Može to biti kolač koji ste ispekli za školski sajam ili organizacija sastanka klimatske skupine: taj osjećaj iščekivanja radosti drugih i smisla našeg djelovanja izuzetno je ugodan. Činjenica da pomaganje drugima smanjuje hormonski stres, jača kognitivne funkcije i čak nam produžuje život, čini ga čarobnim lijekom - za nas same.

Kako tačno? Kada pružamo svoj doprinos zajednici, naše tijelo izlazi iz stanja stalnog stresa u mirnije stanje, a nivo hormona stresa kortizola opada. To olakšava rad imunološkog sistema, čuva krvne žile (što je dobro za srce!) i smanjuje tihe upalne procese. Istraživanja pokazuju da je dobra društvena uključenost povezana sa značajno manjom stopom smrtnosti.

Neke efekte možemo osjetiti odmah, kao što je, naprimjer, radost: spremnost na pomaganje aktivira u mozgu dijelove koji otpuštaju dopamin i endorfine. To stvara topao i jasan osjećaj sreće, sličan onom koji se u nama budi nakon sporta, ali obogaćen zadovoljstvom koje se dijeli u zajednici.

Naš mozak također profitira od doprinosa u zajednici: volontiranje može pozitivno utjecati na kognitivne sposobnosti volontera, što je pokazalo istraživanje Univerziteta Erlangen-Nürnberg. Volontiranje smanjuje tri važna faktora rizika za demenciju: socijalnu izolaciju, tjelesnu neaktivnost i depresiju. Budući da žene češće pate od ovih problema, one posebno imaju koristi od ovih pozitivnih učinaka pomaganja.

Ljubazan kontakt s drugima ima još jedan lijep efekat: oslobađa oksitocin. Ovaj hormon djeluje poput biohemijskog društvenog ljepila koje potiče povjerenje u naše bližnje, što je posebno dragocjeno i ugodno u ovim vremenima.