste u naviku. „Problematično postaje onda kada roditelji korištenje digitalnih medija učine fiksnim dijelom svakodnevnice svoje djece, dakle da satima sa njima ne komuniciraju. Jer to je ono što i jeste problem, dakle, što djeca mnogo vremena – sama – provode koristeći medije.“  Ako vam je ipak potreban predah, napravite sami izlet u digitalni svijet i organizujte stvarnu dadilju koja će zabaviti vaše dijete i koja će mu pokazati da su baloni zabavni i u realnosti – ne samo na aplikacijama.

 

  1. Zadovoljiti potrebu za pažnjom

Zašto odrasli i djeca vole društvene mreže? Jer zadovoljavaju osnovne potrebe: „za društvenim kontaktima, zabavom i opuštanjem, za informacijama ili da kroz selfije i lajkove dobiju potvrdu o sebi“, kaže Sonja Messner. Pohvale i pažnja ne postižu se samo kroz objave. Sportska ili kreativna takmičenja, ali i jednostavni komplimenti – ukratko: Pažnja drugih ljudi u realnom životu mogu mnogo toga zamijeniti za čim djeca tragaju u digitalnom svijetu. Jer ipak „Sviđa mi se“ nije samo klik na društvenim mrežama. Već i kompliment koji se može iskazati riječima.

 

O OSOBAMA

SONJA MESSNER, M.A. je odgojna naučnica, certificirana trenerica stranice saferinternet.at i docent na Univerzitetu u Salzburgu. Unutar inicijative „akcenti Salzburga“, voditeljica je sektora „Mediji i društvo“.

 

HERBERT ROSENSTINGL, M.A. je školovani pedagog s težištem na slobodnom vremenu i medijima i voditelj projekta unutar ministarstva porodice koji se bavi pozitivnim predviđanjima u pogledu na kompjuterske i video igrice.

 

Prema gore
OKViše informacija