dm kampanjom „Žar za budućnost“ želi motivirati pojedince da budu društveno angažovani

Kratko nam se predstavite.

Moje ime je Antonela Vukančić, imam 23 godine i dolazim iz Čapljine gdje sam završila opći smjer gimnazije, a potom sam upisala preddiplomski studij Kemije na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru. Trenutno završavam prvu godinu diplomskog studija Analitičke kemije i Biokemije.

Kako ste se odlučili odabrati Vaše studijsko usmjerenje?

Tijekom većeg dijela srednje škole nisam bila sigurna što želim studirati. Zanimale su me i društvene i prirodne znanosti pa mi nije bilo lako odlučiti. Kako se bližio kraj školovanja, sve sam više shvaćala da me prirodne znanosti ipak više privlače, a kemija mi se činila kao područje koje povezuje matematiku, fiziku i biologiju. Svidjelo mi se što ima široku primjenu u svakodnevnom životu i zato sam na kraju odabrala upravo taj studij.

Na koji način Vas Vaš budući poziv motivira da i sami date doprinos razvoju zajednice?

Vjerujem da svaki posao može doprinijeti zajednici ako ga radimo odgovorno i s ciljem da ostavimo nešto korisno iza sebe. Upravo zato me kemija motivira jer se njezina primjena može vidjeti u mnogim područjima koja utječu na kvalitetu života. Danas se sve više pažnje posvećuje sastavu proizvoda i njihovom utjecaju na zdravlje i okoliš, a voljela bih jednog dana i ja svojim znanjem pridonijeti na tom području.

Zašto je važna društvena odgovornost? Na koji način, prema Vašem mišljenju i iskustvu, pojedinci i/ili udruženja/institucije/kompanije mogu pristupiti ovoj temi?

Smatram da društvena odgovornost ne mora biti ništa veliko. Za mene to znači biti odgovoran u onom što radiš i razmišljati malo dalje od vlastitih interesa. S druge strane, tvrtke imaju veću odgovornost jer njihova djela utječu na veći broj ljudi zbog čega bi se više trebalo ulagati u održive prakse, lokalnu zajednicu i transparentnost. Važno mi je da se društvena odgovornost ne svodi samo na marketinške kampanje, nego da bude dio načina na koji tvrtka posluje svaki dan.

Prema Vašem mišljenju, zašto postoji uvjerenje da društvena odgovornost podrazumijeva mnogo truda i vremena?

Ljudi društvenu odgovornost često povezuju s velikim projektima ili promjenama koje zahtijevaju puno vremena i novca. Po meni to ne mora biti tako. Zapravo, puno toga kreće od malih stvari koje ne oduzimaju puno truda, ali kojima ostanemo dosljedni da s vremenom postanu dio naše svakodnevnice.

Da li ste do sada bili volonterski angažirani i ako da, kako pamtite to iskustvo i zašto biste ga preporučili drugima?

Volonterskoj zajednici pridružila sam se tek nedavno, tako da sam zasad sudjelovala u jednoj radionici. Udruga djeluje s ciljem pružanja pomoći beskućnicima, socijalno ugroženim osobama i mladima, a ja sam uključena u rad s djecom kroz pomoć pri učenju i instrukcije. Iako su svi vrlo predani onom što rade, sve se odvija u opuštenoj i ugodnoj atmosferi, zbog čega mi je bilo lako uklopiti se. To me dodatno motiviralo da nastavim volontirati i uključim se u što više budućih aktivnosti.

Koliko su, prema Vašem mišljenju, pojedinci spremni promijeniti svakodnevne navike?

Rekla bih da su ljudi danas otvoreniji za promjene nego prije. Ipak, nije uvijek lako promijeniti navike koje imamo godinama. Često postoji dobra volja, ali ljudi ne znaju odakle krenuti. Upravo zato smatram da su edukacija i dobar primjer najbolji način da se ljude potakne na promjenu, bez osuđivanja i nametanja.

Na koji način se kao društvo možemo više osvijestiti kada je u pitanju održivost općenito?

Mislim da se svijest o održivosti najbolje razvija kroz obrazovanje, i to od najranije dobi. Kada od malena učimo zašto su neke navike važne, puno je veća vjerojatnost da ćemo ih zadržati i kasnije. Osim toga, mislim da veliku ulogu imaju mediji i društvene mreže jer mogu na jednostavan način približiti tu temu širokom krugu ljudi.

Kada se „neko bi trebao“ pretvara u „ja bih trebao“?

Po mom mišljenju, to se dogodi kada prestanemo čekati da netko drugi nešto promijeni. Puno je lakše reći da bi netko trebao nešto napraviti, ali na kraju jedino možemo utjecati na vlastite postupke.

Kada biste mogli poželjeti da se svaki čovjek okuša u nečemu kada je u pitanju društveno odgovorno djelovanje, šta bi to bilo?

Voljela bih da svatko barem jednom izađe iz svog uobičajenog okruženja i upozna ljude koji žive drukčije od njega. Vjerujem da takva iskustva često mogu promijeniti način na koji gledamo društvo, potaknuti nas na više razumijevanja i otvoriti nas prema drukčijim perspektivama.