Razgovarali smo s dimnjačarkom Dajanom Đurić

Dajana Đurić je magistrica ekologije koja osim svog redovnog posla u državnoj službi s ponosom obavlja posao dimnjačarke. U Brčkom, njenom rodnom gradu, Dajana je poznata kao pozitivna osoba koja je u svoje uspjehe upisala i Večernjakov pečat, u kategoriji Pothvat za ponos Bosne i Hercegovine.

O organizaciji, zaštiti okoliša i postignutim uspjesima razgovarali smo s dimnjačarkom koja vjeruje da biti vrijedan i raditi posao koji voliš je jedan od osnovnih uslova za sreću.

Ko je Dajana Đurić?

Dajana Đurić je do nedavno bila poznata javnosti kao jedina žena dimnjačarka u BiH. Zahvalna sam što sam bila inspiracija koleginici dimnjačarki iz Mostara te s ponosom mogu da kažem da nisam više jedina žena dimnjačarka. Osoba sam koja se iz dana u dan trudi da doprinese svojoj zajednici, ali i da na najbolji mogući način predstavlja Bosnu i Hercegovinu u svijetu. Neko sam ko kaže da je obrazovanje ključ uspjeha i ko čeka svojih pet minuta. Tako vrlo često volim da kažem i mladima u BiH, svako ima svojih pet minuta i da vrijeme čuda može napraviti, samo ne treba gubiti nadu i treba raditi sve što je pošteno, jer put do uspjeha je trnovit.

Danas je poprilično teško razbijati predrasude i stereotipe prema određenim grupacijama, jer svijest ljudi se dosta sporo razvija. Moj put u životu nije bio lagan, ali sada je uspješan zahvaljujući mojim roditeljima, međunarodnim organizacijama koje, ne samo mene nego i mnoge mlade obrazuju i daju nam priliku da se borimo za bolje sutra u gradu u kojem živimo, ali i za BiH koju želimo vidjeti u EU.

Kako ste se počeli baviti poslom dimnjačara?

Moja ljubav prema dimnjačarstvu razvila se već u 6. godini, korak po korak, uz oca. Mnogi moji vršnjaci su imali autiće i Barbike kao igračke, a to kod mene nije bio slučaj. Moje igračke su bile tatine četke: Najviše me radovao kraj njegovog radnog vremena, jer tada sam se mogla igrati četkama, usisivačem koji je usisavao prašinastu čađ i mogla sam isprljati ruke što me činilo sretnom. Kada sam napunila samo 10 godina, osvojila sam prvi brčanski dimnjak i bilo je nevjerojatno stajati na visini i gledati svijet iz ptičje perspektive. Završila sam srednju školu, smjer Ekološki tehničar, uporedno s redovnom školom upisala sam i zanat vanredno za dimnjačara te stekla zvanje kvalifikovanog dimnjačara. Nakon toga upisala sam fakultet smjer Opšte ekologije te diplomirala na temi zaštita vazduha s osvrtom na dimnjačarstvo; potom sam magistrirala na temu mjerenje emisije i imisje parametara sagorijevanja iz dimnjaka. Dok sam studirala za vrijeme pauze između semestara radila sam kao dimnjačar i nakon završetka fakulteta nastavila i dalje raditi. Kada sam dobila posao u Vladi Distrikta u Odjeljenju za obrazovanje, bila sam svjesna da trebam prestati raditi kao dimnjačarka, ali nisam mogla. Vikend sam rezervirala za moje drage mušterije i za osmijehe ljudima na licu jer ako je neko drugi sretan, presretna sam i ja. Mi dimnjačari smo takvi, želimo našim dolaskom u jedan dom donijeti sreću i veselje, a ništa nema ljepše od toplog doma i porodice.

Raditi dva posla uporedo zaista zahtjeva dobre organizacijske sposobnosti – kako Vi definišete kvalitetno raspoređeno vrijeme tj. koja je Vaša tajna dobre organizacije vremena i obaveza?

Često volim da kažem javnosti jednu poslovicu a to je: „Nije penzija što si zaradio, penzija je ono što si stekao.“ Tako da su me moji roditelji od malena učili samo rad, red i disciplina. Dok sam mlađa bila, mislila sam da se ne uklapam u sredinu svojih vršnjaka iz razloga što većini mojih prijatelja i prijateljica roditelji su kupovali ono za čim su oni žudili. Kod mene je slučaj bio da sve što sam htjela da imam to sam morala da zaradim.

Kada me pitaju, kako stignem završiti sve svoje obaveze, kažem: Vrlo je jednostavno. Organizaciju vremena treba raditi ujutro, što ranije. Zašto baš ujutro? Ujutro smo još hladne i mirne glave, popodne nam je razina stresa obično viša, a za organizaciju je bitno da smo što smireniji, jer ćemo tako moći objektivnije odlučiti šta nam je prioritet za danas. Moći ćemo bolje procijeniti koliko toga stignemo obaviti. Moja tajna je da svaki svoj dan dobro organizujem, jer se iz dobre organizacije uštedi dosta vremena koje kasnije mogu da preusmjerim u svoje slobodno vrijeme tačnije da sjednem na motor i uživam u onome što nam je majka priroda dala.

Da li Vas ljudi na ulici često zaustavljaju zbog vjerovanja da dimnjačar donosi sreću?

Drago mi je da ljudi vjeruju da dimnjačar donosi sreću, jer zaista mi i jesmo sreća jednog doma. Mušterija kad vas pozove u jedno domaćinstvo očigledno je da ima problem s dimnjakom. Dolaskom u jedno domaćinstvo, mi izvlačimo svu gluvoću iz dimnjaka i puštamo frišak kiseonik, a nema ništa ljepše od toplog doma i porodice. Imate i onaj drugi krug ljudi koji trče do vas da vas zagrle i poljube jer smatraju da dodir dimnjačara donosi sreću u budućnosti. Ja ipak volim da kažem, mi dimnjačari smo osobe sretnog i veselog duha, gdje god da smo, šta god da radimo mi to radimo sa ljubavlju i pjesmom.

S obzirom da ste dimnjačar i ekolog po zanimanju možete li nam dati savjet kako sami možemo dati doprinos manjem zagađenju zraka i okoliša generalno?

Gledano sa moje strane loša kvaliteta zraka znatno utječe i na životnu sredinu, povećava troškove liječenja, smanjuje produktivnost radnika i šteti tlu, usjevima, šumama, jezerima i rijekama. Čađa je, primjerice, jedna od sastavnica sitnih lebdećih čestica koja nastaje nepotpunim izgaranjem goriva i upija solarno i infracrveno zračenje u atmosferi te stoga ima učinak zagrijavanja i zagađivanja životne sredine. Mnogim našim mušterijama često savjetujemo da prelaze na pelet, jer upotreba peleta u domaćinstvima i industriji na jednostavan način omogućava kvalitetniji život, ne ugrožavajući zdravlje, okoliš i prirodu.

Pelet spada u obnovljive izvore energije i kod izgaranja pelet ne proizvodi štetne stakleničke plinove te se smatra jednim od rijetkih apsolutno prirodnih, sigurnih i zdravih energenata.

S obzirom da u aprilu obilježavamo Dan planete Zemlje imate li savjet kako potaknuti ljude u svojoj okolini da više vode brigu o očuvanju naše Planete?

Građani Bosne i Hercegovine treba da znaju da je zemlja naša kuća i svi smo na neki način odgovorni da je čuvamo. Aktivnosti koje svakodnevno obavljamo možemo bolje organizovati, svako od nas može da zatvori slavinu dok pere zube, ruke ili nanosimo šampon i gel za tuširanje. Tako ćemo potrošiti manje vode pa će i račun biti manji, a Zemlja sretnija. Do 7 i pol litara vode možemo uštedjeti sa samo jednim pranjem zubi.

Svi mi svakodnevno možemo i malim promjenama u postupanju prema okolišu učiniti veliku stvar za pomoć očuvanju našeg planeta te utjecati na globalnu svijest o potrebi promjene odnosa prema planeti Zemlji.