Menu

Možemo naučiti da budemo harizmatični

Prepoznaje se izvana, ali je riječ o osobini koja nas gradi iznutra.

Home » Život » Možemo naučiti da budemo harizmatični - 03.2017

Neki ljudi su sretniji zato što se njihova harizma odmah može prepoznati. Ali taj talent nije poklon koji nam je slučajno dodijeljen. To nešto i sami možemo da prepoznamo u sebi – potrebni su nam samo strpljenje, refleksija i samospoznaja.

Svako je ima. Ali gotovo da niko toga nije svjestan. Divimo se drugim ljudima koji je imaju, koji je pokazuju. Sasvim prirodno. Naoko nesvjesno. Jednostavno zaigrano. Takvi ljudi privlače tuđe poglede. Svima su simpatični. Svi ih pažljivo slušaju. Kroz život koračaju ozarena lica i zarazna osmijeha. Niko i ništa ne može da im oduzme njihov mir. Uvijek djeluju neovisno o drugima. Mogu očarati drugu osobu. Takvi, kakvi jesu, znaju da imaju to nešto, ali nisu drukčiji od nas jer svako ima to nešto i samo moramo da istražimo šta je to. Da se usmjereno potrudimo, da bismo i sami mogli zračiti tim nečim posebnim.

Na nekim ljudima se odmah prepoznaje i osjeti to nešto. Kada probamo malo razmisliti o tome ko to sve ima, padaju nam na pamet glumci, muzičari, umjetnici i političari. Možda to nešto ima u sebi i naša šefica, kolega, neka prijateljica ili neki član porodice. Svi ti ljudi imaju nešto zajedničko: naše divljenje. Oni nas dotiču i nadahnjuju. Ali kada probamo opisati to nešto posebno, nailazimo na poteškoće. Teško nam je odmah definisati šta bi to bilo. Neka vrsta aure koju ti ljudi imaju. Poseban oblik privlačnosti koji nas ne napušta.

Sastojci harizme

Psiholog Richard Wiseman pronalazi prave riječi i smatra da bismo morali imati tri osobine koje nam pomažu u tome da budemo harizmatični.

  • Moramo da osjećamo emocije snažno
  • Moramo da dopuštamo i drugim ljudima da osjete snažne emocije.
  • Moramo da budemo otporni na uticaj drugih ljudi, čak i ako su i sami jako harizmatični.

Postoji i drugo objašnjenje: u ljudima ćemo prepoznavati ono nešto ako se razlikuju od nas samih, odnosno ako su onakvi kakvi bismo i sami voljeli da budemo.

Ronald Riggio, još jedan psiholog, ide još dalje u pojašnjavanju pojma, smatrajući da harizmu čini šest sastojaka. Socijalna ekspresivnost je sposobnost sigurnog i elokventnog javnog nastupa kao i umijeće uključivanja drugih u razgovor. Emocionalna ekspresivnost je umijeće autentičnog izražavanja i prenošenja emocija. Socijalna kontrola je talent brzog prilagođavanja različitim ljudima i situacijama. Emocionalna kontrola je umijeće kontrolisanja vlastitih osjećaja. Postoji još i socijalni senzibilitet koji pojedincu omogućuje da brzo prepozna raspoloženje grupe te da mu se prilagodi. Emocionalni senzibilitet omogućuje empatičan pristup prema drugim i stvaranje osjećaja da su u datom trenutku jedino što je važno. Jako je važno da se ovih šest sastojaka doda u isti lonac, snažno pomiješa i to nešto što krijemo u sebi je gotovo.

Dug je put do harizme

Naravno, sve to nije jednostavno. Ne možemo navečer leći i zaspati, a ujutro se probuditi kao elokventnije, emocionalno uravnoteženije, osjećajnije, otvorenije, samouvjerenije i prilagodljivije nove osobe. Ali da nemamo ono nešto, bilo bi nam teško da to naučimo. Riječ je o teškom zadatku. Težak je put na kojem se neprestano moramo promatrati, analizirati i, korak po korak, razvijati dok ne stignemo do cilja. Taj se put mnogima, koji su sramežljiviji ili su nezadovoljni sa samima sobom, čini naročito dalekim, ali koraci koje moramo napraviti da bismo ga prešli, su veliki. Svaki od njih mijenja način kako sami sebe doživljavamo, svaki od njih stvara u nama dobar osjećaj, čini nas sretnijim, samouvjerenijim i harizmatičnijim. Svaki značajno skraćuje put koji moramo preći. Vrijeme je da se krene!

Moglo bi vas zanimati

Da li znate improvizovati? 

Za harizmatičan nastup je odlučujuća autentičnost. Skloni smo tome da kopiramo ljude kojima se divimo. Ugledamo se na njih, prisvajamo nešto njihovo kao što su: način izražavanja, stil odijevanja, njihova frizura.

Ali kada želimo da zračimo na onaj poseban način, onda moramo prihvatiti sami sebe onakvim kakvi jesmo. Moramo da budemo samouvjereni i ne smijemo se uspoređivati sa drugima. Ne smijemo se ni pretvarati, jer bi se to brzo otkrilo. Osim toga, ne bismo se osjećali dobro u vlastitoj koži ako bi navukli kostim i stavili masku zbog čega ne bi mogli biti ono što jesmo.

Da bi spoznali ko smo, moramo otkriti šta volimo, a šta ne. Koje osobine imamo. Čime smo zadovoljni i kako bi mogli postati još sretniji. Možemo se osviješteno posmatrati, i paziti kako reagujemo u kojoj situaciji. Možemo razmisliti kako bi i šta mogli napraviti bolje. Možemo pitati prijatelje, članove svoje porodice ili kolege šta cijene na nama i šta bi trebali mijenjati.

Treba imati na umu i to da ne smijemo uzimati srcu svaku kritiku. Na kraju, ni ne želimo da budemo pod uticajem tuđeg mišljenja niti želimo da nas ono nekuda usmjerava sa našeg puta ili da nas mijenja. Ali ne može nam škoditi ako sami sebe pogledamo iz neke druge perspektive.

Spoznaj svoje slabosti – i pretvori ih u svoje jake strane

Upoznati samog sebe znači osvijestiti svoje jake i slabe strane. Mnogi ljudi precjenjuju sami sebe, ali ima još više onih koji se podcjenjuju. Kada jednom iskreno o tome promislimo, padaju nam na pamet neki posebni talenti. Kada razmišljamo o tome šta volimo na sebi, šta nas usrećuje. Na kraju, pretežno uvijek i činimo rado one stvari u kojima smo dobri. Ali dobro, gotovo uvijek.

Neki ljudi možda strastveno vole pjevanje, ali čine to loše i samo pod tušem. Iako nema ništa loše u tome, nije riječ o osobini koju bi svrstali među svoje jake strane. Treba tražiti dalje. Kada konačno nađemo svoje jake strane, možemo ih – jačati – tako što ćemo ih početi usmjereno primjenjivati. Upravo to nam daje samopouzdanje, siguran nastup i harizmu.

Većini ljudi lakše je nabrojati vlastite slabe strane. Ali je pitanje perspektive šta je uopšte slaba strana. Tokom života vjerojatno smo čuli kako nam govore da smo odviše sramežljivi, da imamo velik nos ili da smo premali. Ali sada sami možemo da odlučimo da li je to zaista slaba strana ili se tu ipak krije još jedna jaka strana.

Ako ste sramežljivi i teško započinjete razgovor sa drugim ljudima, upravo zato možete biti harizmatični jer ćete ostavljati utisak tajanstvene osobe. Jer ste razboriti. Jer zračite mirom. Jer drugi ljudi imaju osjećaj da nećete odavati njihove tajne. Velik nos može da bude vaš zaštitni znak.

Ako ste mali, i imate osjećaj da vas uvijek negdje i nekako previde, možda ste sami ti koji ne uočavate da upravo zbog te osobine u drugima pobuđujete povjerenje.

Ali sve i da moramo prihvatiti svoje slabe strane od kojih nije svaku ni lako pretvoriti u pozitivnu osobinu, vjerojatno i dalje imamo više jakih strana nego što smo toga svjesni. Kada ih spoznamo, postat ćemo samouvjereniji, otvoreniji, optimističniji, emocionalno uravnoteženiji i sretniji. I upravo tako ćemo zračiti.

Zračimo govorom tijela

Naučnici su proučavali rođene vođe te su uočili da govor tijela snažno utiče na način kako zračimo. Glumci, muzičari, umjetnici ili političari koji nas nadahnjuju, često se smješkaju, imaju živahan i pozitivan govor tijela, imaju puno emocionalnih izraza lica i ljubazan i strastven glas. Osim toga, gotovo automatski odražavaju osobu koja stoji preko puta njih, a to znači da se prilagođavaju njihovoj mimici i gestikulaciji. To ih odmah čini simpatičnijim.

Osobe koje dobro savladaju tu vještinu, djeluju harizmatičnije, ističe američki psiholog Frank Bernier. I Ronald Riggio je otkrio da harizmatični političari poput Franklina D. Roosevelta ili Baracka Obame na primjer, koriste dvostruko više metafora od drugih govornika. Tako svoje slušaoce podižu na viši emotivni nivo.

I izgled je bitan. Ne moramo učestvovati u svakoj tričariji. Ne moramo biti ono što većina ljudi smatra lijepim, ali se moramo ugodno osjećati, a to znači biti ono što jesmo. Ono nešto što u konačnom dolazi iznutra. I zrači iz nas.

Podijeli
Prema gore
Koristimo kolačiće radi optimalnog prikaza webstranice. U postavkama svog browsera možete deaktivirati korištenje kolačića.OK