Pozitivno razmišljanje je zarazno

Ko pozitivno razmišlja i širi dobro raspoloženje, isto izaziva i kod drugih ljudi. To vodi do boljeg suživota.

Uska ulica u gradu. Iznenada taj svijetli, kuckajući zvuk koji se približava. Kada se iznervirano okrenemo, ugledamo nepoznatu osobu prijateljskog lica: tople oči, nasmijane usne. „Oprostite, nisam Vas želio preplašiti“, kaže. „Olovkom sam kuckao pjesmu u zid. To radim svaki put kada ovuda prolazim. Strašno volim ovaj zvuk.“ Njegovo dobro raspoloženje je zarazno i od slučajnog susreta nastaje ćaskanje.

Više nije potrebno: Tu je neko ko pozitivno razmišlja i vedro korača kroz život, ko u srcu nosi sunce i za druge predstavlja sunce. Tu pozitivnu emociju nosimo sa sobom do nekog sljedećeg susreta. Poput lančane reakcije.

Mali doživljaji poput ovog mogu izazvati osmijeh koji će trajati cijeli dan. Ali češće doživljavamo upravo suprotno. Većina ljudi korača kroz život koncentrišući se samo na sebe. Ne gledaju ni lijevo ni desno, ne usmjeravaju pogled na druge i izgledaju nijemo.

Danas se sve vrti oko toga kako poboljšati vlastito „ja“, piše Alexander von Schönburg u svojoj knjizi „Umjetnost ležerne pristojnosti“ (izdanje Piper). Ali tom egocentrizmu i ravnodušnosti moglo bi se suprotstaviti. „Našim ponašanjem doprinosimo uređenju svijeta. Ako se svi oko nas kulturološki srozavaju i svijetom koračaju noseći telefon ispred nosa ili eventualno trče u džoging opremi ili za poslom, ne znači da i sami to moramo raditi.“

On upućuje na ruskog književnika – nobelovca Alexandera Solschenizyna. Njegova velika spoznaja je bila da čovjek neposredno utiče na stanje svijeta. „Svakodnevnica je puna malih, herojskih podviga ili puna propusta“, piše von Schönburg, „svakim svojim djelovanjem poklanjamo svjetlost ili tamu.“

Pozitivno razmišljanje – stvaranje povezanosti

Radi se, dakle, o načinu kako živimo. O tome za koji životni stil – lifestyle – se odlučimo. Pritom se najčešće misli na dizajnerske torbe, veganske kanapee ili stilske hotele. Stvaramo si identitet tako što kupujemo, konzumiramo, posjedujemo, doživljavamo. A zar ne bi bilo plemenitije da svom životnom stilu dodamo nešto jednostavnije a istovremeno umnogome značajnije? Nešto, što dolazi iznutra. I nešto, što će ljude ponovo približiti.

Takav stil života si ne možemo kupiti novcem. Nosimo ga u srcu. Tada više nije važno poboljšavanje vlastitog „ja“. „Umjesto da svijet mijenjamo prema vlastitim potrebama, danas nam ne preostaje ništa drugo nego da mijenjamo predstavu o sebi“, piše neurobiolog Gerald Hüther u svojoj knjizi „Dostojanstvo. Šta nas čini snažnima – kao pojedince i kao društvo.“

Pozitivna iskustva

Drugim riječima rečeno: Ne moramo mijenjati stvari oko sebe već usmjeriti unutrašnji kompas i ponovo si stvoriti sliku o tome šta čini naš karakter. To nije jednostavno. Jer obično su to negativni doživljaji koji utiču na nas i naše ponašanje. Ali je moguće. Naš mozak je elastičan. Što više pozitivnih iskustava imamo i sami od sebe aktivno potičemo, to ćemo više ukorijeniti i stabilizovati neuronalne obrasce koji su s istima povezani.

„Niko ne može promijeniti svoj život, ali svaki čovjek se u jednom trenutku svog života može odlučiti da nadalje živi drugačije nego što je to činio prije“, piše Hüther. A Alexander von Schönburg preporučuje da izađemo iz vlastite zone komfora i da poneku stvar prepišemo od drugih, čestitih ljudi. Malo po malo, dobro ponašanje postat će navika, slobodno citira Aristotela. U jednom trenutku postat će dio vlastite prirode pa više neće postojati potreba za naporom da to isto postignemo.

Nositi dostojanstvo u sebi

Kako bismo se prema drugima odnosili s poštovanjem, neophodno je da smo dostojanstveni i da poštujemo sami sebe. Tada će vlastite misli i djelovanje biti vođeni unutrašnjim kompasom. Više nas ne mogu zavarat potrošnja i reklamne poruke. Ništa više nije vrijedno ljudskog dostojanstva. „Dostojanstveni ljudi sebe doživljavaju kao vrijedne i bitne“, vjeruje Gerald Hüther. „Ne treba im niko ko će im se diviti zbog njihovog posjeda niti im treba moć, uticaj, bogatstvo ni statusni simboli ili pozicije kako bi sebe smatrali važnima.“

Ko je svjestan vlastitog dostojanstva, prema drugima se također ponaša dostojanstveno – ne čini ih objektima vlastitih potreba ili procjena. „Ako nam kao porodici, kao susjedima, kao članovima tima uspije da jedni druge smatramo subjektima“, piše Hüther, „neizbježan će biti razvoj vlastitih potencijala ali i potencijala pojedine zajednice.“

U novoj godini učiniti sebi i drugima nešto dobro

Alexander von Schönburg potiče iz plemićke porodice. U svojoj knjizi „Umjetnost ležerne pristojnosti“ (izdanje Piper) bavi se pitanjem na koji način se danas živi viteštvo. Kako otmjenost i pristojnost mogu uspjeti u modernom životu? Njegov odgovor: Potrebno je vježbati sljedeće:

Ljubaznost.

Spoznati druge i stvoriti ljudsku povezanost.

Pristojnost.

Ciljano podnositi manje neugodnosti kako drugi ne bi morali ulagati puno napora.

Saosjećanje.

Imati u vidu sreću drugih – učiniti im nešto dobro.

Pravednost.

Nepravednosti života ispravljati manjim, ličnim činovima velikodušnosti.

Pamet.

Znači: Biti spreman svakodnevno naučiti nešto novo.

Humor.

Njegova osnovna funkcija jeste stvaranje povjerenja.

Otvorenost.

To znači druge prihvatiti onakve kakvi jesu – i pustiti ih da budu drugačiji.

Skromnost.

Osloboditi se pohlepe i sebičnosti označava unutrašnju moć.

»Veoma je važno da shvatimo koliko je naša sreća povezana sa srećom drugih. Ne postoji individualna sreća koja bi bila neovisna od druge.« Dalai Lama

Saosjećanje, učtivost, srčanost – ono što se prije podrazumijevalo danas ponovo moramo naučiti.