Snažni, ponosni, samohrani roditelji?

Samohrani roditelji: s kojim se problemima suočavaju samohrane mame i tate

„Kad me moj bivši suprug prije dvije godine iznenada ostavio, moj se svijet srušio“, kaže Alina, 41-godišnja fizioterapeutkinja iz Beča i majka dvoje djece. „U to vrijeme stalno sam plakala. A uz to sam morala riješiti i sve praktične probleme. Bilo je to izuzetno teško.“ U Austriji ima više od 300.000 domaćinstava s jednim roditeljem i maloljetnom djecom. Iako svi roditelji poznaju izazove višestrukih obaveza, samohrani roditelji posebno pate pod tim teretom. I iako samohrane mame i tate danas čine značajnu društvenu skupinu, većina ljudi i dalje ima malo razumijevanja za to kako njihov svakodnevni život zaista izgleda.

1. Tuga zbog rastave i druge brige

Put u život samohranog roditelja rijetko započinje iz hira. Najčešće je na početku rastave – od partnera ili partnerice, od zajedničkih planova, a ponekad i od idealizirane slike „sretne“ porodice. Bez obzira na to je li kraj veze bio sporazuman, postupan ili iznenadan, riječ je o preokretu koji mijenja sve. Prevladavanje takve situacije zahtijeva vrijeme – čak i ako je odluka o rastavi bila vlastiti izbor. Uz to se često javljaju osjećaji poput krivice, sumnje ili srama. Novinarka i autorica Anne Dittmann u svojoj knjizi „Solo, selbst & ständig“ (Solo, samostalna i zaposlena) piše: „Rastava s djecom je težak rez koji se lakše prebrodi uz podršku. Voljela bih da sam puno ranije potražila terapijsku pomoć.“

Kao @jeskeano_ Jessica, samohrana mama, dijeli svoje misli o izazovima samohranog roditeljstva.

2. Problem s vremenom

Vrijeme je dragocjeno za gotovo sve roditelje, ali za samohrane roditelje ono je gotovo dvostruko oskudnije. Nedostaje podrška drugog odraslog člana porodice, pa svaku odluku treba donijeti i provesti samostalno. Lena, 31-godišnja studentica iz Linza i majka trogodišnjeg Mariusa, kaže: „Često noću ležim budna i razmišljam jesam li sve napravila kako treba. Ponekad se osjećam strašno usamljeno i nesigurno. Ali to ne želim pokazati jer bi moje okruženje moglo pomisliti da ne mogu sve držati pod kontrolom.“
Nedostaje i vrijeme za predah i obnavljanje energije. Situaciju dodatno otežava činjenica da mnoge usluge za brigu o djeci nisu dovoljno fleksibilne. Vrtići s kratkim radnim vremenom, školski praznici bez organizovane brige o djeci, večernji termini ili smjenski rad – sve to postaje logistički izazov. Naročito u regijama s lošom saobraćajnoj povezanošću ili za ljude bez porodične podrške situacija postaje još teža.
Često se rješenje može pronaći samo udruživanjem s drugim roditeljima, što može biti ne samo praktično nego i utješno. Jer „vrijeme za sebe“ – bilo za odmor, dodatno obrazovanje ili jednostavno druženje s prijateljima – za mnoge samohrane roditelje ostaje rijedak luksuz. To dovodi do iscrpljenosti, a često i do bolesti: samohrani roditelji imaju tri puta veći rizik od razvoja depresije u poređenju s drugim roditeljima.

Rebecca Chelbea (@rebeccachelbea) daje samohranim mamama snagu na Instagramu.

3. Samohrani roditelji i pitanje novca

Rodni jaz u platama, odnosno činjenica da žene i dalje zarađuju znatno manje za isti posao. Budući da devet od deset samohranih roditelja čine žene, njihova finansijska situacija brzo postaje teška. Jedna plata mora biti dovoljna za dvoje ili više ljudi. Alimentacija često izostaje.
Sandra: „Već pet godina sam samohrana majka, moja kći ima devet godina. Otac ne plaća alimentaciju, pa radim kao čistačica – ujutro, kako bih popodne mogla biti s djetetom. Jedva spajam kraj s krajem. Kad se nešto pokvari, uhvati me panika.“
Mnogi samohrani roditelji, poput Sandre, rade skraćeno radno vrijeme – ne zato što to žele, već zbog nedostatka drugih mogućnosti. Posljedica su niska primanja i jednako niske penzije u budućnosti. Finansijska podrška poput dječjeg doplatka ili stambenih subvencija pomaže, ali rijetko u potpunosti pokriva sve troškove. Poseban problem predstavlja složenost sistema: oni koji trebaju pomoć često se moraju probijati kroz komplikovanu birokratiju, što zahtijeva puno energije koju mnogi nemaju.

4. Balansiranje između posla i djeteta

Uskladiti posao i porodicu općenito je izazov – za samohrane roditelje to često postaje gotovo nemoguća misija. Mnogi rade poslove ispod svoje kvalifikacije, odustaju od dodatnog obrazovanja ili prihvaćaju slabo plaćene poslove koji su vremenski usklađeni s brigom o djeci. Često ih se smatra manje atraktivnom radnom snagom.
Sandra: „Nisam dobila posao sekretarice jer su se bojali da ću često izostajati – to me potpuno frustriralo.“
Problem nije u motivaciji samostalnih mama i tata, već u nedostatku fleksibilnosti poslodavaca i krutim okvirnim uslovima. Lena, 31-godišnja studentica: „Moj dan počinje u šest: doručak, vrtić, pa u biblioteku ili na predavanja. Sve je nevjerovatno isplanirano, nema mjesta za spontanost ili igru. Ono što mi i dalje teško pada je učenje dok mali spava, jer sam tada obično i sama potpuno iscrpljena ili imam još hiljadu drugih hitnih stvari na popisu.“

5. Ostati roditelj prkos rastavi

Čak i ako nakon teške rastave više nikada ne želite vidjeti bivšeg partnera, stvarnost je takva da ostajete roditelji – najbolje kao „razdvojeni, ali zajednički roditelji“. To znači stalno dogovaranje i prilagođavanje. Ogroman je to izazov, jer su djeca ono što vam je najvažnije, a kompromisi su u takvim situacijama posebno teški.
Zakonski preferirani model „zajedničkog starateljstva“ osmišljen je kako bi oba roditelja preuzela odgovornost. Ali, ono što na papiru zvuči ravnopravno, u praksi ne funkcioniše uvijek. Je li za dijete bolje imati glavno prebivalište kod jednog roditelja ili živjeti u izmjeničnom modelu kod oba roditelja, treba procijeniti od slučaja do slučaja.
Alina: „S bivšim partnerom trenutno pokušavam model 50/50. Tako napokon imam i vrijeme za sebe. Kad se danas pogledam u ogledalo s djecom, vidim nas kao prilično cool tim. Trenutno nam niko ne nedostaje.“
Ipak, potreba za razgovorom ostaje: ljekarski pregledi, praznici ili školski problemi – sve to zahtijeva otvorenost i puno strpljenja. Podrška može biti od velike pomoći, posebno kada su u igri novi partneri. Jer tamo gdje saradnja uspijeva, i djeca se osjećaju dobro.