Hoće li svijetu ponestati pitke vode? Izvještaj o ovom ugroženom resursu

Prije više od četiri milijarde godina kometi od prašine i leda s ruba Sunčevog sistema donijeli su vodu na našu planetu. Od tada postoji vodeni ciklus: voda isparava s oceana i kopna, prelazi kao para u atmosferu, kondenzuje se te se vraća na Zemlju kao padavina. Ukupna količina vode skoro je stalna (osim u slučaju velikih udara meteora, kada se može povećati ili smanjiti).

Međutim, čovjek je trajno narušio vodeni ciklus. Za razliku od ukupne količine vode, količina upotrebljive vode može se smanjivati — i ionako je vrlo ograničena. Samo 2,5 posto globalnih voda čini slatka voda (oko 35 miliona kubičnih kilometara), a ljudima je dostupno tek 0,3 posto, jer je ostatak zaleđen u polarnim ledenjacima ili se nalazi duboko pod zemljom. Nadalje, oko 12 miliona kubičnih kilometara slatke vode već je zagađeno.

Šta ugrožava našu pitku vodu?

Ljudi danas troše vodu oko šest puta više nego 1930. godine. Od 1980‑ih potrošnja vode raste za oko jedan posto godišnje. Velik problem predstavljaju rasipanje i zagađenje vode. To se djelimično može objasniti rastom svjetske populacije, ali posebno velik utjecaj ima zapadni stil života.

Naprimjer, oko 130 litara vode dnevno po osobi u Austriji koristi se za pranje, kuhanje, tuširanje i piće — puno manje od virtualne potrošnje vode od 4 700 litara dnevno po osobi, koliko se troši, zagađuje ili isparava pri proizvodnji dobara. Za ilustraciju: za jedan goveđi burger ili jednu majicu potroši se oko 2500 litara vode.

Smanjenje virtualne potrošnje vode

Svako bi trebao doprinijeti smanjenju virtuelne potrošnje i općoj štednji vode. Manja kupovina i minimalistički stil života prvi su koraci. „Nosimo odjeću što duže možemo, kupujemo polovno umjesto novo i popravljamo stvari umjesto da ih bacamo“, kaže Anna Leitner, glasnogovornica organizacije GLOBAL 2000. „Potrebna je i politika koja će olakšati život koji štedi resurse i vodu.“

Hrana je također važan faktor, jer poljoprivreda globalno troši oko 70 posto pitke vode. Bolje je birati proizvode u čijoj se proizvodnji troši manje vode, poput peradi umjesto govedine, ili povremeno jesti bezmesne ili veganske obroke. „Valja izbjegavati i voće te povrće iz suhih područja koja zahtijevaju intenzivno umjetno navodnjavanje“, savjetuje Leitner.

Potrebna je politika

Privatna potrošnja, ali i nedostaci u politici upravljanja vodom pridonose sve manjoj količini pitke vode. Prema EurEau, u Evropi se do 23 posto pitke vode gubi zbog dotrajalih ili neispravnih cijevi.

Klimatska kriza = vodena kriza

Klimatska kriza dodatno pogoršava nestašicu vode. S porastom temperatura više vode isparava, jake padavine često nisu korisne u dovoljnoj mjeri, a sušni periodi postaju sve duži. Prema istraživanju Boston Consulting Groupa, klimatske i vodene krize mogle bi do 2050. prisiliti 32 miliona ljudi na unutarnje migracije, a još 11 miliona na preseljenje preko granica.
U Evropi su posljedice klimatskih promjena očite: broj ledenjaka u Alpama smanjen je za dvije trećine od 1850. godine. U idućih 80 godina ovi bi prirodni rezervoari vode mogli gotovo nestati.

Zašto zapravo ima dovoljno vode za sve?

Nije količina globalno dostupne vode razlog nestašice u nekim područjima. Prema organizaciji Wellfair, globalna količina slatke vode mogla bi opskrbiti oko 20 milijardi ljudi. Problem je pravedna raspodjela i dostupnost vode.
28. jula 2010. Opća skupština UN‑a priznala je pravo na pristup čistoj vodi kao ljudsko pravo. Ali, ovo pravo nije pravno obavezujuće i ne može se prisilno ostvariti sudskim putem.

Nejednaka raspodjela pitke vode

Prema godišnjem UN‑ovu izvještaju o svjetskoj vodi, još smo daleko od cilja da do 2030. svi imaju pristup čistoj pitkoj vodi. Više od tri milijarde ljudi živi u zemljama s nedostatkom vode, a 2,2 milijarde nema pristup sigurnoj vodi.
Posebno su pogođene regije Sjeverne i Srednje Afrike, Meksiko, Kina i južna Europa.

Diskriminacija u opskrbi vodom

Marginalizirane skupine — žene, djeca, izbjeglice, autohtoni narodi i osobe s invaliditetom — često su zanemarene ili diskriminisane u pristupu vodi. U sedam od deset domaćinstava bez vodovoda, žene i djevojčice zadužene su za donošenje vode, često pod rizikom nasilja i uz uskraćene mogućnosti obrazovanja ili rada.

Diskriminacija nije ograničena na siromašne zemlje: Romi u Slovačkoj, Italiji i Francuskoj, crnačke zajednice u SAD‑u i autohtoni narodi u Australiji također imaju slabiji pristup vodi.

Razlike postoje i između gradskih i ruralnih područja — 86 % stanovništva u urbanim područjima ima sigurnu opskrbu vodom, dok je na selu to tek 60 %. Gradovi često uzimaju vodu iz okolnih područja, gdje je ima manje. I veliki gradovi poput Kaira, Los Angelesa, Cape Towna i Atene suočeni su s nestašicom vode.

Ko zarađuje na vodi za piće?

Industrija vode u flašama vrijedan je globalni sektor. Svake se minute proda više od milion flaša vode. Istovremeno, prema UN‑ovu izvještaju iz 2023, nastojanja da se osigura pitka voda za sve stagniraju. Nedostaje transparentnosti o količinama vode koje firme kao što je Coca‑Cole ili Nestléa koriste iz prirodnih izvora uz niske troškove, a onda ih prodaju po višestruko višim cijenama.

S druge strane, u nekim je područjima voda u flašama jedini izvor sigurne pitke vode. Ipak, privatizacija opskrbe nije održivo rješenje. Glavni je problem korupcija u pojedinim zemljama, zbog koje javna opskrba nije dovoljno finansirana niti zadovoljava higijenske standarde.

Ostale industrije također zarađuju na vodi
I druge industrije profitiraju od upotrebe vode, iako to nije uvijek vidljivo. „Firme moraju biti odgovorne za potrošnju vode kroz cijeli lanac vrijednosti“, kaže Leitner. Posebno bi preduzeća u čijoj se proizvodnji troši puno vode, u sušnim područjima trebale ulagati u lokalnu infrastrukturu za pročišćavanje vode.

Kako izaći iz vodene krize?

Postoje globalni programi koji ulijevaju nadu. SOURCE Pacific Drinking Water Project finansira razvoj i rad vodnih postrojenja na četiri otoka kojima prijeti gubitak vodne sigurnosti. Solarni paneli koriste se za izvlačenje vode iz zraka.
Ohrabrujući su i projekti koji istovremeno smanjuju siromaštvo i rodnu diskriminaciju — poput škola Waterbank koje s krovova prikupljaju kišnicu u spremnike s keramičkim filtrima te time opskrbljuju škole i lokalne zajednice.
Nauka također doprinosi rješenjima. Istraživači s MIT‑a razvili su biorazgradivi drveni filter koji uklanja do 99 % patogena iz zagađene vode. Švicarski startup Oxyle razvio je metodu za uklanjanje PFAS spojeva, tzv. „vječnih hemikalija“. Firma Waiwai Research & Design Agency radi na ekološki prihvatljivijoj desalinizaciji mora — umjesto ispuštanja slane otpadne vode u more, so se pretvara u materijal nalik cementu, što dodatno smanjuje globalnu potrošnju vode u građevinskoj industriji.

Ovo su samo neki od mnogih napora da se voda učini dostupnijom, pravednije raspodijeli i bolje zaštiti. Na nove količine vode od kometa ne možemo, a i ne smijemo računati.