Potraga za partnerom: na šta je zaista važno obratiti pažnju pri odabiru partnera

1. Mag. Anna Thaler, na šta bismo trebali svjesno obratiti pažnju prilikom potrage za partnerom?

Malo koja odluka u životu ima toliko važnosti kao odabir partnera. Ona ne utiče samo na našu opću sreću, već – što mnogi ne uzimaju u obzir – i na naše emocionalno i fizičko (!) zdravlje. Također, ako imamo djecu, odabir partnera značajno utiče i na njih. U nesretnom odnosu često smo pod stalnim stresom, a stres je jedan od najvećih uzročnika bolesti.
Iz perspektive teorije privrženosti, najvažniji kriteriji pri odabiru partnera nisu fizička privlačnost i šarm, već emocionalna dostupnost i sposobnost za stvaranje veze. Osobe sa sigurnim stilom privrženosti imaju sposobnost dopuštanja bliskosti bez osjećaja preopterećenosti. One otvoreno komuniciraju, pouzdane su i emocionalno se mogu posvetiti svom partneru.
Kod sigurno privržene osobe već u fazi upoznavanja primijetit ćete da je zainteresovana za vezu: redovno se javlja, ponaša se dosljedno i reaguje empatično. Takav partner ne samo da doprinosi emocionalno stabilnoj vezi, već može aktivno pomoći u regulaciji vlastitog sistema privrženosti – što je obostrano izuzetno korisno, jer će sigurno doći i teže životne faze.

2. Na šta je, osim emocionalne dostupnosti, još važno obratiti pažnju?

Ključna je i usklađenost emocionalnih potreba oba partnera. Dakle, pitanje: odgovara li ponašanje mog partnera u pogledu bliskosti i distance mom vlastitom? Je li druga osoba u osnovi spremna za vezu ili je emocionalno nesigurna ili izbjegavajuća?
Problem je često u tome što, kada je druga osoba izbjegavajuće privržena, može nastati posebno jaka privlačnost jer se aktivira naš vlastiti sistem privrženosti i „želi više“. Upoznavanje tada doživljavamo posebno intenzivno. Klijenti često opisuju takve situacije riječima: „Bilo je kao da sam na sedmom nebu“, „kao u filmu“, „apsolutno nevjerovatno“, „nikad nisam bio ovako zaljubljen“.
Ali, osim emocionalnih potreba, važno je da su kompatibilni i komunikacija te vizije budućnosti.

3. Šta znače leptirići u stomaku?

Mnogi pogrešno tumače poznate leptiriće kao „pozitivan znak“. Međutim, kod potrage za partnerom važnija je pouzdanost nego uzbuđenje. Nemojte se fokusirati samo na snažnu hemiju ili romantične geste tokom prvih izlazaka, jer to, nažalost, ne pokazuje je li neko sposoban za vezu! To se može procijeniti tek tokom sljedećih sedmica, kada:

• osoba dosljedno održava kontakt
• riječi i djela se podudaraju
• osoba ostaje emocionalno pouzdana i dostupna.

Najčešće nije samo ponašanje ono što izaziva stres, već njegova nepredvidivost.

4. Koji kriteriji su manje važni pri odabiru partnera?

Ljudi često biraju partnere prema kriterijima poput privlačnosti, šarma, profesionalnog statusa ili zajedničkih hobija. Iako su ti faktori važni, oni ne govore ništa o emocionalnoj zrelosti i sposobnosti za vezu. Također, snažna fizička privlačnost ili osjećaj „trenutačne povezanosti“ nisu nikakva garancija za dobru vezu. Često je čak suprotno: osobe s nesigurnim stilom privrženosti često miješaju intenzivno uzbuđenje s pravom bliskošću.
Posebno ako ste u djetinjstvu naučili da ljubav morate „zaslužiti“, emocionalno nedostupni partneri mogu se činiti poznatima i privlačnima. No, kako biste izbjegli ovu „zamku“, prvo morate postati svjesni tog obrasca.
Mnogi ljudi također imaju idealiziranu sliku potencijalnog partnera, poput „to je baš moj tip“. Kada se takva osoba pojavi, često je teško razlikovati želju ili iluziju od stvarnosti – pogotovo ako se „partner iz snova“ ne ponaša ljubazno i pouzdano. Izjave poput „imamo toliko toga zajedničkog“ također mogu zavarati. Iako zajednički interesi stvaraju bliskost, oni ne govore ništa o sposobnosti za stabilnu vezu. Ključno je pitanje: kako se međusobno ponašamo kada stvari postanu teške?

5. Koji nesvjesni faktori utiču na naš odabir partnera?

Iskustva privrženosti iz djetinjstva

Naš odabir partnera uveliko je oblikovan ranim iskustvima privrženosti. Način na koji su nas primarne osobe u djetinjstvu tretirale (jesu li bile pouzdane, odražavale naše osjećaje ili nas omalovažavale) oblikuje našu „programiranost“ u pogledu bliskosti, sigurnosti i povezanosti. U teoriji privrženosti to se naziva unutrašnjim radnim modelima.
Ovi modeli kasnije utiču na naše ljubavne veze: prirodno nas privlači ono što nam je poznato, jer to doživljavamo kao „normalno“ – čak i ako nije zdravo za nas. Radi se o osjećaju poznatosti, a ne o kvaliteti. Ako smo kao djeca imali emocionalno distancirane roditelje, skloni smo birati izbjegavajuće partnere.

Ponavljanje starih obrazaca

Osim iskustava privrženosti, naš odabir partnera često je vođen projekcijama i ponavljanjem starih obrazaca. To znači da projiciramo obrasce iz djetinjstva na svoje partnere i nesvjesno ponavljamo stare drame, nadajući se da ćemo ovaj put dobiti ono što nam je tada nedostajalo.
Na pimjer, možemo se zaljubiti u osobe koje pokazuju istu emocionalnu distancu kao odsutan otac ili isti emocionalni pritisak kao preopterećena majka. Naše tijelo i nervni sistem prepoznaju taj osjećaj i kažu: „Ovo mi je poznato, ovo je ljubav. Ali ovaj put ću biti viđen/a i neću biti napušten/a.“
Ove drame obično ponavljamo sve dok ih ne prepoznamo i ne obradimo. Ono što nas zapravo pokreće, je želja za iscjeljenjem i ispunjenjem potreba.
Osobe koje su u djetinjstvu imale pozitivna iskustva privrženosti prirodno privlače partneri sa zdravim stilom privrženosti.

Rana emocionalna programiranost nervnog sistema i mozga

Naši sistemi stresa i privrženosti vrlo rano se oblikuju na način koji se kasnije u životu „osjeća kao ljubav“. Osobe koje su odrasle u emocionalnom stresu često se osjećaju privučene nestabilnim ili „intenzivnim“ vezama, jer je to poznato njihovom nervnom sistemu.
Također, puno uzbuđenja, neizvjesnosti i izmjena bliskosti može izazvati ovisnost zbog „kicks“ efekta. Za to su odgovorni hormoni dopamin i oksitocin – u takvim slučajevima govorimo o traumatskoj privrženosti.

6. Kako izgleda ponavljanje starih obrazaca?

Klijenti često kažu da uvijek završe s ljudima koji ih ne žele. To obično ukazuje na to da su roditelji bili emocionalno nedostupni. Kada se osoba koja im se sviđa ne javi, javlja se nesigurnost i aktivira se sistem nagrađivanja. Osjećaju napetost i čežnju, oslobađa se dopamin, a mnogi to tumače kao ljubav. U stvarnosti, to je samo reakcija nervnog sistema na poznato iskustvo.
S druge strane, može se dogoditi da upoznate nekoga ko je kompatibilan, ali „iskra“ se ne pojavi. Sigurno ponašanje kompatibilne osobe ne aktivira sistem privrženosti druge osobe. Ova dva primjera pokazuju zašto bismo odabir partnera trebali donositi više „glavom“ nego „srcem“.

7. Kako postati svjestan nezdravih obrazaca?

Gotovo je neizbježno istražiti vlastito djetinjstvo kako bismo prepoznali obrasce, sklonosti i stil privrženosti (siguran, anksiozan ili izbjegavajući). Na internetu postoje brojni testovi o stilovima privrženosti. Korisna knjiga koja također sadrži test je „Attached – Zašto se uvijek zaljubljujemo u pogrešne“ autora Amira Levinea i Rachel Heller.
Također je korisno analizirati vlastite obrasce u prošlim vezama: Kakvi su me partneri privlačili? Kako su te veze završile? Koji strahovi ili obrambeni mehanizmi se kod mene javljaju kada je riječ o bliskosti?
Ponekad su i fizičke reakcije dobar pokazatelj. Druga opcija je zatražiti iskrenu povratnu informaciju od bliskih osoba.
Najsigurniji način je potražiti coaching ili terapiju. To pomaže prepoznati, razumjeti i integririsati dublje obrasce i uticaje iz djetinjstva, što je posebno korisno kod straha od privrženosti.
Cilj nije postići „savršeno iscjeljenje“, već postati svjestan svojih obrazaca kako bismo mogli donositi svjesne i aktivne odluke pri odabiru partnera. Kada odlučujemo više „glavom“ nego „srcem“ (tj. starim obrascima koji nas često zavaravaju), povećavamo šanse za zdravu i stabilnu vezu.

8. Koliko su zapravo korisne aplikacije za upoznavanje?

Veliko tržište aplikacija za upoznavanje nudi ogroman izbor potencijalnih partnera – u mjeri koja nikada prije u historiji nije bila moguća. To je svakako prednost. Međutim, način na koji se krećemo unutar tih aplikacija često potiče nesigurne obrasce privrženosti: zbog anonimnosti smo na aplikacijama manje dosljedni, brzo prelazimo s jedne osobe na drugu (swiping), fokusiramo se na vanjski izgled i suočavamo se s beskonačnim izborom, što otežava emocionalno povezivanje.
To je upravo suprotno od sigurnog stila privrženosti koji uključuje pouzdanost, dosljedno održavanje veze, usklađenost riječi i djela te emocionalnu dostupnost. Posebno za osobe s anksioznim stilom privrženosti, online upoznavanje može biti stresno jer nedostaju sigurni signali: poruke stižu neredovno, izlasci su nejasni, a ghosting je gotovo uobičajen. To često pojačava nesigurnost i, nažalost, emocionalnu ovisnost.
Ipak, ako se aplikacije koriste svjesno – što svakako preporučujem! – i ako znate na šta obratiti pažnju od samog početka pa sve do izlazaka, smatram da su one vrlo dobra prilika za upoznavanje potencijalnih partnera.

Savjet: otkrijte kako nam, prema riječima stručnjaka za odnose, „crvene zastavice“ i slični signali mogu pomoći u svijetu dejtanja.

9. Šta uraditi ako uvijek biramo „pogrešne“ partnere?

Ako shvatite da ste odabrali „pogrešnog“ partnera i to primijetite već u ranoj fazi upoznavanja, preporučujem jasan prekid.
Kako biste privukli partnere koji su sposobni za vezu i sami se razvijali u tom smjeru, ključno je bolje upoznati sebe i svoje potrebe za privrženošću. Sve se svodi na jedno pitanje: „Osjećam li se trenutno emocionalno sigurno i šta mi je za to potrebno?“ Polazeći od tog pitanja, vrijedi raditi na vlastitoj sposobnosti za vezu – ovisno o tome jeste li izbjegavajuće ili anksiozno privrženi. Osobe s nesigurnim stilovima privrženosti mogu korak po korak razviti sigurniji stil.
To ne znači da se morate potpuno promijeniti, ali bez prepoznavanja starih obrazaca i dopuštanja novih iskustava, rijetko ćete prekinuti taj ciklus.

Važno je:

• prepoznati stare obrasce i uticaje.
• naučiti razumjeti i jasno komunicirati vlastite potrebe za privrženošću.
• naučiti regulisati vlastite osjećaje.
• postaviti i održavati granice.

10. Mogu li se vlastiti obrasci privrženosti poboljšati?

Da, nesigurni obrasci privrženosti definitivno se mogu poboljšati. Nervni sistem treba ponovljena iskustva bliskosti koja nisu povezana s boli ili povlačenjem. Na taj način unutrašnji radni modeli mogu se promijeniti. U psihologiji privrženosti to se naziva „korektivnim emocionalnim iskustvima“ – trenucima u kojima doživljavamo da bliskost nije opasna, da su konflikti rješivi i da je pouzdanost moguća.
To ima i neurobiološke učinke, jer je naš sistem privrženosti, srećom, oblikovan tokom cijelog života, posebno kada je prisutna emocionalna sigurnost.
Ključno je donijeti svjesnu odluku da se više ne upuštate u odnose s izbjegavajućim i emocionalno nedostupnim osobama, čak i ako su vrlo privlačne. Potrebno je puno hrabrosti da se otvorite za mirne i sigurne odnose – posebno ako je vaš nervni sistem naviknut na dramu („Ovo je tako mirno i nezanimljivo – to ne može biti ljubav.“).
Vrlo je korisno potražiti podršku stručnjaka iz područja psihologije. Uz coaching, psihološko savjetovanje ili psihoterapiju često se mogu postići brze i, što je najvažnije, trajne promjene.

Zaključak: odabir partnera nije sudbina, već kombinacija obrazaca i odluka. Ko poznaje svoje obrasce, uticaje i stil privrženosti, može naučiti graditi zdrave odnose temeljene na bliskosti, povjerenju i zajedničkom rastu – i svjesno (!) odabrati odgovarajućeg partnera.