Psihologinja objašnjava: „Strahovi u trudnoći su normalni“

Koliko su česte tjeskobe tokom trudnoće?

Trudnoća označava početak novog životnog razdoblja – posebno za roditelje koji očekuju svoje prvo dijete. Mnoge stvari su neizvjesne i izvan naše kontrole. „Potrebna je određena reakcija prilagodbe“, objašnjava Klein-Dupkanič. „Tjeskobe u trudnoći su zato normalne i javljaju se kod mnogih žena.“ Osim toga, strah ima i važnu funkciju: on je zaštitna reakcija, čini nas osjetljivima i opreznima.

Ipak, ako je riječ o nešto dubljem problemu od ovih čestih, „normalnih“ strahova, tada govorimo o poremećaju tjeskobe koji ometa svakodnevni život. „Statistike za ovu dijagnozu variraju, ali zahvaćeno je i do 25 % trudnica. To je vrlo velik broj“, ističe psihologinja. Nije samo trudnicama teško: i svaki deseti otac pati od poremećaja tjeskobe i depresije tokom trudnoće i prve godine nakon poroda.

Klein-Dupkanič želi poručiti svima koji se bore s tim, da je strah često izraz ljubavi: „Bojim se za ono što volim. Bojim se za ono što mi je najvažnije i za što najviše brinem. Strah nije samo prijeteći osjećaj, nego je i izraz ljubavi. Ova misao može donijeti veliko olakšanje.“

Koji se strahovi mogu pojaviti tokom trudnoće?

Strahovi u trudnoći mogu biti različiti. Često su trudnice posebno nervozne i zabrinute oko pregleda kod ginekologa ili ginekologinje. Kada su suočene s nejasnim nalazima, strahovi se pojačavaju i javlja se osjećaj gubitka kontrole.

Često se javljaju i strahovi vezani uz sopstveno tijelo: Kako će se tijelo promijeniti? Hoću li to izdržati? Kako protumačiti signale tijela? Kako ću izgledati nakon trudnoće, hoće li me partner još smatrati privlačnom? Hoću li moći i dalje vježbati, hoće li posljedice trajati dugo? Mnoge trudnice muče baš ovakva pitanja. Uz to su tu još i mučnine i ostali simptomi trudnoće, posebne u prvom tromjesečju, što može znatno otežati svakodnevnicu.

Neki strahovi tiču se vlastitih osjećaja, koji tokom ovog posebnog razdoblja mogu biti vrlo emocionalno složeni. „Posebno trudnice koje su se dugo borile da zatrudne ili su prošle kroz komplikacije, pobačaje ili mrtvorođenčad, često imaju snažne emocionalne strahove. Jako požele dijete, ali se često osjećaju preplavljeno trudnoćom“, pojašnjava Klein-Dupkanič. Strahuju da svojim strahovima mogu nauditi nerođenom djetetu, brinu se šta će se sve promijeniti tokom trudnoće. Čak ni roditelji koji već imaju jedno ili više djece, nisu pošteđeni, jer nova trudnoća uvijek mijenja cijeli porodični raspored, a utiče i na već postojeću djecu, posao te finansijsko stanje.

Mnoge brige odnose se i na nerođeno dijete: Je li zdravo? Radim li nešto pogrešno? Jesam li dobro pripremljena? Zašto se ne miče, zašto ga ne osjećam? Strah od pobačaja također je poznat mnogim trudnicama.

Koji su strahovi još uvijek normalni?

Klein-Dupkanič naglašava: „Svi ovi strahovi tokom trudnoće normalni su i još ne predstavljaju poremećaj tjeskobe. Kod poremećaja tjeskobe strahovi postaju toliko snažni da upravljaju svakodnevnim životom i traju duže vrijeme.“ Kod poremećaja tjeskobe strah poprima posebnu dinamiku te se javlja i strah od samog straha. Dok normalni strahovi dolaze i prolaze, jačaju jednih dana, a slabiji su drugih, poremećaj tjeskobe je snažno i trajno stanje.

Jake tjeskobe mogu biti i simptom prenatalne depresije - uz tugu, potištenost, gubitak volje, očaj i emocionalnu prazninu koje ne prolaze ili se čak pogoršavaju.

Tjelesni simptomi poremećaja tjeskobe

Stalna napetost manifestuje se kroz tjelesne simptome kao što su nervoza, promijenjeno disanje i ubrzan rad srca. Pogođeni često osjećaju napetost u glavi ili mišićima, drhtavicu. Ne uspijevaju se opustiti. „To može dovesti do vrtoglavice, mučnine, poremećaja spavanja i koncentracije“, objašnjava stručnjakinja. Ako takvi simptomi traju više od dvije sedmice, preporučuje se stručna pomoć.

Ko je u trudnoći u većem riziku od poremećaja tjeskobe?

Velik rizik postoji ako trudnica ima neku raniju historiju. „To može biti komplikacija u prethodnoj ili tekućoj trudnoći“, kaže Klein-Dupkanič. „Ili ako je prije trudnoće već postojala neka psihička teškoća, poput depresije ili tjeskobe.“

Mnoge žene prestaju uzimati lijekove zbog želje za djetetom, jer se boje da bi mogli naškoditi nerođenom djetetu. „To je vrlo problematično“, upozorava stručnjakinja. Prije takve odluke nužno je konsultovati se s doktorom, jer nije tačan mit da se lijekovi u trudnoći ne smiju koristiti.

Među ostalim faktorima rizika su neželjena trudnoća, niska primanja, problemi u vezi te pesimističan stav prema životu. „Što su žene bolje podržane i prihvaćene sa svojim strahovima i brigama, manja je opasnost da se razvije poremećaj koji zahtijeva liječenje“, naglašava psihologinja.

Jesu li strahovi u trudnoći štetni za dijete?

Mnoge buduće majke se pitaju: Hoće li moji strahovi naštetiti djetetu? Klein-Dupkanič ih umiruje: „Kroz krvotok se prenose i hormoni stresa, ali ne u nefiltriranom obliku.“ Placenta djelimično filtrira te hormone, a određeni enzimi regulišu njihovu količinu. „Na internetu se često navode istraživanja koja upozoravaju da stres i psihički problemi mogu štetiti djetetu. Međutim, te tvrdnje treba uzeti s oprezom – one se prvenstveno odnose na poremećaje tjeskobe i ozbiljne bolesti, a ne na normalne strahove koji su česti tokom trudnoće.“ Čak ni žene s dijagnozom ne rađaju nužno bolju djecu.

Tijelo je u osnovi stvoreno za samoočuvanje, a dijete u maternici doživljava važno iskustvo različitih emocija. „Ključno je da ako potražim pomoć, činim nešto dobro za zdravlje svog djeteta. Nismo zarobljeni u vlastitim strahovima“, poručuje Klein-Dupkanič.

Kako se strahovi mijenjaju tokom trudnoće?

Strahovi tokom trudnoće često nisu stalni nego se mijenjaju tokom vremena. Prvih dvanaest sedmica za mnoge je trudnice mentalni izazov. „Djelimično je to zato što se često govori da je u prvom tromjesečju velika neizvjesnost opstanka trudnoće. Kad ta faza prođe, mnoge žene počnu vjerovati u svoje tijelo i trudnoću“, objašnjava Klein-Dupkanič.

Trudnice koje nose emotivnu „historiju“, poput prethodnih pobačaja ili komplikacija, često su posebno osjetljive kada nova trudnoća dosegne sličnu fazu.

Osjetljivo razdoblje oko poroda

I vrijeme neposredno prije poroda je posebno (više o tome u nastavku). Nakon poroda također treba obratiti posebnu pažnju na psihičko zdravlje. „Žene koje su imale psihičke probleme prije i tokom trudnoće ili su patile od postporođajne depresije nakon prethodne trudnoće imaju i do 60 posto veći rizik za povratak depresije“, kaže psihologinja. Žene s malo društvene podrške, nedostatkom priznanja za brigu o drugima ili problemima u vezi također su pod većim rizikom.

„Neke žene imaju jako visoke zahtjeve prema sebi i misle da moraju sve same uspjeti“, govori Klein-Dupkanič. Ona smatra važnim prilagoditi vlastita očekivanja novim životnim okolnostima. „Postoji izreka koju trudnice i mlade majke ne vole čuti, jer stvara pritisak, ali istinita je: samo kad je majci dobro, dobro je i djetetu. Briga o sebi je izuzetno važna!“, poručuje stručnjakinja.

Šta pomaže kod straha od pobačaja?

Pobačaji su još uvijek tabu tema, ali pogađaju mnoge žene i njihove porodice. Prema istraživanjima, 15 % poznatih trudnoća završava pobačajem, uz one o kojima žene nisu ni znale. Gubitak trudnoće je zato česta pojava koja može uzrokovati nesigurnost kod budućih roditelja.

Kako se najbolje nositi s ovim strahom? Klein-Dupkanič kaže da mnoge žene traže savjete na forumima ili društvenim mrežama. Ima miješane osjećaje prema tome: „Mnogim ženama pomaže znati da nisu same. S druge strane, prevelika dostupnost informacija i iskustava može pojačati strah.“ Korištenje društvenih mreža treba biti umjereno i važno je znati šta nam pomaže ili šteti. U nedoumici je uvijek bolje obratiti se babici ili ginekologu koji imaju stručna medicinska znanja.

Prenatalna dijagnostika – blagoslov i prokletstvo

Prema iskustvu psihologinje, prenatalna dijagnostika ima važnu ulogu. „Dobro je što te mogućnosti postoje. Pretrage su mnogim ženama važne, ali mogu i povećati strahove“, kaže Klein-Dupkanič. Čekanje na preglede i rezultate, kao i nejasni nalazi, mogu biti veliki teret za trudnice i njihove partnere. Čak i kad su rezultati uredni, smirenje često traje kratko.

„Gubimo povjerenje u tijelo. Strah je također segment poslovanja, moramo to reći“, ističe psihologinja. Zato skeptično gleda na uređaje za praćenje otkucaja srca fetusa kod kuće, jer nisu uvijek pouzdani, posebno za laike. „Trebamo pažljivo promišljati šta konkretna trudnica treba da bi se osjećala bolje, a šta može dodatno pojačati strahove. To je vrlo individualna odluka.“

Šta pomaže ženama kod straha od poroda?

Prvorotkinje često u sedmicama prije poroda imaju brojna pitanja: Hoću li moći roditi? Kako ću podnijeti bol? Šta ako porod ne bude onakav kakav želim? I žene koje su već rađale, mogu imati strahove vezane za porod, posebno ako su imale traumatično iskustvo.

Klein-Dupkanič potiče žene da prikupe informacije koliko god trebaju, ali ne na svoju ruku preko interneta nego u razgovoru sa stručnjacima poput babica i ginekologa. Polazak na kurs pripreme za porod ili razgledavanje porođajnih sala također može umanjiti strahove. „Na kursevima trudnice razgovaraju i shvataju da nisu same u svojim brigama“, kaže psihologinja.

Neke žene pristupaju i alternativnim metodama poput akupunkture pripreme za porod ili hipnoze tokom poroda, gdje uz partnera uče samohipnozu i tehnike opuštanja.

Šta trudnice koje pate od strahova, mogu učiniti?

Ako trudnice primijete da pate od tjeskoba, trebaju o tome razgovarati s povjerljivim osobama. I to ne tek kada strahovi postanu toliko snažni da ometaju svakodnevni život, nego čim počnu osjećati da postojeće strategije za suočavanje više ne djeluju. Važne osobe kojima se mogu obratiti su njihova babica, ginekologinja ili ginekolog kod kojih ionako redovno dolaze na preglede. „Tamo je prepreka za razgovor manja“, kaže Klein-Dupkanič. U mnogim gradovima postoje i savjetovališta za roditelje, a anonimne usluge, poput telefonske linije za pomoć, također su dostupne trudnicama s tjeskobama.

Psihologinja savjetuje da ljudi u okolini zabrinutih trudnica pri razgovoru prvenstveno slušaju: „Mnogi brzo pokušavaju umanjiti strahove i umiriti ih, ali to često kod žena izaziva osjećaj da nisu shvaćene.“ Važnije je prihvatiti njihove strahove i ne pokušavati odmah davati savjete. Ako želite pokazati brigu, korisne su neutralne izjave u prvom licu: „Brinem se za tebe. Primijetila sam da... Imam osjećaj da...“

U praksi je psihologinja primijetila da često baš partneri trudnica nazovu prvi i naprave taj prvi korak. „Ponekad treba vremena da ljudi priznaju kako im je potrebna pomoć“, objašnjava Klein-Dupkanič. Tako se trudnicama koje se bore sa strahom ili poremećajem tjeskobe može pomoći – tako da se u dogovoru s njima organizuje stručna podrška.

Kako izgleda uspjeh terapije kod poremećaja tjeskobe u trudnoći? „Nije cilj imati nultu količinu strahova — tada bi oni postali ogromni. Cilj je prihvatiti strah i naučiti da mu nismo izloženi bez mogućnosti kontrole“, kaže Klein-Dupkanič. Svjesnost da su strahovi tokom trudnoće do neke mjere normalni, prvi je važan korak. Profesionalnim savjetovanjem i liječenjem žene uče metode za prekidanje začaranog kruga straha.

Gdje trudnice mogu potražiti pomoć?

Iako su mentalni poremećaji još uvijek tabu, prema psihologinji, odnos prema tjeskobama danas se bar donekle promijenio nabolje. „Medicinsko osoblje je osjetljivo na ove probleme i češće upućuje na stručnu pomoć. I same žene su otvorenije za traženje podrške“, kaže Klein-Dupkanič.