Bio namirnice: popularnost bio proizvoda je kod nas u porastu

Hrana kod čije proizvodnje se pazi na zaštitu okoline i dobrobit životinja sve je traženija.

Ovo je prava priča o uspjehu.
Dodati su i primjeri — i na šta se sada treba fokusirati.

To je samo mali znak, četvrtast, zelen s dvanaest bijelih zvjezdica u obliku lista: logo EUBio ove godine slavi 15. rođendan i održivo je promijenio poljoprivredu u Evropi. Bio hrana postala je trend. Dok u mnogim drugim branšama trenutno preovladava stagnacija, bio sektor snažno raste: u 2023. godini ukupna prodaja bio proizvoda u maloprodaji u EU dosegnula je 46,5 milijardi eura, s godišnjim rastom od skoro 3 posto, prema nezavisnom istraživačkom institutu „The Organic Research Centre“.

Nigdje u EU-u udio bio poljoprivrede nije veći nego u Austriji. Oko 27 posto poljoprivrednih površina obrađuje se na biološki način, a svaka četvrta farma u tome učestvuje. „Austrija je vrlo rano prepoznala važnost tog trenda. Na to možemo biti ponosni“, kaže Sebastian Theissing, stručnjak za poljoprivredu i glasnogovornik Greenpeacea za Istočnu Evropu. Austrijsko ministarstvo poljoprivrede također tvrdi: „Austrija je bio land broj 1.“ Sve više ljudi tamo kupuje bio hranu: udio bio proizvoda u ukupnoj potrošnji hrane porastao je u posljednjih 20 godina s 3,8 % na preko 11 %, prema istraživanju Agrarnog tržišta Austrija (AMA).

Austrijski uspjeh u bio proizvodnji nije samo rezultat idealističke predanosti pojedinaca. Za razliku od mnogih drugih zemalja. Ovdje su važnu ulogu odigrale i ekonomske kalkulacije, objašnjava Theissing. U planinskim područjima rano je shvaćeno da masovna globalna proizvodnja nije opcija. Zato je u toj alpskoj zemlji odlučeno ići na kvalitetu. Kad je prije dvadesetak godina EU donijela propise za obavezne standarde biološke proizvodnje, a 2010. uvela zeleni EUBio znak s evropskim zvjezdicama, bio proizvodi su izašli „iz niše“ specijaliziranih trgovina i entuzijasta, kaže Theissing. Jasni EU standardi potaknuli su povjerenje u biološku proizvodnju i proizvodnja je postala popularna, a supermarketi su je prihvatili.

Zašto je biokvaliteta dobar izbor?

Bio hrana je trend koji je dobar za ljude, životinje i prirodu. Stroge EU smjernice garantuju da se pri proizvodnji brine za zaštitu okoline, bioraznolikost i dobrobit životinja. To znači da se ne koriste sintetički pesticidi, umjetna gnojiva i genetski modificirani organizmi – što je dobro za klimu i raznolikost vrsta. Dozvoljeno je vrlo malo umjetnih dodataka, što je odmah i zdravstveno bolje za potrošače. Theissing ističe da se puno ulaže u životinjsku dobrobit: „Svinja od 100 kilograma u konvencionalnom uzgoju ima na raspolaganju manje od jednog četvornog metra, stoji na betonu. U bio proizvodnji ima tri puta više prostora, stalni pristup slami i izlaz na otvoreno.“

Biohrana donosi i otpornost u krizama: „Konvencionalne farme jako zavise od globalnih lancaca snadbijevanja, umjetnim gnojivima i pesticidima koje treba uvoziti i koji troše puno energije. Kad se ti lanci poremete, sistem kolabira.“ Biofarme su uglavnom regionalno organizovane i često mogu zatvoriti hranidbene i hranjive krugove unutar svoje farme ili zemlje, što ih čini otpornijima.

Rat u Ukrajini pokazao je koliko je konvencionalna poljoprivreda ovisna o globalnim lancima. Cijene plina su skočile, proizvodnja gnojiva je postala skuplja, a kupci su na kraju platili više za povrće.

Kritike na račun biotržišta

Najčešća kritika je da bio hrana nije dostupna svima, jer je preskupa. Theissing odgovara da je zapravo konvencionalna proizvodnja preslaba: „Proizvodi se jeftino na račun klime, prirode, pa čak i radnika.“ Na kraju to plaća cijelo društvo, dok bio proizvodi ne stvaraju te štete, ali proizvode se manje i treba napraviti kompenzaciju.

Drugi nedostatak je birokracija. Dobivanje bio certifikata prezahtjevno je mnogim malim proizvođačima. „Podržavam direktnu prodaju, kao što su farme, zadruge ili dostave bio kutija,“ kaže Theissing. Ko kupuje meso direktno kod proizvođača i može vidjeti kako svinje žive, ne treba svojevrsnu životinjsku markicu. Ko razgovara s voćaricom na tržnici, zna kako proizvodi voćni sok ili med bez genetski modificiranih organizama ili umjetnih gnojiva. A ko radi u zadruzi na polju, ima čak i svoj utjecaj na bio proizvodnju.

Izazov sa znakovima kvalitete

Za Theissinga je ključno da farme koje nose zeleni EU znak budu strogo kontrolisane: „One koje žele živjeti od bio proizvodnje to mogu podnijeti.“ Godišnje ih provjerava ovlaštena kontrolna služba. Samo nakon toga mogu nositi EU oznaku kvalitete.

U supermarketima se, međutim, može vidjeti bezbroj drugih znakova i etiketa. Greenpeace ih je 42 ocijenio u vodiču za znakove kvalitete na svojoj stranici (greenpeace.at/ratgeber/guetezeichen-ergebnisse) u pet kategorija, od „Vrlo pouzdano“ do „Uzrokuju onečišćenje okoline“. Naprimjer, MSC znak za ribu nekad je bio ambiciozan projekt, ali danas dopušta prekomjerno iskorištavanje ugroženih vrsta i ribolov koji uništava morsko dno. Drugi znakovi, poput Demetera, zelenog Naturland znaka ili crvenog AMA Bio znaka, imaju čak strožije zahtjeve od EU standarda. Znak fairtrade uglavnom se bavi društvenim aspektima kao što su ljudska prava i radni uslovi, i također je ocijenjen kao pouzdan.

Općenito vrijedi pravilo u EU: gdje piše bio ili eko, i mora biti bio ili eko. Pojmovi kao što su „biološki“, „ekološki“, „kontrolisano biološki“, „biološko-ekološka poljoprivreda“ pravno su zaštićeni i garantuju barem EU standarde. Ipak, kupac može očekivati i više od toga,

Primjer bio: gourmet povrće s vlastitog polja

Poljoprivrednica Sarah Schmolmüller (29) vodi biopoljoprivredno gospodarstvo „dirndln am feld“ u Kirchbergu am Wagram (Waldviertel). Snadbijeva vrhunske restorane kao što je vegetarijanski restoran s Michelinovom zvjezdicom „Tian“ ili „Floras“ u Beču. Kontaktirali smo je u njenoj kamp-prikolici na polju.

Kako ste postali biopoljoprivrednica?

Studirala sam turizam, a onda upravljanje okolinom i održivim razvojem. Tokom prakse u povrtlarskoj poljoprivredi shvatila sam da moje srce želi napolje. Zato sam unajmila zemljište i, korak po korak, radila na svojoj proljoprivredi. Danas nas je petoro i uzgajamo više od 300 sorti na jednom i po hektaru.

Šta je posebno u vašoj vrtnoj proizvodnji?

Mali smo, raznoliki i certificirani kao bioproizvođači. Nemamo umjetnu rasvjetu, grijanje, puno je ručnog rada. Radimo direktnu prodaju, što znači da naši proizvodi dolaze direktno do kupaca, naprimjer, u obližnje restorane kao što su „Gut Oberstockstall“ ili u korpe za preuzimanje povrća. Također organizujemo događanja kao što su večeri na polju, proslava berbe ili malih božićnih sajmova.

Zašto vam je biocertifikat bio važan?

Bio- za mene znači najvažnije obećanje prema mojim kupcima. Certifikat je izjava da održiva poljoprivreda funkcioniše! To podržava pokret u koji vjerujem.

Primjer bio uzgoja: pčelarstvo u gradu

Bio med koji potiče grad: u Ljubljani ima više od 4 500 košnica, s tendencijom rasta, jer pčelari dobivaju puno podrške. Grad sad njeguju biljke bogate nektarom i javne zelene površine kose samo dvaput godišnje kako bi cvijeće moglo rasti i kako bi ga pčele mogle oprašivati. Turisti mogu tokom vođenih tura na “stazi pčela” saznati sve o proizvodnji meda u slovenskoj prijestolnici. Pčelarstvo tamo ima dugu tradiciju — prahistorijski nalazi to potvrđuju, a ime dijela grada „Medno“ znači „puno meda“.

Info: pod pojmom „the bee path“ na ljubljana.si/en

Primjer bio uzgoja: uzgoj u kolektivu

Rajski bio poljoprivredni vrt za sve: Zadruga „Komunitní zahrada Kuchyňka“ zajednički je vođen vrt u praškom dijelu grada Troji. Na 3.000 četvornih metara kolektiv uzgaja skoro sve uobičajene vrste povrća, a uz to ima voćke, grmove bobičastog voća, grožđe, dunje, smokve, orah, lješnjake i bademe. Zajednica godišnje proizvede nekoliko tona povrća i voća koje raspodjeljuju članovima. Članstvo je moguće uz godišnju članarinu. Također se organizuju radionice, zajednički obroci i dječiji vrtić u prirodnom okruženju. Info: kzkuchynka.cz

„Više poljoprivrednih poticaja za bio-!“

Sebastian Theissing, stručnjak za poljoprivredu i glasnogovornik Greenpeacea za Istočnu Evropu

Kao društvo imamo ogromnu korist od biološke poljoprivrede. Međutim, nije fer da samo potrošači snose odgovornost hoće li bio kvaliteta imati budućnost ili ne. Politika bi trebala jasno pokazati smjer i znatno povećati poticaje za bio poljoprivredna gospodarstva.

Trenutno se poljoprivredni poticaji uglavnom isplaćuju po površini. To znači da najveće farme dobiju najviše novca. Umjesto toga, sredstva bi ubuduće trebala prvenstveno ići onim gospodarstvima koja društvu donose najviše dodane vrijednosti. Znatno proširenje poticaja za bio kvalitetu bilo bi, prema tome, logično.

Bio kvaliteta je i ostaje bolji izbor za našu prirodu i budućnost. Razloga je mnogo: za bio hranu ne smiju se koristiti umjetna gnojiva i hemijsko-sintetički pesticidi, pa ne dolazi do zagađenja podzemnih voda. Klimatski otisak bio hrane je povoljniji. Životinje na bio gospodarstvima žive bolje. Naprimjer, svinje iz bio uzgoja imaju tri puta više prostora nego u konvencionalnom uzgoju.

Vrijeme je da i naši političari to shvate i daju odgovarajuću podršku.