Menu

Šta odrasli mogu naučiti od djece

Odrasli su obično oni koji djecu uče kako svijet funkcioniše.

Home » Život » Savjet » Šta odrasli mogu naučiti od djece - 04.2019

U suštini je sve već bilo dogovoreno: U subotu je bio planiran cjelodnevni program igranja. Djeca su se već cijelu sedmicu radovala, ekstra su pospremili svoje lego kocke, lijepo obukli svoje lutke i izmislili novu varijantu igre karata „Uno“. „Je l’ tako, mama, danas se cijeli dan igraš s nama!“, vikala su djeca odmah po ustajanju, čak su i dobrovoljno otrčali u kupatilo kako bi oprali zube. Ali još prije nego se namaže Nutella i pojede kornfleks s jagodama te ispije šoljica kakaa, zazvoni mamin telefon. Nakon razgovora, ona se namršti i kaže: „Samo da otipkam jedan važan e-mail i možemo početi!“

Od jednog e-maila nastala su tri i dok je čekala na odgovor drugog, sjetila se da treba očistiti pod. Nakon čišćenja poda, brzinski će oprati prozore.
Kada konačno zajednički izvade igračke, sunce već lagano zalazi. I onda ponovo zvoni mamin telefon. „Mamaaaa, nemoj!“, govore djeca i tužno uzdišu. „Ali moram vidjeti ko zove“, promrmljala bi za sebe dok je lagano grize savjest. „Zašto?“, pitaju mališani. „Zašto se sada jednostavno ne možemo igrati?“

Odgovor glasi: Jer odrasli rijetko koriste upitnu riječ „Zašto“. Umjesto da preispituju, da li u subotu kada bi trebali provoditi kvalitetno vrijeme s porodicom zaista telefon treba biti uključen, shvataju to kao nešto što se podrazumijeva – da su uvijek dostupni. Umjesto da razmisle da li postoji neko drugo rješenje za kućanske obaveze, drže se svog redovnog programa čišćenja.

Za one koji pitaju, život je prepun iznenađenja. S godinama se trudimo izbjegavati ta iznenađenja. Šteta, jer upravo ona čine svakodnevnicu manje sivom. Mlađi se raduju novim, nepredvidivim stvarima i žele sve znati. Odrasli koji – s vremena na vrijeme – i sami tako postupaju, često pozitivno iznenađeni zaključe kako stvari postaju jednostavnije kada se izađe iz svakodnevne kolotečine i načina rada te se krene nešto drugačijim putem. A i općenito se od djece može mnogo toga (ponovo) naučiti.

Isplati se slušati djecu

I dok roditelji često ne primjećuju stvari oko sebe, djeca tokom svake šetnje otkriju pravi svijet čuda: predivnog leptira na cvijetu u obliku zvijezde pored neobičnog korijena nevjerovatno visoke smreke, koja na svojoj kori ima neobične šare, predivnu pjesmu ptice šarenog perja koja stoji na grani koja nalikuje zmiji. Mališanima ništa ne promiče, a ako i nešto nedostaje, njihova mašta će to jednostavno dočarati. Kada opisuju šta vide, ne treba to pripisati „maštarijama“, već pažljivo slušati. Često se u pričama djece može pronaći ona inspiracija koja nam je u tom trenutku potrebna. Osim toga nas mogu naučiti da i u najsivljoj svakodnevnici ugledamo ono šareno i posebno, što će u nama ponovo izazvati divljenje.

Ostaviti predrasude iza sebe

 

Odjeća. Izgovor. Auto. Model mobitela. Burma. Posao. Zajednički poznanici. Postoji toliko stvari koje sprečavaju odrasle pristupiti drugim ljudima nepristrasno. Za djecu je sve to manje važno. Ne gledaju na to šta neko posjeduje i šta je neko postigao, već na ono što taj neko u tom trenutku čini. I ne primjećuju na akcentu odakle neko dolazi, već slušaju šta govori. To bi stariji definitivno mogli prepisati od mlađih.

Sadašnjost je čudna faza u kojoj se nalazi budućnost prije nego što postane prošlost? Mnogi odrasli upravo tako gledaju na život. Uvijek se bave nekakvim planiranjem ili razmišljaju o nečemu što se već desilo (a što se više ne može promijeniti). Djeca se također raduju stvarima koje dolaze, ali ne misle stalno na sutra. Stvari koje izgube oplakat će kratko – i onda se posvetiti nečemu drugom. Burne svađe sa braćom, sestrama i prijateljima zaborave se tako brzo kako i nestanu. Guranje, dreka, plakanje – i onda ponovno igranje.

Posebno kada je u pitanju veza, odrasli mogu mnogo toga prepisati. Na primjer, da se često i najžešće svađe mogu riješiti riječima „Jesmo opet dobri? Volim te!“.

Nemati dlake na jeziku

 

Kako se ono kaže? „Djeca su brutalno iskrena.“ To ne znači da odrasli stalno lažu. Ali otvorenosti koju posjeduje petogodišnjak koji u prepunom restoranu kaže konobaru: „Nismo toliko bogati da si možemo priuštiti kolače“, usudit će se slabo ko stariji od devet godina. Pritom malo više hrabrosti ne bi naškodilo. Posebno jer iskrenost može biti šarmantna – pogotovo onda kada je riječ o komplimentima.

Dopustiti kreativnost

 

„Odveć rano sam znao crtati poput Raffaela, ali mi je trebao cijeli život da ponovo naučim crtati kao dijete“, rekao je jednom Pablo Picasso. Svjetski poznati slikar decenijama je radio na tome da razbije vlastite okvire svoga talenta. Tako bi se uvijek zaustavio na ulici, kada bi vidio da djeca kredom crtaju po ulici i posmatrao kako bi ponekad lice prikazali istovremeno iz različitih perspektiva.

Umjetnici nisu jedini koji mogu naučiti od djece kako da se opuštenije nose sa svojom kreativnošću. Čak i roditelji koji sa svojom djecom crtaju, prave, igraju pantomime ili smiješnih uloga, na taj način vježbaju svoj spontani izražaj i treniraju svoju maštu. A oni koji nemaju vlastitu djecu? Pozvat će prijatelje i zajedno će igrati društvene igre kako bi to radila djeca: Zabava je bitnija od pravila!

Izbaciti bijes

 

Naravno da se tridesetogodišnjaci subotom popodne ne mogu valjati na podu i derati u supermarketu jer im se – uprkos dijeti – jede čokolada. Ali tokom šetnje u prirodi, daleko od drugih ljudi ili sami kod kuće u vlastita četiri zida dobro dođe napad vrištanja. Udaranje u ne tako tvrde predmete kod frustracije i ljutnje čini čuda. Idealno bi bilo posjedovati vreću za boks. Ali po potrebi može poslužiti i jastuk.

Smijati se od srca

 

Navodno se odrasla osoba u prosjeku smije 15 do 20 puta dnevno – a dijete 400 puta. Razlog – odrasli se jednostavno nemaju čemu smijati? I nije baš tačno. Jer svijet je prepun viceva, smiješnih slika, dobrih komedija i stvarnih ljudi, s kojima se možemo smijati – uz pretpostavku da se sa njima nađemo a da ne razgovaramo o krizama na poslu, politici ili svakodnevnim problemima.

Ko svjesno radi stvari koje jednostavno pričinjavaju zadovoljstvo i sebi dozvoli malo razuzdanosti, pokrenut će ne samo svoju dijafragmu već će i učiniti dobro svom cijelom tijelu. Jer smijati se je zaista zdravo. Savjet: Provodite vrijeme s djecom – jer smijeh je prelazan!

Zamoliti za pomoć

„Mama!“, „Tataa!“, „Učiteljiceee!“ – Djeca brzo pozivaju roditelje ili druge odrasle koji im trebaju pomoći ako nešto ne mogu sami. Što smo stariji, to želimo biti samostalniji. I to nam teže priznati da nešto ne možemo sami.

Od malih možemo naučiti da si priznamo vlastite slabosti. Često očajavamo zbog nekih aktivnosti iako je u blizini neko ko nam jednostavno može pomoći. Možda ne možemo potrčati roditeljima, ali i partneri, prijatelji i kolege će nam rado pomoći. Čak su i djeca uvijek tu da nam pomognu, ako im to dozvolimo i ne izbijemo im odmah sve iz ruke. A pritom će naučiti nešto važno: Da i odraslima nekad treba pomoć. A uz malo sreće će se i sami toga sjetiti kada odrastu.

„Trebao mi je cijeli život da ponovo naučim crtati kao dijete.“
Pablo Picasso

Pronađite dijete u sebi

Stvari koje kao odrasla osoba ponekad treba uraditi:

Igrati se. Frizbi, badminton ili ganjanje – u prirodi se nude mnoge mogućnosti. A uz to i tijelo postaje fit.

Spustiti se niz tobogan. Na igralištu to kao odrasli i ne smijemo – ali u vodenom parku, da!

Napraviti kulu od jastuka i deka. Zašto si u dvoje ne prirediti takvu udobnost – sada vam ne treba pomoć roditelja!

Bojiti. Bojanke za odrasle su već godinama u trendu i idealne su za opuštanje.

Skakati na trampolini. Odličan trening za cijelo tijelo koje je jednako zabavno i odraslima.

Ljuljati se. U udobnosti vašeg doma montirajte na vratima ljulju.

Gledati crtani film. Već dugo niste gledali Bambi, Arielle ili Toy Story? Onda je krajnje vrijeme da to učinite!

Puzati na podu. „Crawling“ se zove novi trend treninga, kod kojeg se vraća izvornom načinu kretanja.

Jednostavno se ponašati djetinjasto: Skakati na jednoj nozi, gađati se jastucima, praviti balončiće slamkom – mnoge stvari koje djeca rade razgrađuju stres. Imitiranje će se isplatiti.

Prema gore
OKViše informacija