Češka istraživačica kitova Petra Nevečeřalová: Kako DNK analiza može pomoći u zaštiti kitova
Češka istraživačica kitova Petra Nevečeřalová proučava morske sisare i zalaže se za bolju zaštitu njihovih staništa. U intervjuu objašnjava kakvu ulogu kitovi mogu imati u morskim ekosistemima, s kojim se izazovima suočavaju i kako uzorci DNK pomažu naučnicima da bolje razumiju njihove populacije.
Kitovi su najveći sisari na svijetu. Zbog svoje veličine, načina kretanja i uloge u kruženju hranjivih tvari mogu imati važan utjecaj na morske ekosisteme.
Oni su među najfascinantnijim životinjama u morima i okeanima. Istovremeno, mnoge vrste suočavaju se s pritiscima koji mogu utjecati na njihova staništa, izvore hrane i migracijske rute. Promjene u morskim ekosistemima, buka pod vodom, pomorski promet i posljedice nekadašnjeg komercijalnog kitolova i danas imaju važnu ulogu u praćenju i zaštiti ovih životinja.
Kako genetika očuvanja prirode može doprinijeti zaštiti morskih sisara i kakvu ulogu u tome imaju uzorci DNK, objašnjava istraživačica kitova Petra Nevečeřalová, rođena 1988. godine, u intervjuu za ACTIVE BEAUTY.
Postoji toliko fascinantnih činjenica o kitovima. Šta Vas najviše fascinira kod njih?
Kitovi imaju izuzetno dug životni vijek – neke vrste mogu živjeti više od 100 godina. Osim toga, vrlo su inteligentni i imaju složene oblike komunikacije.
Posebno su mi fascinantne orke. One žive u složenim društvenim grupama i imaju razvijene komunikacijske sposobnosti. Kod orki važnu ulogu imaju starije ženke, koje svojim iskustvom mogu pomoći cijeloj grupi. One poznaju područja u kojima se nalazi hrana i mogu voditi mlađe članove skupine.
Komunikacija među kitovima također je izuzetna. Neke vrste koriste prepoznatljive zvukove kojima se međusobno dozivaju, a istraživanja pokazuju da se određeni obrasci zvukova mogu pamtiti godinama.
Kitovi se često nazivaju „inžinjerima ekosistema“. Zašto?
Taj izraz se koristi zato što kitovi mogu imati važnu ulogu u morskim ekosistemima. Jedan od razloga je njihova veličina. Tokom života kitovi u tijelu pohranjuju ugljik. Kada kit ugine i njegovo tijelo potone na morsko dno, dio tog ugljika može ostati vezan u dubokom moru. Taj fenomen poznat je kao „kitov pad“.
Osim toga, kitovi mogu doprinijeti kruženju hranjivih tvari u moru. Njihov izmet može sadržavati hranjive tvari poput željeza, koje u određenim morskim područjima mogu potaknuti rast fitoplanktona. Taj proces se često naziva „kitova pumpa“.
Postoji i treći aspekt: kretanje kitova kroz vodu. Neke vrste, poput sivih kitova, pretražuju morsko dno u potrazi za hranom. Na taj način mogu pokrenuti sediment i doprinijeti raspodjeli hranjivih tvari u vodi. To može utjecati i na druge dijelove morskog prehrambenog lanca.
Znači li to da su stabilne populacije kitova važne za mora?
Da. Stabilne i zdrave populacije kitova važne su za morske ekosisteme. Njihova uloga u kruženju hranjivih tvari može imati utjecaj na druge morske organizme, uključujući fitoplankton, manje životinje i ribe.
Kod nekih vrsta današnje populacije i dalje su znatno manje nego prije perioda intenzivnog komercijalnog kitolova. Zato su zaštita staništa, praćenje populacija i smanjenje ometajućih faktora, poput podvodne buke i sudara s brodovima, i dalje veoma važni.
Rođeni ste i odrasli u Češkoj, daleko od mora. Odakle dolazi Vaša fascinacija kitovima?
Jedno od mojih prvih sjećanja je žuta deka s motivom tuljana koju mi je poklonila mama. To je probudilo moje zanimanje za morske životinje. Kasnije mi je kupila knjigu o morskim životinjama. Prvo smo gledale tuljane, a zatim delfine i kitove.
Mama mi je čitala o njima i odmah sam bila očarana. Mislim da je ta fascinacija oduvijek bila u meni. Iako sam odrasla daleko od mora, znala sam da želim saznati više o morskim sisarima.
Kada ste prvi put zaista susreli kitove?
To se dogodilo nakon jednog predavanja o kitovima u Pragu. Nakon predavanja razgovarala sam s predavačem, roniocem iz Južne Afrike, i rekla mu da bih voljela istraživati morske sisare. Pozvao me da ga posjetim.
Kada sam to ispričala mami, kupila je dvije avionske karte i zajedno smo otputovale u Mozambik. Na svoj 17. rođendan vidjela sam s obale ženku grbavog kita s mladunčetom. Taj trenutak sam zabilježila kamerom i ta fotografija me i danas podsjeća na taj dan.
Kasnije sam otputovala u Cape Town, gdje me ronilac upoznao s osobom koja se bavila turama posmatranja kitova. Odmah smo se sprijateljili i počela sam raditi kao vodič za turiste na njegovom brodu. Paralelno sam razvijala svoje istraživačke projekte.
Već u ranoj dobi napustili ste domovinu kako biste se posvetili istraživanju kitova. Šta Vam je pomoglo u tome?
Mnogo dugujem svojoj majci. Ona je najvažnija osoba u mom životu i uvijek me poticala da nastavim i slijedim svoje ciljeve. Njena podrška mi je dala hrabrost da odem u drugu zemlju i posvetim se temi koja me toliko zanimala.
Kako je izgledala Vaša svakodnevnica kao istraživačice kitova u Cape Townu?
Radila sam kao vodič na komercijalnom brodu za posmatranje kitova i taj posao povezala s istraživanjem za svoju doktorsku disertaciju. S turistima smo izlazili na more, a ja sam im objašnjavala kako se kitovi ponašaju, kako ih posmatramo i zašto je važno ne uznemiravati ih.
Najčešće smo viđali južne glatke kitove, poznate i kao južni kaperi, pa sam o njima mnogo govorila. Paralelno sam prikupljala neinvazivne uzorke DNK direktno s broda i putnicima objašnjavala zašto su ti uzorci važni za istraživanje.
Mnogi su bili iznenađeni kada su shvatili koliko informacija možemo dobiti iz vrlo malih tragova, poput odumrlih ljuskica kože.
Spominjete „neinvazivne uzorke DNK“. O čemu se radi?
U istraživanju kitova često se koriste biopsije. To znači da se posebnim instrumentom uzima vrlo mali uzorak kože. Iako je postupak osmišljen tako da što manje ometa životinju, ja sam željela pronaći metodu koja uopšte ne zahtijeva direktan kontakt s kitom.
Tako sam počela prikupljati odumrlu kožu kitova koja je plutala oko broda za posmatranje. Kitovima se, slično kao i drugim životinjama, ljušti površinski sloj kože. Testirala sam mogu li se iz tih ljuskica izdvojiti upotrebljivi uzorci DNK i pokazalo se da je to moguće.
Kasnije smo prikupljali i uzorke izmeta. Zatim sam istraživala može li se DNK dobiti i iz izdaha kitova. I ta metoda se pokazala mogućom. Za moj doktorat glavni uzorci bili su uzorci kože, dok su uzorci izdaha bili dodatni istraživački pristup.
Kako DNK analize doprinose zaštiti kitova?
DNK analiza pomaže nam da bolje razumijemo populacije kitova. Ako prikupimo dovoljno uzoraka, možemo saznati koliko su pojedine populacije međusobno povezane, postoji li dovoljno genetske raznolikosti i kako se životinje kreću između različitih područja.
Sarađivala sam s kolegama iz Južne Amerike, Novog Zelanda i Australije. Upoređivanjem uzoraka iz različitih područja možemo dobiti širu sliku o populacijama iste vrste.
Takve analize mogu pomoći u procjeni da li je populacija stabilna ili joj je potrebna dodatna zaštita. Genetski podaci, zajedno s informacijama o migracijama, ishrani i tjelesnoj kondiciji, mogu pomoći istraživačima da bolje razumiju kako promjene u morskom okolišu utiču na kitove.
Kod nekih populacija uočene su promjene u migracijskim obrascima i razmacima između rađanja mladunaca. Takvi podaci mogu biti važni za planiranje mjera zaštite.
Osim upornosti, koje su vještine potrebne za istraživanje kitova?
Potrebno je dobro poznavanje biologije i prirodnih nauka. Danas je posebno važno povezivati metode molekularne genetike s očuvanjem prirode.
Također je potrebno mnogo strpljenja. Kitovi većinu vremena ne rade ono što biste vi željeli. Morate posmatrati, čekati i učiti iz onoga što se zaista događa.
Kreativnost je također važna. Ako ne možete dobiti podatke na jedan način, morate pronaći drugi pristup koji je siguran za životinje i koristan za istraživanje. Radoznalost je ono što pokreće većinu naučnika da nastave dalje.
Koji su Vaši planovi za budućnost?
Trenutno radim kao molekularna biologinja u privatnom start-up-u koji razvija kultivirano meso. Uskoro ću se ponovo vratiti kitovima u Južnu Afriku. Tamo uvijek provodim neke od najljepših trenutaka svog života.
Kako možemo doprinijeti zaštiti kitova
Zaštita kitova zahtijeva međunarodnu saradnju, naučna istraživanja i mjere koje smanjuju rizike u njihovim staništima. To uključuje, naprimjer, zaštitu područja u kojima se hrane i razmnožavaju, smanjenje podvodne buke, praćenje brodskih ruta i odgovorno upravljanje ribolovom.
I pojedinci mogu doprinijeti svakodnevnim odlukama:
Smanjiti otpad i zagađenje
Pravilno odlaganje otpada, manja upotreba jednokratne plastike i pažljivo korištenje proizvoda koji mogu dospjeti u otpadne vode mogu pomoći da manje štetnih tvari završi u rijekama i morima.
Kupovati promišljeno
Kupujte samo ono što vam zaista treba i birajte proizvode koje možete koristiti duže vrijeme. Što se proizvod duže koristi, manja je potreba za čestom zamjenom i novom kupovinom.
Obratiti pažnju na porijeklo i trajnost proizvoda
Kod kupovine vrijedi razmisliti koliko dugo će se proizvod koristiti, može li se popraviti i da li je zaista potreban. Dugi transportni lanci mogu biti povezani s dodatnim emisijama stakleničkih plinova, zato je važno izbjeći nepotrebnu kupovinu.
Češće birati biljne obroke
Ako želite smanjiti udio namirnica čija proizvodnja može biti povezana s višim emisijama stakleničkih plinova, možete češće birati biljne obroke, naprimjer jela s mahunarkama, žitaricama, povrćem i voćem. Važno je pritom obratiti pažnju i na sezonalnost, porijeklo i način proizvodnje namirnica.
Birati proizvode iz certificiranog organskog uzgoja
Proizvodi iz certificiranog organskog uzgoja podliježu pravilima koja ograničavaju upotrebu sintetičkih pesticida i mineralnih đubriva. Ako želite podržati takav način proizvodnje, pri kupovini obratite pažnju na priznata organska obilježja i certifikate.
Zaključak
Kitovi imaju važnu ulogu u morskim ekosistemima, a naučna istraživanja pomažu da se njihove populacije bolje razumiju i zaštite. DNK analize mogu pokazati kako su populacije povezane, koliko su genetski raznolike i kako se mijenjaju kroz vrijeme. Zaštita kitova ne zavisi samo od istraživača. Važni su i međunarodni propisi, odgovorno upravljanje morima, zaštita staništa i svakodnevne odluke koje mogu smanjiti zagađenje i nepotrebnu potrošnju resursa.
