Mentalno opterećenje: važne spozaje i savjeti naše psihologinje

Mentalna opterećenost u većini je porodica još uvijek ženski problem. Žene razbijaju glavu o zdravim obrocima, planiraju ljekarske termine za članove porodice, organizuju porodične proslave i odmah skaču kada nekome nešto zatreba. Ali ta stalna, višestruka preopterećenost ima svoje posljedice pa brojne žene, zbog nedostatne podrške, pate od stresa i iscrpljenosti, naročito onda kada postanu majke. Tako je pokazalo austrijsko istraživanje prema kojem 93 posto majki priželjkuje promjenu u raspodjeli zadataka s partnerom.

Tome mora doći kraj. Zahtjev je to koji upućuje psihologinja i porodična terapeutica, Katarina Pommer u svojoj novoj knjizi „Nije moj cirkus, nisu moji majmuni. Kako ćeš naučiti ne osjećati se više odgovornim za sve.“

Važne spoznaje o mentalnoj opterećenosti

Slučajevi iscrpljenosti nisu individualni podbačaji.

Posljednjih decenija umnogostručili su se zahtjevi koji se stavljaju pred žene, piše Katharina Pommer, koja je i sama peterostruka majka. „U današnje vrijeme upravo se od žena očekuje da postanu dobre majke, vrijedne domaćice, supruge prepune ljubavi, ambiciozne karijeristice, požrtvovane kćeri i utrenirane sportašice ili angažirane članice udruženja.“ S obzirom na ovo višestruko opterećenje, mentalna opterećenost unaprijed je određena.

Društveni stereotipi pridonose tome da se žene osjećaju odgovornima za druge. Pripisuju im se odlike, kao što su „brižnost“, „popustljivost“ i „osjetljivost“. Ako žene ne žele (više) učestvovati u igri, okolina ih često označava kao "zločeste" ili "neprijateljski nastrojene". Također, žene često osjećaju krivicu kada ne mogu ili ne žele ispuniti očekivanja drugih, što isto nije pravedno!

U svojoj knjizi, psihologinja jasno ističe: "Na nama je da pronađemo ravnotežu između naše odgovornosti prema drugima i prema sebi, ali je i na društvu da osigura potrebne okvire za to."

Postavljanje granica nije egoistično, nego poboljšava naše odnose.

Grižnja savjesti nepotrebna je kada je riječ o zadovoljenju vlastitih važnih potreba i samopomoći. Katharina Pommer ukazuje na očit primjer: kada u avionu padnu maske za disanje, putnici prvo moraju pomoći sebi prije nego što pomognu drugima. Ovo pravilo hitne pomoći vrijedi, prema psihologinji, i u svakodnevnom životu: "Samo ako si ti sam u dobrom stanju, možeš se zalagati za dobrobit drugih, a da pritom ne zanemariš sebe." Ko je odgojen da stalno prelazi vlastite granice kako bi ugodio drugima, mora prvo naučiti da jedno „ne“ ne znači lično odbijanje.

Umjesto da se osjećate odgovornima za sve i svakoga i srljate prema mentalnoj opterećenosti, radije se usredotočite na bitno i tamo usmjeriti svoju energiju. Računica je jednostavna. Ko se na poslu ne da nagovoriti da ponovo radi prekovremeno, može provesti večer s prijateljima, djecom, partnerom ili partnericom. Ako članovi porodice zajedno pospreme stan, umjesto da tu neugodnu zadaću prepuste majci, ostat će im vremena za društvenu igru ili čitanje priče. Ko ne mora svakodnevno brinuti o starim roditeljima nego njegu prepustiti relevantnoj službi, a dostavu toplog ručka dostavljaču hrane, može opet s većom radošću i lijepim razgovorima uživati u posjetama svojim roditeljima.

Postavljanje granica osigurava jasnoću i sigurnost u međuljudskim odnosima, pojašnjava Pommer: „Konačno, pametno postavljene granice ne pridonose nikakvoj izolaciji ili neprikladnu egoizmu, nego produbljenoj vezi prema nama samima i prema drugima.“

Prepuštanje odgovornosti također znači vraćanje dostojanstva.

Ko stalno razmišlja i radi za druge, ne čini uslugu ni sebi ni drugima. Prema Katharini Pommer, čak je i nametljivo pretvarati tuđe probleme u vlastite. Time svojim bližnjima suptilno dajemo do znanja da bolje znamo šta je dobro za njih: "Postoji bitna razlika između 'Bio sam ti podrška dok si rješavao svoje probleme' i 'Riješio sam tvoje probleme za tebe'."

Ko izađe iz spirale stalne brige za druge, ne samo da će se osloboditi mentalne opterećenosti nego će i drugi imati koristi od toga. "Ljudi rastu i razvijaju se kroz probleme, umjesto da se zbog njih slamaju. Ako bez pitanja preuzmete njihove probleme na sebe, oduzimate im priliku za rast i razvoj", piše psihologinja.

Četiri savjeta protiv mentalne opterećenosti

Dobra vijest, koju Katharina Pommer obznanjuje u svojoj novoj knjizi „To nije moj cirkus, to nisu moji majmuni“: iako društveni okviri uvelike doprinose tome da žene završe u zamci iscrpljenosti, svako može unutar svojih mogućnosti nešto i promijeniti.

1. Komunicirajte o potrebama i granicama

Postoji lijepa uzrečica: kucaj i otvorit će ti se. Niko ne može čitati misli. Zato moramo reći svojim bližnjima šta nam treba i gdje su naše granice prekoračene. To nije uvijek jednostavno. Često nismo ni naučili kako to učiniti i moramo tek usvojiti tu vještinu. U svojoj knjizi Pommer daje puno konkretnih formulacija i prijedloga kako takvi razgovori mogu uspjeti.

Također, coaching ili psihoterapija mogu pomoći da bolje prepoznamo vlastite potrebe. Ljudi sa zdravim obrascima vezivanja znaju kada se moraju distancirati. Njima je lakše reći ne, jer se u svojim odnosima osjećaju sigurno i znaju da neće odmah biti odbijeni zbog jednog ne. Ljudi s nesigurnim obrascima vezivanja mogu kroz profesionalnu podršku naučiti sigurno ponašanje u vezama i biti vođeni kako bi se ubuduće bolje zauzimali za sebe.

2. Utvrđivanje odgovornosti

Naročito u partnerskim i porodičnim odnosima Pommer preporučuje da svi zajedno sjednu za sto i zapišu sve zadatke i aktivnosti koje treba obaviti. Nakon toga, rade se jasne podjele iz kojih se vidi koje područje neko preuzima samo na sebe, u kojim područjima postoje zajedničke odgovornosti i kako se to može pravedno raspodijeliti.

Ali šta učiniti ako se druga osoba ne pridržava dogovora? Katharina Pommer savjetuje da se ne donose nepromišljene, ishitrene odluke. Napuštanje svega nije rješenje. Međutim, ako vas partner ili partnerica uvijek iznova izigraju, morate se zapitati temelji li se vaša veza dugoročno na međusobnom poštovanju. Naročito ako su prisutne i emocionalna ucjena ("Kad bi me stvarno volio/la, učinio/la bi to za mene.") i manipulacija. "Prekid veze zbog stalnog zlostavljanja je teška, ali ponekad nužna odluka", kaže psihologinja i porodična terapeutkinja.

3. Uzmite stanku za razmišljanje

Kako biste se zaštitili od mentalne opterećenosti, Katharina Pommer preporučuje pravilo od 10 minuta. Kada vas neko zamoli za uslugu, nemojte odmah impulsivno reći da. Korisno je kratko zastati i zapitati se bi li me prihvaćanje preopteretilo? Koja je motivacija iza mog djelovanja? Pomažem li dobrovoljno ili iz osjećaja dužnosti? Radim li to iz vlastite motivacije ili zbog očekivanja pohvala i priznanja?

4. Tražite podršku

Bilo da je riječ o članovima porodice kojima je potrebna njega ili djeci koja još ne mogu preuzeti odgovornost za sebe – "postoje situacije iz kojih se ne možemo ili ne želimo potpuno povući, ali možemo potražiti podršku, i upravo u tome leži naša odgovornost", piše Pommer u svojoj knjizi. Ženama i porodicama savjetuje da izgrade mrežu podrške kako sve ne bi palo na njih same. To može biti u obliku profesionalne službe za njegu, angažirane dadilje ili povećanjem vremena za brigu o djeci.