Active Beauty
Dosta je bilo stida! Oslobodite se neugodnog osjećaja!
Tekst:
Vrijeme čitanja: min
SVIJET OSJEĆAJA

Dosta je bilo stida! Oslobodite se neugodnog osjećaja!

Sažetak Stid je osjećaj koji nas često zatekne nespremnima i može nas duboko uznemiriti. Djeluje kao društveni alarm koji nas upozorava da je naša pripadnost ugrožena. Stid upoznajemo već u djetinjstvu, kada se susrećemo s granicama. Istraživačica Brené Brown objašnjava da se stid pojačava skrivanjem i šutnjom. Kada o njemu govorimo, gubi svoju moć. Žene često osjećaju stid povezan s tijelom, dok se muškarce često postiđuje zbog pokazivanja slabosti. Društvene mreže mogu pojačati stid nametanjem nerealnih normi. Za razliku od krivnje, stid pogađa naš doživljaj sebe, a ne samo naše postupke. Miriam Stein u svojoj knjizi „Die unverschämte Frau“ opisuje kako se osloboditi neutemeljenog stida.

Ovaj je sažetak izrađen uz pomoć umjetne inteligencije i ljudski provjeren.

Predebeli, premršavi, previše tihi, previše glasni, previše divlji ili previše nježni: zašto se tako strogo procjenjujemo i toliko se stidimo? Tekst donosi empatičan pogled na taj osjećaj.

U djetinjstvu nas stid najčešće zatekne nespremnima. Zamislite nakratko ovu situaciju: imate jedanaest godina, na odmoru ste s porodicom i budite se, jer starije djevojčice šapuću o vama i hihoću se zato što ste, zamislite, očito hrkali. Smak svijeta! O tom iskustvu autorica Miriam Stein pripovijeda u svojoj novoj knjizi i nastavlja: „Stid me preplavio poput kupke u kiselini.“ Odmah da objasnimo: stid nije kvar u operativnom sistemu, nego itekako ima svoju svrhu. Bez njega vjerovatno ne bismo bili posebno ugodno društvo. Neko ko se nikada ne stidi, recimo, ne bi se posebno ustručavao lagati, varati ili javno postiđivati druge.
Evolucijski psiholozi stid smatraju svojevrsnim društvenim alarmom. Upozorava nas kada je naša pripadnost skupini ugrožena. A ona je bila od presudne važnosti: onaj ko bi u kamenom dobu bio izopćen iz svoje skupine imao je male izglede za preživljavanje. I danas naše tijelo na stid reaguje kao na prijetnju: crvenimo se, spuštamo pogled i najradije bismo propali u zemlju.

Kako nastaje stid?

Stid nas u djetinjstvu često zatekne nespremnima. Autorica Miriam Stein opisuje kako se s jedanaest godina probudila dok su starije djevojčice šaptale i smijale se jer je, kako se činilo, hrkala. Doživjela je to kao katastrofu.
Stid nije kvar u našem sistemu, nego ima svoju funkciju. Bez njega bismo možda imali manje zadrške lagati, varati ili ponižavati druge. Evolucijski psiholozi i psihologinje vide ga kao društveni alarmni sistem: upozorava nas kada je ugrožena pripadnost skupini. U prahistoriji je isključenje iz skupine značilo loše izglede za preživljavanje. I danas tijelo na stid reaguje kao na prijetnju: crvenimo se, spuštamo pogled i najradije bismo nestali.
Svijet se promijenio, kao i norme skupine, ali sistem upozorenja i dalje radi. Dovoljan je kritičan pogled, komentar na društvenim mrežama ili fotografija na kojoj se ne sviđamo samima sebi. Stid učimo rano, već tokom druge godine života, kada djeca počnu nailaziti na granice i nakon razdoblja odobravanja čuju „ne”.

Za stid je potrebna šutnja

Istraživačica Brené Brown, koju često nazivaju stručnjakinjom za stid, opisuje ga i kao bolan osjećaj da smo manjkavi i zato nedostojni ljubavi i pripadnosti.
Brown stid naziva „glavnom emocijom” – vrlo intenzivnim osjećajem, snažnijim od ljubavi i ljutnje. Otkrila je da stid opstaje zahvaljujući tajnovitosti, šutnji i osuđivanju. Tu se krije i dio rješenja: kada ljudi prestanu šutjeti i počnu govoriti o svom stidu, on brzo gubi moć i utjecaj. Iako žene vjerovatno češće od muškaraca razgovaraju o ličnim stvarima, čini se da češće pate od tog mučnog osjećaja. Naravno, stid poznaju i muškarci. Dječaci, naprimjer, često uče da slabost, strah ili potreba za pomoći ne pristaju uz navodno „pravog muškarca”, pa ih se zbog toga postiđuje. I žene i muškarci osjećaju stid zbog porijekla, prihoda ili karaktera. Žene, međutim, uz mnoga druga područja češće navode stid povezan s tijelom. Usput, samo njemačka riječ „Scham” ima to neobično dvostruko značenje: označava i stid i ženski spolni organ. Već to pokazuje koliko se neobično pristupa ženskoj seksualnosti. Vrijeme je da pobliže pogledamo situacije u kojima osjećamo stid i, slijedeći logiku Brené Brown, razgovaramo o njima. Jesi li se ikada stidjela svojih grudi zato što ne izgledaju kao one na Instagramu? Bora, celulita ili strija? Pretankih ili prepunih usana? Znojenja, menstruacije, krivih stopala ili nedostatka struka? Razlozi za postiđivanje mogu biti i to što žena nema djecu, njena dob ili psihička bolest. Sve to nema drugu svrhu osim zadržati žene u određenoj ulozi i umanjiti njihovu vrijednost. A kad smo već kod umanjivanja: žena koja sebi na tanjir stavi normalnu ili veću porciju često dobije posramljujući komentar. I još nešto: žena navodno ne bi smjela imati nikakav miris osim parfema. Popis bi se mogao nastaviti unedogled.

Kada stid postaje opasan

Društvene mreže pozornica su za neprestano poređenje. Nikada nije bilo lakše istovremeno se upoređivati sa stotinama, hiljadama i još većim brojem žena. Neprekidan niz fotografija stvara dojam da je takav izgled nova normalnost. Razum zna da je mnogo toga filtrirano, inscenirano ili jednostavno izmišljeno. Ali našem „centru u za stid” to malo znači. Upravo tada stid postaje opasan.

Stid nije moralni kompas. On samo pokazuje koje norme i trendovi trenutno preovladavaju u društvu. Ne tako davno žene su se stidjele razvoda ili djeteta rođenog van braka – danas nam se to čini apsurdnim. Srećom, norme su se promijenile. Ipak, osjećaj da s nama nešto nije uredu pogađa nas jednako kao i prije, samo u drugim područjima. Zanimljiva je razlika između stida i krivnje. Krivnja se, kako je otkrila pionirka istraživanja stida, Helen Block Lewis, odnosi na naše postupke: „Učinila sam nešto pogrešno.” Stid se, ipak, odnosi na nas same: „Sa mnom nešto nije u redu.” On je mnogo dublji i snažnije nas uznemiruje. Čini se da nas krivnja prije potiče da ispravimo greške.

Stid, s druge strane, češće vodi ka povlačenju, izbjegavanju (kroz pretjerani rad ili alkohol), omalovažavanju sebe odnosno mržnji prema sebi ili agresiji.

Popis situacija u kojima osjećamo stid

Kako ne bismo završili u takvim slijepim ulicama, možemo pomnije razmotriti vlastite situacije srama, možda ih čak zapisati ili popisati s prijateljicom – a onda odbaciti ono čega se možemo osloboditi. Pjesma koja govori o tome zove se „Dovoljno si dobra”, izvodi je bend Blumengarten – da, onaj s visokim glasom. Tekst je jednostavan i mudar; trebalo bi ga uokviriti i objesiti na zid. Ne moramo savršeno ispuniti svačija očekivanja; dovoljno je da budemo dovoljno dobre. Tada stid ima mnogo manje izgleda. Nije slučajno da upravo sada Francuskinja Gisèle Pelicot postaje ikona. Njena rečenica „Stid mora promijeniti stranu”, izrečena na suđenju svojim silovateljima, opisuje novi stav: ne bi se trebala stidjeti ona, žrtva, nego počinitelji. Njena rečenica pokazuje da stid iznenađujuće često pogađa pogrešne osobe. A tekst pjesme Blumengartena nastavlja se riječima: „Ne znam šta ti svijet govori. Samo ostani svoja.” Nije uvijek lako, ali svakako je bolji put.

U knjizi „Die unverschämte Frau” Miriam Stein secira lažni stid – zabavnu, dirljivu i inspirativnu priču o oslobođenju.

Autorica Miriam Stein: „Mislila sam da sam jedina s takvim problemima”

Autorica Miriam Stein bavila se temom stida u svojoj knjizi – uključujući i svoj stid.

Gospođo Stein, šta stoji iza naslova knjige i šta je za Vas bestidna žena?

Stid funkcioniše poput posmatračice koja nas kritikuje izvana. Naprimjer, očituje se u očekivanju da žene odgovaraju određenom stereotipu – bilo da je riječ o princezi, majci, „tradwife” supruzi ili poslovnoj ženi. Svako odstupanje otvara prostor za postiđivanje. Usvojeni, neopravdani sram često je naš najstroži kritičar. Oduzima nam slobodu da nešto učinimo jer bi to moglo biti sramotno. Za mene je bestidna žena ona koja ponovo preuzima slobodu odlučivanja i djelovanja.

U knjizi iznosite vrlo lične stvari, među ostalim financijski slom i poremećaj ishrane. Prilično otvoreno, zar ne?

Uvijek me pomalo strah dijeliti lične priče. S ovim temama bilo je drukčije, jer su za mene završene. Kada bih se prije našla u nevolji, bilo me stid, jer sam mislila da sam jedina s takvim problemima. Sada znam da to nije istina. Kada sam završila knjigu, osjećala sam se slobodno kao rijetko kada prije.

U knjizi „Die unverschämte Frau” Miriam Stein secira lažni stid – zabavnu, dirljivu i inspirativnu priču o oslobođenju.

Die unverschämte Frau
Miriam Stein
Izdavač: Goldmann
Nažalost, nismo pronašli rezultate za vašu pretragu. Pokušajte s drugim pojmovima za pretragu.