Putevi iz ovisnosti

Neovisno o kojem tipu ovisnosti se radi, ovisnost o mobitelu, šopingu ili nikotinu: Svi ljudi su ovisni o nečemu. Ali ovisnost se može liječiti.

Jedni ne mogu ispustiti telefon iz ruku, drugi svakodnevno moraju u teretanu. Ovisnost ima mnogo lica. Time se više ne misli samo na drogu, alkohol i pušenje, jer se danas pod ovisnosti mogu računati i mobitel, internet, sport, seks, posao, igre na sreću, kupovina, hrana i post. Spisak ide u nedogled. „Svaki vid ponašanja čovjeka, od kupovine do sakupljanja, od ljubavi do pohvale može stvoriti ovisnost“, piše ljekar i psihoterapeut Reinhard Heller u svojoj knjizi „Riješiti se ovisnosti“.

On je uvjeren da 90 posto ljudi na neki način pati od ovisnosti. Jer ovisnost je prastara i u svakom smislu ljudska osobina. Jer svaki čovjek ima potrebu da si na neki način skrene misli, da se opusti ili se prepusti u neki imaginarni svijet.

Kada postane previše

Naravno da nešto što rado i često radimo ne mora odmah predstavljati ovisnost. Mnogi ljudi imaju navike ili strasti. Treniraju dva do tri puta sedmično ili svaki drugi petak u mjesecu popiju piće s kolegama. Kada se stvori ovisnost, ove navike više nisu dovoljne.

Najčešće započinjemo tako što učinimo nešto što izaziva dobar osjećaj. Ponavljamo to, kako bismo se ponovo tako osjećali. Time se stvara i stalno raste žudnja za određenim stanjem. U određenom trenutku nastaje ovisnost. „Ovisniku uvijek treba više onoga što ga smiruje ili dovodi u stanje zanosa“, kaže Haller. Neovisno da li se pritom radilo o načinu ponašanja ili tvarima koje utiču na psihu.

To traje do onog trenutka kada se bez toga više ne može. Ovisnik počinje svoj život određivati prema ovisnosti, počinje da laže za nju i da je krije od okoline. On gubi kontrolu nad sobom i više ne može racionalno odlučivati. Jer za nešto se vezao, što mu je potrebno a što mu istovremeno šteti. „Ovisnost je strategija rješavanja problema“, zaključuje Dominik Batthyány, voditelj Instituta za bihevioralne ovisnosti na Univerzitetu Sigmund Freud u Beču. „Osoba na početku ima utisak da mu nešto godi i pomaže. Nakon toga ga isto čine slabijim nego što je to bio.“

Ovisnost je potraga za brzim rješenjima

Ovisnost ne nastaje tek tako. Najčešće ista nastaje pod uticajem različitih faktora. Veliku ulogu između ostalog mogu imati i geni, iskustva iz djetinjstva, lična životna priča, društveno opterećenje, sudbina ili bolesti. Ovisnost najčešće nastaje kod ljudi koji su u roditeljskoj kući doživjeli emocionalno loša iskustva ili su odrastali pod prevelikom pažnjom i zaštitom. Osobe koje se ne osjećaju ugodno kod kuće ili svoje probleme ne mogu samostalno riješiti, podložnije su ovisnostima.

Ovisne osobe često prema Halleru tvrde da imaju poteškoće s nadređenim ili ljubavne probleme, da osjećaju dosadu ili unutarnju prazninu, preispituju vlastitu vrijednost ili se pate različitim strahovima.

Stoga je razumljivo da ljudi u takvim stanjima traže bijeg i na taj način pokušavaju da se nose sa negativnim emocijama. Život se tako doima jednostavnijim. „Ovisnik, dakle, pokušava pronaći nešto u zanosu što (uzaludno) traži u realnosti“, objašnjava Haller.

Biti iskren prema sebi

Ovisnost dugo vremena ostaje neprimjetna kako ovisniku tako i njegovoj porodici i prijateljima. A to bi zapravo bio prvi korak ka oslobađanju od ovisnosti. Neophodno je biti radikalno iskren prema samom sebi, čak i ako je to bolno. Potrebno je jasno izjaviti „Da, ovisan sam“, kako bi se dugoročno moglo nešto riješiti. „Potrebo je zaista željeti nešto postići“, kaže Batthyány.

Ako si priznamo ovisnost, neophodno je trezveno procijeniti: Koliko me košta ovisnost? Šta mi donosi? Koliko sam zaista ovisan? U kojoj mjeri ovisnost dominira mojim životom? Šta me je tome dovelo? Pomaže i postaviti si pitanje: Zašto to više ne želim? „Odgovori su individualni. Svako za sebe mora otkriti zašto se želi izvući iz ovisnosti“, kaže Batthyány.

Preusmjeriti vlastitu energiju

Sve je to teško. Ali jednako oduzima osjećaj pritiska. Energija koju koristimo za održavanje ovisnosti može drugačije biti usmjerena. To je neophodno. Jer, prema Halleru, ovisnost je jedina bolest kod koje osoba za sebe odlučuje da li će se izliječiti ili ponovo podleći ovisnosti. „Samo osoba, ovisna individua, sama sebi može pomoći“, zaključuje Haller. To ne treba biti shvaćeno kao prijetnja, već kao poruka. Jer ko se konačno odluči živjeti bez ovisnosti, može zaista potražiti pomoć i krenuti korak po korak ka novim perspektivama.

Savjet za knjigu

U svojoj knjizi „Riješiti se ovisnosti. Život u ravnoteži“ (izdanje: Ecowin) ljekar, psihoterapeut i neurolog Reinhard Haller objašnjava kako nastaje ovisnosti, po čemu se prepoznaje i kako se može prevazići. U međuvremenu se mogu pronaći mnogi primjeri iz prakse kako se ovisnost manifestuje u životu čovjeka.