Ovako je danas ženama i muškarcima

„Zapravo sam jako željela rano imati djecu“, kaže Lena, 31-godišnja učiteljica iz Graza. „Ali onda se u mom životu dogodilo toliko toga drugog. Nedostaje mi i pravi muškarac. Ponekad nisam sigurna postoji li on uopšte.“

Njen brat Paul, 38, ima drugačije preokupacije: „Otkad imam dijete, više razmišljam o tome šta mu prenosim. Želim li biti onaj koji zarađuje novac, ali nikad nije prisutan? Ili radije muška domaćica? I moram li znati popravljati bicikle? Još uvijek tražim svoj put.“

Pitanja i teme koja zaokupljaju žene i muškarce

To, naravno, nisu reprezentativni primjeri, jer se ljudi previše razlikuju. Ali dočarava područje napetosti u kojem se danas kreću mnoge žene i muškarci između 20 i 40 godina.

Uz praktične teme poput izbora posla ili mjesta stanovanja, pod upitnikom su i slika o sebi, identitet i uloga. Ko sam ja? Kako me drugi doživljavaju? Jesam li dovoljno muževan, odnosno dovoljno ženstvena?* Ili možda uopšte ne želim razmišljati u takvim kategorijama? Nego radije o onome što me određuje kao osobu? Nije baš jednostavno.

Nostalgija za starim obrascima uloga

Ratovi, klimatske promjene i pandemije opterećuju psihu mlade generacije, posebno njih, jer upravo ti aspekti oblikuju njihovu budućnost. Nije ni čudo da su ljudi u takvim okolnostima osjetljiviji na obećanje da će se vratiti „dobra stara vremena“. Za neke to uključuje i ulogu žene za šporetom te muškarca koji zarađuje za porodicu.

Istovremeno, aktuelne teme poput seksualnog zlostavljanja od strane vlastitog muškarca kod kuće ili na internetu (putem deepfakea, odnosno fotografija i videozapisa izrađenih umjetnom inteligencijom) s dobrim razlogom izazivaju nesigurnost i pojačavaju stvaranje tabora.

Obrasci uloga i tipična pripisivanja

Muškarci na jednu, žene na drugu stranu, ponekad prilično nepomirljivi. Naravno, to je nasilje strašno i mora se nužno imenovati i kazniti. Ali paralelno s tim potrebno je zajedno mijenjati stare strukture, u društvu i u vlastitoj glavi. Razmišljanje je snažno obilježeno takvim slikama: „U zapadnim industrijskim državama“, piše Barbara Blaha, autorica i osnivačica think tanka Momentum Institut, „osobine kao što su bojažljivost, osjetljivost, srdačnost i brižnost još uvijek se smatraju tipično ženskima.“

I kod muškaraca postoje slike o tome kakav treba biti. O tome autor i muški psiholog Markus Theunert kaže: „Modernije norme muževnosti: budi empatičan sagovornik, timski orijentisan zaposlenik, angažiran tata, osjetljiv ljubavnik! – nisu zamijenile stari ideal hranitelja koji je uvijek sposoban i efikasan. One su jednostavno dodane povrh ostalog. To stvara ogromnu napetost.“

U trenutnoj transformaciji mnogo toga, doduše, ide presporo, ali u posljednjim desetljećima dogodilo se i jako mnogo. Mlade žene i muškarci danas u mnogim područjima djeluju drugačije od svojih roditelja. Ali krenimo redom…

Kako mlade žene danas vide same sebe?

Mlade žene, kao što je već navedeno, ne postoje kao jedinstvena skupina. Ipak, može se uočiti nekoliko temeljnih smjerova razvoja. Budući da su žene bolje obrazovane i imaju više prava nego prijašnje generacije, danas je normalan životni plan koji objedinjuje više stvari: profesionalni uspjeh, finansijsku neovisnost, uživanje u životu, ispunjavajuću vezu, a često i porodicu, djecu više od 80 posto žena starijih od 30 godina smatra vrlo važnima, dok je među mlađima od 30 taj broj nešto niži (izvori: Univerzitet u Beču, „Rodno specifične uloge u promjeni“, dr. Gerlinde Mauerer te istraživanje Radničke komore Gornje Austrije).

Mlade žene snažnije propituju uobičajene obrasce uloga, općenito su progresivnije i češće glasaju za lijeve opcije. Prema Ipsosovu istraživanju povodom Međunarodnog dana žena 2026., samo svaka deseta vjeruje da žene imaju koristi kada se muškarci drže tradicionalnih muških obrazaca uloga.

Kakav značaj imaju veze za mlade žene?

Time se promijenio i pogled na veze. Partner za većinu žena više ne bi trebao imati uloguskrbnika odnosno onoga koji finansijski osigurava život, nego u život unijeti ljubav. Sve se više podrazumijeva da se svakodnevnica organizuje ravnopravno: prema istraživanju Radničke komore Gornje Austrije, dosta više od polovine mladih žena želi da se zadaci, od zarađivanja novca do brige za porodicu – pravedno raspodijele. Oko polovina mladih žena sebe naziva feministicama, s trendom rasta (izvor: Istraživanje agencije Ipsos povodom Međunarodnog dana žena 2026.)

Mlade žene snažnije primjećuju seksističko ponašanje nego, naprimjer, žene iz generacije boomera. Pa ipak, više od 90 posto njih želi vezu s ljubavlju, povjerenjem i pouzdanošću, bilo s muškarcem ili ženom (istraživanje Saveznog instituta za istraživanje stanovništva, Njemačka). Ali ne više pod svaku cijenu! Stvarnost pritom još ne prati u potpunosti taj razvoj. S jedne strane, tu su strukturni uslovi. Budući da žene za isti posao i dalje zarađuju znatno manje, u kombinacijama sa zaposlenim partnerom češće rade na nepuno radno vrijeme, među majkama u toj skupini to je oko 90 posto.

Kako žene i muškarci dijele obaveze oko svakodnevne brige o porodici?

Zauzvrat one preuzimaju najveći dio poslova oko porodice: „Neplaćeni rad posebno je neravnomjerno raspodijeljen između žena i muškaraca. U tome se ni u posljednjih 40 godina skoro ništa nije promijenilo“, kaže ekonomistica Katharina Mader. Osim toga, žene često nose odgovornost za organizaciju i planiranje porodične svakodnevnice, što se naziva i mentalnim opterećenjem.

Tako jedna učesnica navedenog istraživanja kaže: „Do trenutka kada dobijemo djecu, vidim skoro ravnopravnost, ali tada se potpuno vraćamo u stari model uloga: muškarac zarađuje novac, žena ostaje kod kuće.“

Odakle dolaze obrasci uloga?

Prije svega, porodica i okruženje oblikuju ono što doživljavamo kao žene: učimo od stvarnih i različitih ljudi. Na internetu to izgleda nešto drugačije: teoretski postoji gotovo beskrajna raznolikost figura za identifikaciju, ali u praksi algoritmi brzo opet vode prema jednom odabranom uzoru.

Ko kritikuje tradicionalne obrasce uloga?

Tu su, s jedne strane, samosvjesne feministice koje kritički propituju klasične uloge: kabaretistica Irina poznata kao Toxische Pommes, ljutita novinarka Alex Stanić ili provokativna autorica i podcasterica Sophie Passmann.

Autorica Mareike Fallwickl nedavno je napisala knjigu „Liebe Jorinde“, u kojoj zagovara novi feminizam koji uključuje i muškarce, „jer se u toj borbi polova gubi toliko snage, vremena i energije“.

I Madeleine Darya Alizadeh (dariadaria), koja zapravo ima fair fashion brand, često objavljuje o temi uloga i piše, npr., o mentalnom opterećenju: „Muškarci, često ne vidite šta vaše žene rade.“ S više humora predstavljaju se mlađe, provokativno nesavršene žene poput Frau Gretel (frgretel). S klasičnim idealom ljepote ona više nema nikakve veze, pa se ponekad fotografiše i na WC šolji, najvažnije je da je autentična.

U velikoj skupini beauty influencerica, nasuprot tome, i dalje se ljepota računa na potpuno klasičan način; kod clean girls riječ je i o sportu, ishrani i njezi tijela: sve to tamo treba odlično i stilski držati pod kontrolom. Ali povremeno se obrađuju i teme poput psihologije i partnerstva.

Ko su predstavnice tradicionalnih obrasca uloga?

Prilično malu, ali često spominjanu skupinu čine tradwives. Žene poput Caroline (xmalischka_) ili Estee Williams slave obrazac uloga iz 1950-ih i predstavljaju se kao odlično dotjerane domaćice koje prije svega ugađaju svom zaposlenom suprugu. Usput rečeno: Austrija je „u evropskom poređenju predvodnica kada je riječ o tradicionalnim obrascima uloga“, kaže bečka sociologinja Laura Wiesböck.

Rezultat, dakle, nije jasna slika, nego prostor napetosti. Žene trebaju/žele biti nezavisne, ali i brižne. Uspješne, ali ne previše dominantne. Samoodređene, ali sposobne za odnos. Traženje vlastitog puta i odgovarajućeg stava putovanje je koje ponekad može biti naporno.

A šta danas žele mladi muškarci?

I oni danas navodno smiju biti sve: tvrdi, nježni, drvosječe ili baletani. Ali u stvarnosti to ipak nije tako jednostavno: u okruženju često postoje uske granice, a s druge strane nema jasnih predodžbi o tome kakav se kao muškarac može biti. To što su muškarci i dalje strukturno privilegovani stvarima poput viših plata, većih šansi za rukovodeće pozicije i veće moći, većini je normalno pa zato i nevidljivo. A naravno, nije uvijek lako ni nositi se s putem prema klasičnoj ulozi hranitelja porodice.

Iznenađujuće, tradicionalni hranitelj porodice među mladima iz generacije Z (svi koji sada imaju između 14 i 29 godina) ponovo postaje popularniji: oni sebe manje vide u domaćinstvu i smatraju da bi muškarci radije trebali zarađivati novac. Svaki četvrti od njih, prema Shellovu istraživanju mladih, politički je skloniji desnici, što je često povezano s odbijanjem ravnopravnosti i feminizma. „Tu se otvara jaz između polova“, kaže Judith Rahner, direktorica Njemačkog vijeća žena.

Ipak, naravno da postoje i mnogi muškarci koji žele živjeti novi model, koji žele više viđati svoju djecu, koji žele s partnericom dijeliti i plaćeni rad i svakodnevnu brigu i njegu o porodici te mentalno opterećenje, i koji su emocionalno otvoreni.

S kojim se društvenim zahtjevima bore mladi muškarci?

U pubertetu je taj razvoj ugrožen. Dok dvanaestogodišnjaci još mogu dobro govoriti o svojim osjećajima, od 15. ili 16. godine to se smatra nemuževnim, kako je pokazala veliko opservacijsko istraživanje dr. Niobe Way, profesorice razvojne psihologije.

Pravilo „muškarci ne plaču“ doduše više ne pripada prosvijećenom odgoju. Ali i dalje postoje neizgovoreni zahtjevi muževnosti, kako ih naziva psiholog Markus Theunert: „Ako ne uspijem ispuniti zahtjev ‘ne plakati’, riskiram da više ne pripadam skupini ‘pravih dječaka’. Ta se opasnost pojačava sa svakim korakom prema odrasloj dobi.“ Dr. Niobe Way o tome kaže: „Mladi muškarci pate jer ih te tradicionalne predodžbe o muževnosti i „boy culture“ odsijecaju od bliskih odnosa koje žele i koji su im potrebni.“

Pod pojmom „boy culture“ Way inače podrazumijeva dominantnu kulturu koja vrednuje samo ‘tvrdu’ stranu dječaka. „Svi imamo sposobnost biti okrutni, žene i muškarci, djevojčice i dječaci, ali i sposobnost biti puni ljubavi i brižni.“

Ko su njihovi uzori?

I za muškarce uzori, naravno, mogu dolaziti iz njihove porodice ili privatnog okruženja te se u skladu s tim razlikovati: ponekad inspirišu, a ponekad neko nipošto ne želi postati poput oca ili djeda. Na internetu je izbor muških slika teoretski beskonačan. Mladi muškarci pronalaze ih prije svega u područjima poput zabave/komedije, sporta, znanja ili gaminga. Teme poput odnosa ili emocionalnog razvoja za njih na internetu imaju manju ulogu.

Slike muškaraca u tim medijskim svjetovima kreću se od vitkijih, osebujnih zvijezda poput glumca Timothéeja Chalameta ili muzičara Harryja Stylesa, koji govore i o osjećajima te dopuštaju nesigurnost, pa sve do klasično muževnih tipova, njih susrećemo i u muzici i u sportu, u gaming sceni, ali i u filmovima (npr. Aaron Taylor-Johnson ili Regé-Jean Page). Figure „junaka“ snažne su, kontrolisane, često šutljive. Čak i kada postanu emotivnije, mišićavo tijelo ostaje u centru pažnje.

Koji se muškarci poistovjećuju s manosferom?

Christoph May iz Detox Masculinity Institutea govori i o „tjelesnom oklopu“ ili o „korzetu muževnosti“. Jer mnogima nije riječ samo o izgledu, nego o uspješnosti, kontroli i tome da vlastiti život imaju pod kontrolom. Taj se zahtjev dovodi do krajnosti unutar takozvane manosfere, koja počiva na snažno pojednostavljenoj slici uloga. Poruka je: očeličiti tijelo, biti dominantan, obogatiti se i nipošto se ne ravnati prema ženi. Pritom se zapravo najviše bogate sami influenceri, i to skupim kursevima, promovisanjem sumnjivih ulaganja i golemim dosegom.

U te zajednice mnogi korisnici najprije zalutaju slučajno, u potrazi za fitness savjetima – a onda im se predlaže sve više sadržaja iz manosfere. Istraživanja pokazuju da većina mladih muškaraca takav sadržaj konzumira barem povremeno. Muški psiholog Markus Theunert želi to promijeniti. U svojoj knjizi „Jungs, wir schaffen das“ analizuje situaciju i pokazuje kako muškarac može pronaći svoj put prema dobrom životu. „Svaki dječak najkasnije do dvanaeste godine mora shvatiti: mogu biti muškarac na ovaj ili onaj način.“ I dalje: „Trebali bismo im prenijeti: dobar si takav kakav jesi. Vrijedan si ljubavi jednostavno zato što postojiš. Ne moraš isporučiti određenu izvedbu da bi bio ‘muževan’.“