Možete li biti zadovoljni?

Osoba. Kućni ljubimac. Poklon. Doživljaj. Sjećanje. Komad čokolade. Zadovoljstvo ima puno oblika, ali samo jedno lice. Lice ozareno osmijehom.

Osmijeh se probija na uglovima usana, tjera ih da se razvuku. Na trenutak one se čine iznenađenima, a zatim mu priskaču u pomoć oblikujući željeni polukrug i malo se otvorivši. Pred zubima se otvara pogled, a i sa licem se nešto počinje događati. Mišići su znatiželjni, obrazi se podižu prema gore i gotovo da dotiču oči oko kojih se koža savija u vesele nabore vidljive i u uglovima. Obrve se podižu. One su sami krov zadovoljstva, istinskog zadovoljstva. Onog istinskog. Kojim ne možemo upravljati, koje podstiče lučenje hormona sreće. Pritom si dopamin i serotonin pružaju ruku kako bi otplesali folku na podiju našeg nervnog sistema. Kada bismo zadovoljstvo mogli olako prizvati, onda se ne bismo morali toliko truditi oko njega . Onda nam raspoloženje nikada ne bi moglo opasti. Tijelo bi bilo lagano kao perce. Brige ne bi više bile teške. Vrijeme bi bilo mirno. Kakvu li samo moć zadovoljstvo ima nad našim tijelom.

Mi, nasmijani.

Zadovoljstvo čovjeka pretvara u socijalno biće. Ova nam emocija omogućuje da ostvarimo interakciju s drugim grupama. Stvara povjerenje, osjećaj pripadanja i bila je esencijalna za evoluciju. Zato je zadovoljstvo urođeno, ne može se naučiti. Bebe se raduju same od sebe, nesvjesno. Ništa drugo ni ne mogu. Rade to automatski, a riječ je o reakciji koja je po prirodi programirana, a održava se sve do odrasle dobi. Usput učimo značaj i uzročnike radosti pa je možemo svjesno usmjeravati. Pedagogija je ostvarila značajne doprinose u spoznaji kako naučiti djecu da se raduju. Istovremeno sa našim razvojem razvija se i osjećaj radosti. Beba će se okrenuti najsretnijim osobama i duže se biti okrenuta prema nečijem nasmiješenom licu. „Najdjelotvorniji stimulans koji postoji je radostan osmijeh na ljudskom licu,“ napisao je Michael Trimmer, profesor kliničke psihologije i psihologije zdravlja. Zadovoljstvo se odražava u mimici, gestikulaciji te u našem ponašanju i može se razaznati na licu svakog čovjeka, neovisno o tome iz koje kulture ili zemlje potiče.

Razlog za zadovoljstvo.

Nekada se čini kao da nam za zadovoljstvo nije potreban nikakav povod. Kao da nam stane pored kreveta i jednostavno kaže: „Ćao! Lijep dan ti želim!“ Ali ponekad se nerado pokazuje pa ga moramo zaključati što i nije odviše teško. Sviđaju mu se i osnovne ljudske aktivnosti: unos hrane, reprodukcija i regeneracija kroz san i odmor. Ove temelje bismo mogli dodatno izbrusiti tako da se zadovoljstvo može ukorijeniti u vašem životu. Tajna je da morate osvijestiti vlastiti život, a to znači paziti na sebe i osluškivati šta žele vaši tijelo i duh. Naše zadovoljstvo će se rado odazvati da vam u tome i pomogne.

Povod. Nekada se čini kao da nam za zadovoljstvo nije potreban nikakav povod. Kao da nam stane pored kreveta i jednostavno kaže: „Ćao! Lijep dan ti želim!“

Dani zadovoljstva.

Jedinstven je osjećaj kada sarađujemo sa vlastitim zadovoljstvom. Ono ima nenametljiv način na koji nam govori šta voli, a počet će već za doručkom. Naše zadovoljstvo ima jednostavan ukus, odnosno uvijek mu se sviđa sve što je dobro i zdravo. Nadalje, voli slušati sve što i mi volimo slušati pa je to nekada i omiljeni album našeg omiljenog benda. Ako se za to ne nađe vremena, muzika se uvijek može slušati u vožnji. Zadovoljstvo je izvrstan stilski savjetnik i uvijek nam pokazuje outfit u kojem ćemo se najbolje osjećati. Kada idemo u kancelariju, ispunit će pozdrave osmijehom. Tokom dana će nas navoditi na smijeh koliko god to bude u njenoj moći, a pritom će zaraziti i druge oko nas. Zadovoljstvo je najzadovoljniji virus na svijetu. Ono se širi brzinom svjetlosti. Iako ne može skratiti dug radni dan, može nas na povratku kući navesti na to da skrenemo prema parku. To je njegov teritorij, tamo su njegovi prirodni izvori. Naše zadovoljstvo diriguje ispred raspjevanih ptica, ono u prvi plan stavlja raskoš cvjetova. Drži nas u pokretu. Zadovoljstvo je svjesno toga da poslije stresnog dana trebamo uspostaviti ravnotežu. Veče provedite u dvoje. Ili u krugu porodice. Ljubav, masaže i dječji smijeh spadaju u prirodne izvore zadovoljstva.

Biologija zadovoljstva.

Znanstveno je dokazano da zadovoljstvo produžuje život. Riječ je o biološki usidrenoj emociji koja jača odbrambene sposobnosti našeg organizma. Zadovoljstvo osnažuje vitalnost i povećava psihičko zadovoljstvo. Visok nivo serotonina u organizmu povisuje životna očekivanja. Transmiteri su neophodni za preživljavanje te su odgovorni za razmjenu informacija koja se odvija u mozgu. Oni su režiseri našega života. Dopamin i noradrenalin pridonose kreativnosti, radosnim očekivanjima, motivaciji, poletu, pažnji, oduševljenju, zanimanju. Daju nam podsticaj, ne dozvoljavaju nam da nazadujemo u nekome uglu. Pomaže nam kada napolju pada kiša pa kada nam ponestane dopamina u našim sinapsama, organizmom zavlada depresija. Ovaj nedostatak često se označava kao preopterećenost ili psihički poremećaj te se protiv njega bori lijekovima. Ali važnije bi bilo povratiti zadovoljstvo u vlastiti život. Više se kretati. Možda početi uzimati korijen ginsega koji još nazivamo i nasmijana sreća jer podstiče lučenje dopamina. Serotonin ima slično djelovanje. Utiče na ugodno raspoloženje, tjelesnu temperaturu, ritam sna, kontrolu apetita i aktivnost žlijezda u organizmu. Ključan je i za vanjsku aktivnost ljudi. Ako osjetite deficit u organizmu, možete izbjeći depresiju tako što ćete izaći na dnevnu svjetlost, a serotonin uzimati putem ugljikohidrata i šećera.

Sestre zadovoljstva.

Zadovoljstvo ima veliku porodicu. Najavljuje svoj dolazak tako da pošalje osjećaj slatkog iščekivanja, najljepši od svih. Zloradost je crna ovca u porodici. Riječ je o istinskoj vrsti radosti koja se skriva duboko u čovjeku iako i nije riječ o umjesnom osjećaju. No i ona pripada životu, a na nama je hoćemo li je dozvati i pripitomiti. Radost izazvana tuđom patnjom nije urođena. Nastaje u ljudskom zajedništvu, kada iskrsne pitanje statusa i zauzimanja pozicije, a to načelno znači, već u razdoblju osnovne škole. Zloradost nastaje u području mozga za nagrađivanje i pojavljuje se kad se nekoj osobi koju ne volimo, dogodi neka nesreća ili, pak, kada joj se dogodi neka nesreća u području u kojem želi biti uspješna. Kada, na primjer, kolega na poslu koji se uvijek buni kada neko drugi pogriješi, i sam napravi pogrešku. Zloradost ima i pozitivne strane. Ona je ventil, psihički rasterećuje jer kod svake pakosti predstavlja podizanje vlastite vrijednosti. U odnosu na društvo, zloradost može u realan svijet dozvati megalomaniju. Zato su dvorske lude, kabaret ili fašnik imali tako dobru prođu. Zli kralj koji između redova biva skinut sa trona. Političar kojem pred oči stavljaju ogledalo. „Tuđa nesreća može nas na isti način obradovati kao i poklon,“ ističe psiholog Manfred Holodynski.

Karl Barth, teolog

»Zadovoljstvo je najjednostavniji oblik zahvalnosti.«

„Čujem li ja to dobro? poklon?“ javlja se slatko iščekivanje, a ono ima nevjerovatno dug dah. Sa njim možemo pretrpiti sve moguće jer nas nikada neće dopustiti da zaboravimo da nas na kraju očekuje nešto veliko. Egzotično putovanje. Voljena osoba. Planirani susret. Jedinstveno vjenčanje. Božić. Budući događaji podstiču pozitivna osjećanja u nama samima. Tako se svaki dan povećava nivo endorfina. Tako nas radost iščekivanja predaje u ruke zadovoljstva. Ispunjenog nadom zbog koje ćemo shvatiti kako se čekanje isplatilo. I opet će osmijeh prekriti usne.

Što vam čini veće zadovoljstvo? Primiti ili pokloniti dar?