Igranje bez igračaka: manje je često više

Ako se osvrnete oko sebe u dječjim sobama, možete primijetiti sljedeće: većini djece ne nedostaje igračaka. Baš suprotno: često imaju previše stvari koje djecu često previše opterećuju. Stručnjaci su složni oko toga: djeci nije potrebno toliko mnogo igračaka, manje ih čini sretnima. Čak se neki roditelji pitaju: može li igranje funkcionirati bez igračaka?

Dijete juri od jedne igračke do druge, sve počinje, ništa ne završava. Gubi pregled nad onim što zapravo posjeduje. Situacija koja je poznata mnogim roditeljima. Razlog tomu je često prekomjerno mnogo igračaka. Previše stvari opterećuju djecu i oduzimaju im kreativnost. To potvrđuje i studija objavljena u časopisu „Infant Behaviour and Development“. Prema njoj je djeci potrebno mnogo manje igračaka nego što ih imaju. Jer kada djeca imaju samo odabrani broj igračaka – kvalitet ispred kvantiteta – bolje će mu uspjeti udubiti se u igru i osloboditi svoju kreativnost.

Funkcionira li igranje bez igračaka?

Neki koji su umorni od obilja u našem društvu bi možda tvrdili da je igranje bez igračaka mjerilo svih stvari. No, može li ova „ekstremna varijanta“ bez igračaka zaista zaživjeti? I čini li se time djetetu usluga?

Što znači dječja soba bez igračaka?

Igranje bez igračaka znači da se dijete može snaći bez komercijalnih igračaka. U takvoj dječjoj sobi mogu se pronaći materijali za igru poput drvenih letvica i drvenih blokova, pluta, rola WC papira, papira, užadi, materijala/krpa, drvenih perli, drvenih prstenova, košara itd. niti u kombinaciji s prirodnim materijalima iz šume poput kamena, kestena, kore, mahovine itd.

Što se postiže igranjem bez igračaka?

Ako djeca imaju na raspolaganju klasične igračke, moraju koristiti svoju kreativnost i samostalnost. Kod igranja bez igračaka potiču se i razvijaju mašta i samoinicijativa djeteta. Osim toga, gledajući vlastite kreacije i ideje dobiva određenu dozu vjere u sebe i sigurnost.

Zlatna sredina

Dječja soba u potpunosti bez igračaka je međutim za mnoge obitelji nezamisliva. Pedagoginje i pedagozi stoga zagovaraju život s manjim brojem igračaka. Dakle, malo odabranih igračaka koje se redovno zamjenjuju. I to u kombinaciji sa svjesnim fazama bez igračaka, koje se primjerice provode u prirodi. Dodatan pozitivan učinak: i pospremanje dječije sobe tako postaje dječijom igrom. Djeca će se zabaviti dok vi obavljate svoje poslove.