Naučiti otpustiti: stručnjakinja za odnose daje savjete
Rastanak nakon dugogodišnje veze, prekid kontakta tokom online upoznavanja, neuzvraćena ljubav – bol zbog prekida nije lako preboljeti. Naša stručnjakinja za ljubavne odnose daje vrijedne savjete kako naučiti otpustiti.
Mag. Anna Thaler savjetnica je za parove i trenerica za odnose s praksom u Gmundu kod Traunseea. Stručni joj je fokus na radu usmjerenom na vezanost i emocije. Posebno joj je važan topao i suosjećajan odnos s klijenticama i klijentima. Pruža podršku u svim pitanjima vezanim uz partnerske odnose i ljubav. (Fotografska potvrda: Anna Thaler).
1. Gospođo mag. Thaler, šta u psihologiji znači „naučiti otpustiti“?
Pojam „otpustiti“ u osnovi opisuje fizički čin (otpustiti predmet rukama) i s psihologijom nema direktno veze. To objašnjava zašto nam je toliko teško emocionalno nešto otpustiti: to ne funkcioniše kao što smo navikli s fizičkim predmetima.
Kada nekoga volimo i provodimo puno vremena s tom osobom, automatski se razvija vezanost. Što više osjećaja gajimo, tj. što smo zaljubljeniji ili volimo nekoga, to je veza jača. Ako ta „izabrana osoba“ želi prekid, aktivira se sistem vezivanja koji šalje alarm i traži još više bliskosti. Posljednje što u takvoj situaciji osjećamo je „otpustiti“. Preplavljuju nas razne emocije: tuga, strah, ljutnja, a tu su i nada ili potpuni očaj.
Psihološki gledano, otpustiti znači proživjeti bol zbog prekida, gubitak i tugu.
Erfahren Sie in diesem Beitrag über Gela Allman, wie man Schicksalsschläge annimmt.
2. Zašto je tako teško otpustiti?
Kad razvijemo osjećaje prema nekome, u mozgu se aktiviraju neurobiološki procesi: otpuštaju se hormoni vezanosti (posebno oksitocin i vazopresin), a aktiviraju se i tvari koje pobuđuju osjećaj zadovoljstva poput dopamina. Te pozitivne osjećaje povezujemo s tom osobom, a mozak pamti: „S tom osobom osjećam se sigurno, zaštićeno i ugodno“ — šta nas potiče da tražimo njenu blizinu. Kod (prijetnje) prekida aktivira se sistem vezanosti te se želja za bliskošću pojačava.
Razmislite o malom djetetu koje se mora odvojiti od glavne osobe za vezivanje. Dijete koje je sigurno vezano pokazuje snažne reakcije: plače, vrišti, trči za roditeljem i teško se smiri dok se ponovo ne poveže s voljenom osobom. To pokazuje kako je kod ljudi vezanost evolucijski važan mehanizam za preživljavanje: dijete koje ne skrene pažnju na svoj gubitak može ugroziti vlastiti život. Tu nije riječ samo o fizičkoj njezi poput hrane i toplote, nego jednako o emocionalnoj njezi kao što su pažnja, dodir, utjeha i nježnost.
Takvi faktori omogućuju zdrav razvoj mozga, pravilne veze u mozgu i razvoj povjerenja – što je temelj zdravog odraslog života. Prirođena potraga djeteta za glavnom osobom za vezivanje od prvog trenutka života osigurava preživljavanje i zdravi razvoj. Zato dijete koje plače, treba upravo mamu ili tatu, da se sistem vezivanja smiri i dijete osjeća sigurno.
Ljubav i partnerski odnosi kod odraslih funkcionišu sasvim slično: nakon što se osamostalimo od roditelja, vezujemo se za partnericu ili partnera koji postaje glavna osoba za vezivanje. Ako se ona ili on želi odvojiti, u nama se isto događa kao kod djece.
U mom radu s klijentima, objašnjenja kako mozak funkcioniše („psihoedukacija“) važan su temelj, jer im pokazuju da sve što se događa s njihovim nervnim sistemom tokom osjećaja gubitka i tuge, predstavlja normalne procese. Tako također shvate koliko je otpustiti psihološki složen i težak proces.
3. Zašto ponekad uopšte ne možemo otpustiti?
Nakon duge veze logično je da proces tuge traje i da je otpustiti teško. Ako je riječ o kratkoj vezi ili online poznanstvu, može se pomisliti: „Pa nije čovjeku ni puno značila ta veza pa neće teško biti otpustiti.“ Zašto nije tako? Zato što racionalno pribjegavamo jednačini: što je veza duža i ljepša, to je ljubavni bol veći. Ali često osjećaji nisu u skladu s tim racionalnim zaključcima pa ljudima bude teško dopustiti sebi ljubavnu bol i tugu ako veza nije bila dugotrajna ili ugodna. Okolina to ponekad ne razumije.
Često srećem klijente koji su godinama emotivno vezani za nekoga iako ta veza nije bila ispunjavajuća, duga ni sretna.
4. Zašto se ponekad ne možemo odvojiti od ljudi koji nisu bili dobri prema nama, čak su nas povrijedili i odbacili?
To je najčešće posljedica mješavine sljedećih dinamika:
-
Vjerovanja i obrasci vezanosti naučeni u porodici: „Naučio/la sam da ljubav uvijek znači bol i odricanje.“ Način na koji su nas najvažnije osobe u djetinjstvu tretirale oblikuje našu percepciju bliskosti, sigurnosti i veze. Privlače nas ljudi koji nam djeluju poznato, čak i ako to nije zdravo. Radi se o ponavljanju starih obrazaca (prijenos i reprodukcija): projiciramo obrasce iz djetinjstva na partnera. Ponavljamo te obrasce u nadi da ćemo sad konačno dobiti ono što nam je ranije nedostajalo, nesvjesno prenosimo osjećaje i očekivanja. Primjer: ako muškarac odbije ženu, ona može pomisliti: „Ovo već znam (iz odnosa s ocem), to je za mene ljubav, ali sada ću ga uvjeriti da me ne ostavi. Ako vidi koliko ga volim i koliko se trudim, napokon će me čuti.“ Uz to često ide snažna idealizacija. Osoba misli (i godinama) da je to „pravi“ ili „ono jedino“ za nju.
-
Rana emocionalna programiranost nervnog sistema i mozga također utiče: osobe koje su odrastale nepredvidive veze pune uspona i padova. Takve veze pružaju udarce koji mogu stvoriti ovisnost i onemogućiti otpuštanje veze.
Kad se ti obrasci osvijeste, mnogi ljudi osjećaju veliko olakšanje, a proces otpuštanja često brže napreduje.
pročitajte u ovom članku šta je važno kod traženja partnera.
5. Kako prepoznati da je vrijeme za otpuštanje?
Kada neko ne želi provoditi vrijeme s vama, traži distancu, ne želi s vama vezu ili želi prekid. Znakovi da neko ne želi vezu su uvijek jasni, čak i u fazi upoznavanja. Ponekad nije lako prihvatiti stvarnost i suočiti se s njom. Što ranije prihvatite odbijanje, što prije dopustite sebi bol, što manje pokušavate da se borite protiv toga i što manje idealizirajte tu osobu unatoč odbijanju, to je bolje. Ali, „jednostavno“ nije nikada.
Kako prepoznati da je veza završila
Savjet: Prepoznajte lošu vezu kroz ovih 10 znakova.
6. Kako sebi olakšati proces otpuštanja?
Otpustiti nikada nije lako i vjerovatno neće ni postati. Važno je biti svjestan toga te dopustiti sebi tugovanje, dajući emocijama prostor i vrijeme. Boriti se protiv tuge, odvraćati se ili zabranjivati sebi osjećaj tuge obično samo šteti.
Dobro je i edukovati se o procesu – na primjer, čitajući knjige o prekidu, tuzi i ljubavnoj boli ili tražeći psihološku ili psihoterapijsku pomoć. Tako možemo bolje razumjeti šta se u nama događa.
Za to je važno uključiti mozak, naročito korteks velikog mozga koji je zadužen za logiku i razum. Kada on "preuzme kontrolu", emocionalni centar mozga (limbički sistem) ima priliku „odmoriti“. Iako su ti trenuci odmora obično kratki, pomažu nam da bolje shvatimo iskustvo.
Ključno je usmjeriti se na stvarne činjenice, a ne na puko željenje stvari.
7. Zašto je dobro otpustiti?
Ljudi koji su u situaciji da moraju otpustiti nekoga često proživljavaju intenzivnu patnju. Neki pate godinama u tišini i ne usude se povjeriti. Potražiti pomoć u takvoj situaciji donosi olakšanje i rasterećenje. Povratak u stvarnost znači i ponovno učestvovanje u „pravom“ životu — upravo to pomaže da bol s vremenom popusti (što se uvijek dogodi!) i da ponovno možemo doživjeti sreću.
8. Kako izgleda proces otpuštanja? Postoje li različite faze?
Poznata psihijatrica Elisabeth Kübler-Ross opisala je pet faza umiranja koje se vrlo dobro mogu primijeniti i na prekide veza i ljubavnu bol (faze nisu strogo linearne i mogu se ponavljati):
- Poricanje: „To ne može biti istina.“
- Ljutnja: „Zašto se to događa meni? Zašto mi to radiš?“
- Pregovaranje: „Ako učinim ovo, sve će biti u redu.“
- Depresija: duboka tuga i povlačenje.
- Prihvaćanje: pomirenje i otpuštanje.
Psihologica Verena Kast razvila je svoj model faza tugovanja zbog gubitka voljene osobe:
- Faza poricanja: „To nije moguće.“
- Faza izbijanja osjećaja: intenzivne, promjenjive emocije, haos i izljevi emocija.
- Faza traženja i odvajanja: prisjećanje, posjete mjestima, snovi i oproštaj.
- Faza novog identiteta i odnosa prema svijetu: prihvaćanje gubitka, pomirenje, integracija uspomena i okretanje novom životu.
Oba modela dijele sličnosti – u radu s klijentima ih koristim jer uz tugu „umire“ i dio samog klijenta.
9. Kako mozak uči otpustiti?
Dobra i loša vijest:
dobra vijest je da postoje jednostavni savjeti i trikovi koji nam pomažu neurobiološki smanjiti snažne osjećaje gubitka i tuge. Loša vijest je da ti savjeti nisu lagani za slijediti, unatoč svojoj jednostavnosti.
Savjeti za otpuštanje:
- Izbjegavajte digitalni kontakt s bivšim partnerom: nema poziva, poruka, e-mailova, komentara ni lajkova na društvenim mrežama.
- Nema fizičkog kontakta: ne susrećite se, ne prolazite pokraj mjesta gdje biste se mogli sresti, ne prisluškujte.
- Ne gledajte fotografije, videozapise, priče, profile bivšeg.
- Ne čitajte razmijenjene poruke, e-mailove ili pisma i ne slušajte glasovne poruke.
- Izbjegavajte podražaje koji vas podsjećaju na partnera: pjesme, filmove, mirise parfema.
„Osjetiš li moj miris?“ saznajte sve o učincima parfema.
Zaključno, riječ je o „hladnom odvikavanju“. Što dosljednije ga provodite, brže ćete otpustiti. Svako „povlačenje“ vraća vas na početak.
Također, svjesno tražite stvari koje vam kod bivšeg nisu bile dobre („nedostaci“). Postavljajte sebi pitanja: „Želim li zaista biti s nekim ko se tako ponaša?“ ili „Želim li vezu u kojoj me netko odbija?“ Razmišljajte o tome gdje, kada i koliko su vam povrijeđeni osjećaji i granice.
10. Kako pažljivo otpustiti vezu?
Nakon što se prođe najteži dio tuge i ljubavne boli, važno je osvijestiti i lijepe trenutke (ako ih je bilo) i biti zahvalan na njima. Iako je zahvalnost važna, može biti kontraproduktivna ako se prepustite prerano, jer potiče nadu i idealizaciju.
Evo vježbe za otpuštanje koju možete raditi i sami kod kuće.
Vježba otpuštanja
Sjednite na stolicu i ispred sebe stavite prazan stolicu na koji zamišljate svog bivšeg partnera/partnericu. Pogledajte ih u oči zamišljeno. Uzmite sebi vremena i pustite suze ako dođu. Zatim im na glas izgovorite sljedeće rečenice, u bilo kojem redoslijedu i s tolikim ponavljanjima dok ne osjetite olakšanje:
- Prije nego što odem, želim ti još nešto reći.
- Hvala ti za zajedničko vrijeme, neću ga zaboraviti.
- Za ono što je krenulo loše, preuzimam svoj dio odgovornosti i ostavljam tvoj dio tebi.
- Hvala ti za tvoju ljubav, uzimam je sa sobom. Svoju ljubav prema tebi možeš ponijeti sa sobom.
- Sad te puštam. I bez tebe će biti dobro.
11. Kako oprostiti i otpustiti?
Oprost je poseban proces koji često dolazi tek nakon dužeg vremena od prekida. Važan korakprije opraštanja (tzv. „ljutnja zbog prekida“) pomaže da zaronite u bolne osjećaje.
Važno: oprost nije obavezan nakon prekida. Sve ovisi o težini povreda. Najvažnije je naći svoj unutrašnji mir kad se s vremenskim odmakom osvrnete na vezu — i to može i bez oprosta.
