Radost na usnama

Osmijeh prija. Bez obzira da li ga poklanjamo ili dobivamo. Sumorne dane čini boljim. Čini nas boljim ljudima.

Ponekad je najljepši poklon onaj najjednostavniji. Pogotovu ako dolazi od srca. Zagrljaj. Znati saslušati. Radovati se sa drugima. U ovim trenucima smo jedni drugima bliski, sreli smo se, dijelimo ovaj bljesak razumijevanja i pripadnosti. Australijanac Juan Mann je posmatranjem pokrenuo veliki društveni pokret. Kada je prije mnogo godina stigao na aerodrom u Sidneju i vidio sve te ljude koji su se srdačno grlili, dozvolio je da ga to inspiriše.

Nekoliko dana kasnije stajao je u jednoj popularnoj tržnoj zoni i podigao je natpis. Na njemu je pisalo “Free Hugs”. Besplatni zagrljaji. Dosta kasnije i nakon brojnih začuđenih pogleda prišla mu je starija gospođa i zagrlila ga. Njen pas je tog jutra preminuo. Od tada su se milioni nepoznatih ljudi zagrlili, a 21. januar je proglašen svjetskim danom zagrljaja. Virginia Satir, koju često vole nazvati majkom porodične terapije, kaže: “Čovjeku su potrebna četiri zagrljaja dnevno samo za preživljavanje, osam zagrljaja za život, a dvanaest zagrljaja za razvoj.” Zagrljaj rasterećuje tijelo, opušta ga i otvara.Pa ipak nije to za svakoga da pusti druge tako blizu, jer se tako gubi svaki oblik distance. Ali, i osmijeh ima sličan efekat. Osmijeh na ljudskom licu je najdjelotvorniji stimulans koji postoji. Osmijeh pokazuje radost i ima nevjerovatan efekat na nas ljude. Sve informacije, reakcije i percepcije koje primamo u stanju radosti nam izgledaju prijatno i pozitivno. Osmijeh mijenja naše sisteme percepcije, čini nas tolerantnijim, strpljivijim i velikodušnijim. I: osmijehu se gotovo nemoguće oduprijeti. Tu biste morali pokrenuti sve pokretače otpora kako ne biste uzvratili barem mali osmijeh.

Brojne mogućnsoti

Onaj ko ne može povjerovati, treba sam isprobati. U trajanju od mjesec dana. U podzemnoj željeznici, u restoranu, na kasi u kinu. Svuda gdje nailazimo na ljude koji vjerovatno nikako ne računaju na to da će dobiti osmijeh. Darujmo osmijeh gdje god je to moguće. Obratite pažnju kako ljudi reaguju. I kako pomoću jednostavnog gesta možete promijeniti svijet oko sebe. Ne kaže se uzalud da je osmijeh prelazan. On razoružava. On razvedrava. On obećava radost. Ljudi vole da se susreću sa onima koji imaju osmijeh na licu. To je kao pozivnica. Razlog za to je pronašla Sophie Scott sa Univerzitetskog koledža u Londonu 2006. godine: naš mozak posebno jako odražava pozitivne emocije. Scott je u svojoj studiji testiranim osobama puštala različite ljudske zvukove: smijeh, slavlje, ali i zvukove straha. U tom vremenu je pomoću skeniranja mozga bilježila šta se dešava u mozgu ispitanika. I, pri tome, je ustanovila da različiti zvukovi izazivaju različite reakcije. Mozak je reagovao posebno jako kod pozitivnih osjećanja.

Charles Chaplin, glumac

“Dan bez osmijeha je izgubljen dan.”

Stvarne emocije

„Osmijeh je sitni novac sreće“, rekao je jednom prilikom glumac Heinz Rühmann. Međutim, nismo uvijek raspoloženi za osmijeh. Tu pomaže jednostavan trik: povucite uglove usta prema gore. I to je to. Jer time kažemo našem mozgu da je sve u redu. Da nema razloga za paniku. Da svijet još dugo neće nestati. I da se radujemo. Osmijeh će omogućiti da stres nestane. Ili će barem učiniti da sve izgleda malo lakše. Da li nam neko poklanja iskren osmijeh možemo prepoznati na malim borama oko očiju. To se zove Duchenne osmijeh, nazvan po francuskom psihologu Guillaume-Benjamin Duchenne. On je u studijama tokom 19. vijeka primijetio da kod iskrenog osmijeha ne samo da se uglovi usta povlače prema gore već i da se u uglovima očiju mogu primijetiti upravo ove sitne bore.

Preporuka: Darujmo osmijeh gdje god je to moguće.

Dječji idoli

O djelovanju osmijeha postoji mnoštvo naučnih studija. One govore o tome koliko je to zdravo, koliko utješno djeluje na samog sebe i razvedrava, koliko nam prija. Na slikama na kojima se smijemo u mladim danima može se čak pročitati koliko dugo ćemo živjeti, kakav će biti naš brak i još mnogo toga. I osmijeh aktivira naš mozak. Britanski naučnici su ustanovili da osmijeh tako snažno pokreće mozak kako bi to učinilo 2.000 čokolada. Onaj ko se smiješi ne samo da djeluje mlađe i privlačnije, već i kompetentnije. Ali, zašto se upuštati u dubinu studija? Ništa nas ne može bolje uvjeriti u djelovanje nego malo dijete ili beba koja nam se smiješi. Mi se automatski nasmiješimo. Jednostavno ne možemo drugačije. To nam je urođeno. Djeca se nasmiješe do 400 puta dnevno. A odrasla osoba svega 14 puta. Dakle, onaj ko misli da nema razloga za smijeh, neka se jednostavno ugleda na djecu. Čak je i Charles Chaplin rekao: “Dan bez osmijeha je izgubljen dan.” U pjesmi “Smile”, koju je komponovao za svoj film “Moderna vremena”, je riječ o tome da je život jednostavno bolji ako se smijemo, iako to nije uvijek jednostavno. Jer time pokazujemo radost i zadovoljstvo. Stoga: jednostavno se smiješite, kad god imate potrebu za tim. Pa čak, i kada se baš ne osjećamo tako. Da bismo se počeli osjećati tako. I pokloniti osmijeh kad god je to moguće. Za dnevno raspoloženje, kao malo hvala ili prosto bez razloga. Za one kojima su potrebni dodatni savjeti: u online časopisu postoji vježba sa kojom možete pronaći svoj unutrašnji osmijeh.

So klappt das innere Lächeln: Više

Unutrašnji osmjeh – tako se radi

Moj TaiChi učitelj je prije svakog časa radio nekoliko meditativnih vježbi – jedna od njih se zvala “Unutrašnji osmijeh”. Zadatak je bio da zatvorenih očiju odaberemo jedan organ, potpuno spontano, zamislimo njegov oblik i položaj u tijelu i pošaljemo unutrašnji osmijeh ovom organu. Organ, tako reći, treba “upakovati” u ovaj unutrašnji osmijeh i zahvaliti mu se na doživotnom radu koji za nas obavlja. Nakon nekoliko minuta oprostili smo se od tog organa i prije nego što je vježba završena bili smo pozvani da ovaj unutrašnji osmijeh – još uvijek sa zatvorenim očima – pokažemo prema vanjskom svijetu – dakle, imati na licu stvarni osmijeh.Vježba za mene nije bila jednostavna sve dok mi učitelj jednog dana nije malo objasnio osmijeh za ovu vježbu. Rekao je da to treba biti osmijeh koji zaista možemo zamisliti i koji možemo povezati sa nekim događajem, situacijom ili osobom. Osmijeh koji poklanjamo, a da za to ništa ne očekujemo ili osmijeh koji dobijemo, a da za to ništa nismo dali. Shvatila sam na što misli

TaiChi čas je uvijek bio u ranim jutarnjim satima, tako da sam oko sedam sati već bila kod kuće. A kao i mnogo TaiChi jutara ranije, upravo u trenutku kada sam tuda prolazila otvorila su se vrata kod mojih komšija i njihova kćerka Klara je izvirila napolje. Jednostavno je provirila glava iza vrata i ona mi se nasmiješila. U tom trenutku sam znala da se radi o jednom od onih osmijeha o kojima je govorio moj učitelj. Koji sam jednostavno dobila na poklon, koji ništa ne traži i nema nikakve namjere. Osim što mi je od tada ova TaiChi vježba bila jednostavnija, ovaj osmijeh mi je ostao u pamćenju.