Kako pomoći životinjama tokom zimskog sna i zimskog mirovanja u vrtu

I ljudi i priroda pripremaju se za zimu u kasnu jesen. Ptice selice kreću na put prema toplijim krajevima na jugu. Druge životinjske vrste povlače se na nekoliko mjeseci u svoja skrovišta i prve će se ponovo pojaviti tek u proljeće. Šta se događa tokom tog razdoblja i kako vrtlari mogu pomoći životinjama tokom zime? Carolina Trcka-Rojas, voditeljica projekta u Savezu za zaštitu prirode Austrije, odgovara na najvažnija pitanja o zimskom snu.

Šta se događa tokom zimskog sna?

Čim dani postaju kraći, temperature padaju, a zalihe hrane oskudijevaju, životinje koje spavaju zimski san povlače se na počinak. Iako zvuči da je ugodno i toplo, zapravo je to razdoblje koje od životinja puno iziskuje. Zato moraju prethodno nakupiti velike zalihe energije kako bi preživjele zimske mjesece.

Bliže smrti nego životu

Životinje koje spavaju zimski san, poput šišmiša, svode vitalne funkcije na minimum. „Neke vrste imaju samo pet otkucaja srca ili dva udisaja u minuti, a fizička temperatura spušta im se do čak četiri stepena“, objašnjava Trcka-Rojas. Izvana izgledaju gotovo kao da su mrtve.

Način na koji organizam životinja podnosi ove ekstreme bez štetnih posljedica još uvijek se istražuje. „Znamo koliko su opasne hipotermije za toplokrvne životinje, među koje spadamo i mi ljudi. Ali, evolucija je omogućila tijelu da tokom zimskog sna ostane u ravnoteži“, kaže fascinirano Trcka-Rojas.

Zimski san nije 'normalan' san

„Zimski san ne znači potpuno „prespavati zimu“, navodi stručnjakinja. Životinje će se tokom zime nekoliko puta probuditi da promijene položaj ili obave nuždu. Također mogu se probuditi ako osjete opasnost, na primjer, približavanje grabežljivca ili nagli pad temperature pa tada potraže novo, sigurno skrovište.

„Ipak, životinje nikako ne bi smjele biti uznemiravane, jer ih to svaki put košta energije koja im na kraju zime može nedostajati“, upozorava biologinja. Zimski san nije ni uobičajen san koji služi za oporavak tijela. „To nije faza regeneracije, nego zaštitna faza“, objašnjava Trcka-Rojas.

Šta su zimski san i zimska hibernacija?

Zimska hibernacija manje je ekstremna od zimskog sna. „Često se ti pojmovi koriste kao sinonimi, ali to su zapravo različita stanja“, pojašnjava biologinja Carolina Trcka-Rojas. Tokom zimske hibernacije životinje se također povlače u skloništa, ali njihove životne funkcije nisu toliko usporene. One se češće bude, obavljaju nuždu i tokom toplijih razdoblja ponekad traže hranu. U našim krajevima to su vjeverice i jazavci, ali i mnogi drugi sisavci.

S druge strane, gmazovi, vodozemci, ribe i člankonošci tokom hladnoće zapadaju u zimsku letargiju. To stanje se razlikuje ovisno o vrsti: većina je životinja neaktivna ili se vrlo sporo kreće, ne jede ni ne pije. „Neki insekti i neke vrste hladnokrvnih gmizavaca imaju prednost, jer se ne mogu zalediti“, pojašnjava Trcka-Rojas. Insekti imaju enzime za zaštitu od smrzavanja, a ribice, daždevnjaci imaju u krvi visoku koncentraciju glukoze, što ih štiti od smrzavanja. Ribe su nešto aktivnije i tokom zime jedu, iako manje nego ljeti, ali se zadržavaju u dijelovima vodenih tijela zaštićenima od smrzavanja, često u dubljim vodama.

Zašto životinje spavaju zimski san?

Zimski san, hibernacija i zimska letargija su mehanizmi uštede energije. Zimi je hrane malo, a održavanje toplote košta energiju. „Također je sigurnije provesti dio godine u skloništu gdje nema prijetnji od grabežljivaca ili konkurenata“, objašnjava biologinja.

Neke vrste trebaju produžena hladna razdoblja za pravilan hormonski balans i uspješnu reprodukciju iduće godine, a to su, na primjer, mnoge ribe. „Također, kopnene kornjače žive duže i zdravije ako poštuju zimu u stanju hibernacije“, daje primjer Trcka-Rojas.

Kako klimatske promjene utiču na zimski san?

Uticaj klimatskih promjena na životinje zimi ovisi o vrsti. Životinje kojima su duže hladne faze bitne za njihov prirodni godišnji ritam imaju problema s toplijim zimama. Druge, čak, profitiraju od blagih temperatura. Neke selice više ne migriraju na jug, već ostaju u Evropi, pogotovo ako hrane ima dovoljno.

„Životinje koje žive u zoološkim vrtovima, kao što su medvjedi, ne spavaju zimski san, jer imaju tople uvjete i dovoljno hrane“, kaže Trcka-Rojas.

Prilagodba životinja

Pogled prema južnijim zemljama pokazuje moguće smjerove prilagodbi: na primjer, neke žabe ne zapadaju u zimsku letargiju, nego se iskopaju tokom ljetnih vrućina. Puževi, pak, hiberniraju kad im je previše suho. „Zabilježene su i populacije šumnjaka koji umjesto zimskog sna imaju ljetni san“, navodi Trcka-Rojas. Evolucijsko preokretanje principa zimskog sna moguće je, ali proces je vrlo spor.

Ipak, naglašava kako lokalne populacije možda neće moći pratiti tempo globalnog zatopljenja.

Veliki problem predstavljaju vremenske ekstremne promjene povezane s klimatskim promjenama, poput dugih toplih razdoblja zimi ili naglih hladnih udara ljeti, što može biti opasno za divlje životinje.

Kako pomoći životinjama tokom zimskog sna?

Vrtlare i vlasnike dvorišta posebno zanima što mogu učiniti za životinjski svijet. „Najbolja metoda je: na jesen i zimu jednostavno pustiti prirodu na miru!“ savjetuje biologinja.

Ostaci lišća neka ostanu na gomilama zajedno s orezanim granama i hrpama drva. Tokom razgradnje lišće stvara toplotu i pruža savršeno sklonište za ježeve, žabe, guštere i mnoge miševe. Kompostne hrpe ne bi se trebale okretati u zimskim mjesecima.

Puno malih insekata prezimljuje u ostacima trave i stabljika pa travu nije preporučljivo kositi.

Kada opet početi s radom u vrtu?

„Kada u proljeće nastupi period od dvije sedmice s konstantnih deset stepeni celzija, može se posve sigurno pretpostaviti da su se životinje iz skloništa već probudile“, objašnjava Trcka-Rojas. Najpouzdaniji pokazatelj su ježevi. Kada oni krenu u aktivnost, većina ostalih životinja je također budna.

Šta uraditi ako se nenamjerno uznemiri životinja u zimskom snu?

Ako ste slučajno uznemirili životinju poput ježa ispod lišća, najbolje je odmah vratiti lišće i ostaviti životinju na miru. Neke životinje će potražiti novo skrovište. Jednom uznemiravanje životinja u zimskom snu često podnese, ali svako aktiviranje metabolizma jako ih iscrpljuje. „Ako nemaju dovoljno energetskih zaliha, možda neće preživjeti zimu“, upozorava stručnjakinja.

Kako osigurati sigurna skloništa?

Ko želi aktivno pomoći, može složiti suhozide od kamenja, gdje mnogi gmizavci mogu prezimiti. Za tople zime korisno je imati vrtni ribnjak dovoljno dubok da životinje prežive hladnoću.

Otvorene hranilice i kućice za ptice koje su očišćene u jesen dobar su zaklon za vjeverice i druge male sisavce koji se skrivaju tokom zimskog sna ili hibernacije.

U prodaji postoje i zimski hoteli za insekte, ali životinje ih često ne koriste. Prirodna skloništa su važnija. Garaže, vrtne kućice i tavani mogu biti dobro mjesto za životinje ako imaju pristup kroz male otvore.