Kada mnogo ljudi napravi mali korak, zajedno možemo napraviti veliku promjenu.

Predstavite rad Fondacije Mozaik! Na koji način pruža doprinos razvoju održivog djelovanja u BiH?

Fondacija Mozaik već više od 20 godina radi na tome da mladi u Bosni i Hercegovini imaju priliku graditi bolju budućnost upravo tamo gdje žive. Jer domovina se gradi kroz lokalne zajednice, kroz ljude koji preuzimaju inicijativu, ideje koje odgovaraju na stvarne potrebe i prilike koje nastaju tamo gdje su najpotrebnije. Vjerujemo da održive promjene nastaju kada pojedinci, zajednice, kompanije i institucije preuzmu aktivnu ulogu u rješavanju problema i stvaranju novih prilika.
Kroz naše programe podržavamo mlade, poduzetnike i poduzetnice da razvijaju ideje koje stvaraju ekonomsku, društvenu i okolišnu vrijednost. Danas se rezultati tog rada mogu vidjeti širom BiH – kroz više od 5.500 projekata mladih, gotovo 87.000 volontera koji su se angažovali u svojim zajednicama, više od 500 biznisa i mikrobiznisa u našem portfoliju, kao i kroz partnerstva sa 45 gradova, opština i općina.
Zato naš rad ne posmatramo kao niz pojedinačnih projekata, nego kao sistem koji mladima pomaže da razvijaju vještine, pretvaraju ideje u konkretne projekte i biznise, i grade povjerenje u svojim zajednicama.
Posebno smo ponosni na razvoj rješenja koja povezuju društveni utjecaj, održivost i razvoj odgovornih poslovnih modela. Jedan od takvih primjera je ReUseChain.ba, prva digitalna platforma za trgovinu sekundarnim sirovinama u BiH, razvijena uz podršku Sparkasse Bank d.d. BiH. Platforma danas okuplja više od 150 kompanija i pokazuje da otpad ne mora biti kraj jednog procesa, već početak nove vrijednosti, novih partnerstava i održivijeg poslovanja.
Za nas održivost nije samo zaštita okoliša. Ona podrazumijeva stvaranje prilika za ljude, razvoj odgovornih biznisa i jačanje zajednica koje mogu odgovoriti na izazove budućnosti. Upravo zato nastojimo pokazati da svako, bez obzira da li je riječ o pojedincu, kompaniji ili instituciji, može biti dio pozitivne promjene.

Zašto je važna društvena odgovornost? Na koji način, prema Vašem mišljenju i iskustvu, pojedinci i/ili udruženja/institucije/kompanije mogu pristupiti ovoj temi?

Društvena odgovornost je važna zato što nas podsjeća da svi imamo određenu odgovornost prema zajednici u kojoj živimo. Često mislimo da su za velike promjene zadužene institucije, kompanije ili neko drugi, a zapravo svaka promjena počinje od pojedinca.
Po mom mišljenju, društvenoj odgovornosti najbolje je pristupiti tako što ćemo prvo pogledati šta možemo promijeniti mi sami. Sve češće vidimo inicijative koje promoviraju pametniju potrošnju i produženje životnog vijeka proizvoda. Tako su, primjerice, organizovane razmjene odjeće, knjiga i modnih dodataka, gdje građani mogu razmijeniti predmete koje više ne koriste umjesto da ih bace (SWAP time). Sličnu filozofiju promovira i međunarodni pokret Circular Monday, koji je pokrenut u Švedskoj i odnosi se na ponedjeljak u novembru, prije Black Friday potrošačke groznice kao svojevrsni odgovor na kulturu pretjerane potrošnje. Umjesto kupovine novih proizvoda, potiče popravku, ponovnu upotrebu, dijeljenje i odgovorniju potrošnju. Takvi primjeri pokazuju da održivost često počinje vrlo jednostavnim odlukama koje donosimo kao potrošači. Voljela bih da Circular Monday postane prepoznatljiv i u Bosni i Hercegovini te da sve češće biramo popraviti, podijeliti ili ponovno upotrijebiti stvari prije nego što kupimo nove.
S druge strane, društvena odgovornost je i odnos prema ljudima oko nas. Nekome će to biti pomoć starijem komšiji, nekome volontiranje nekoliko sati mjesečno u lokalnoj zajednici ili druženje sa starijim osobama u centrima za zdravo starenje. Upravo kroz takve male geste gradimo solidarnije i povezanije društvo.
Kompanije i institucije imaju dodatnu odgovornost jer njihov utjecaj obuhvata veliki broj ljudi. Ohrabruje činjenica da se svijest o održivosti i društvenoj odgovornosti u Bosni i Hercegovini sve više razvija te da vidimo sve veći broj inicijativa koje promoviraju održivo poslovanje i cirkularnu ekonomiju.
Tako, primjerice, kompanija QMS Business Consulting kroz proizvod BlockBrick.ba razvija inovativna rješenja koja čisti tekstilni otpad iz proizvodnje pretvaraju u termo-akustične blokove za primjenu u savremenom uređenju interijera. S druge strane, kompanija RCB Nanotehnologija razvila je tehnologiju kojom se gume na kraju životnog vijeka pretvaraju u recovered carbon black, tj. u vrijednu sekundarnu sirovinu koja se ponovo koristi u proizvodnim procesima. Ovakvi primjeri pokazuju da održivost i društvena odgovornost nisu samo pitanje zaštite okoliša, nego i prilika za inovacije, nova radna mjesta i razvoj konkurentnijeg poslovanja.
Zatim finansijske institucije, zajedno sa svojim zaposlenicima organiziraju društveno odgovorne aktivnosti poput sadnje drveća, čišćenja javnih površina i jezera, edukacija za djecu i mlade ili različitih humanitarnih akcija. Takve inicijative ne donose korist samo zajednici, nego i jačaju osjećaj zajedništva među zaposlenicima, te pokazuju da odgovorno poslovanje može imati vrlo konkretan i pozitivan utjecaj na društvo.
Najvažnije je razumjeti da društvena odgovornost nije jedan veliki projekat, nego skup svakodnevnih odluka i aktivnosti koje zajedno stvaraju pozitivnu promjenu.

Čini se da društvena odgovornost podrazumijeva mnogo truda i vremena. A zapravo, toj temi se može pristupiti mnogo jednostavnije, zar ne?

Mislim da je najveći izazov zapravo način na koji razmišljamo o društvenoj odgovornosti. Često imamo osjećaj da moramo napraviti nešto veliko da bi to bilo vrijedno pažnje, kao npr. pokrenuti projekat, prikupiti značajna sredstva ili organizovati veliku akciju. Zbog toga mnogi odustanu i prije nego što počnu.
A zapravo, društvena odgovornost nije takmičenje u tome ko će uraditi više. Važno je da svako uradi ono što može, u skladu sa svojim mogućnostima i vremenom koje ima na raspolaganju.
Kroz svoj rad upoznala sam mnogo ljudi koji nisu imali ni mnogo slobodnog vremena ni velike resurse, ali su ipak pronalazili način da doprinesu svojoj zajednici. Istovremeno, uvjerila sam se da dobre ideje vrlo brzo pronađu svoje pristalice. Jedan od primjera je projekat „NERA ETVA“, kroz koji je mladi dizajner Armin Ćosić prikupljao plastične boce iz korita rijeke Neretve i pretvarao ih u jedinstveno umjetničko djelo. Ova ideja nije privukla pažnju samo javnosti, nego i organizacija koje promoviraju održivost i cirkularnu ekonomiju. Upravo zbog njegove snažne poruke o ponovnoj upotrebi materijala i stvaranju nove vrijednosti iz onoga što se često smatra otpadom, projekat je dobio podršku Sparkasse Banke i Fondacije Mozaik. Nama je bio posebno blizak jer kroz platformu ReUseChain.ba svakodnevno promoviramo upravo takav način razmišljanja, da otpad može postati vrijedan resurs.
Takvi primjeri pokazuju da društvena odgovornost ne mora uvijek zahtijevati velike budžete ili kompleksne projekte. Ponekad je dovoljno promijeniti perspektivu, prepoznati priliku za djelovanje i napraviti prvi korak. Kada društvenu odgovornost prestanemo posmatrati kao dodatnu obavezu, a počnemo je doživljavati kao prirodan dio svakodnevnog života, ona postaje mnogo jednostavnija nego što smo mislili.

Koliko su, prema vašem iskustvu, pojedinci spremni promijeniti svakodnevne navike?

Mislim da su ljudi mnogo spremniji na promjene nego što ponekad mislimo, posebno kada razumiju zašto su te promjene važne i kakav pozitivan učinak mogu imati.
To vrlo jasno vidimo kroz programe Fondacije Mozaik. U okviru Mozaik Omladinskih banaka, jedan od uslova za podršku projektima jeste da budu povezani s Ciljevima održivog razvoja Ujedinjenih nacija (SDG). Mnogi su možda očekivali da će mladima to predstavljati dodatno opterećenje, međutim dogodilo se upravo suprotno. Mladi su vrlo brzo prepoznali vrijednost ovakvog pristupa i uspješno integrirali teme poput zaštite okoliša, inkluzije, zdravlja, obrazovanja i razvoja lokalnih zajednica u svoje projektne ideje.
Ono što je posebno važno jeste da ti projekti nisu samo dobre akcije u zajednici. Oni su i prostor za učenje kroz praksu, u kojem mladi razvijaju konkretne vještine – od planiranja i budžetiranja do timskog rada, komunikacije, odgovornosti i liderstva. Na taj način društveni angažman postaje i ulaganje u zajednicu i ulaganje u vlastiti razvoj.
Slično iskustvo imamo i s poduzetnicima i poduzetnicama koji apliciraju za grantove i programe podrške. Sve veći broj njih prepoznaje da održivost nije samo društveno odgovorno ponašanje nego i poslovna prilika. Kroz edukacije koje organizujemo o ESG standardima za male kompanije, vidimo da su spremni prilagoditi svoje poslovanje, unaprijediti upravljanje resursima, odnos prema zaposlenima i zajednici te na taj način postati konkurentniji i otporniji na buduće izazove.
Naravno, promjene ne dolaze preko noći. Ali ono što me ohrabruje jeste činjenica da, kada ljudima pružite znanje, podršku i priliku da djeluju, oni su mnogo spremniji na promjene nego što često pretpostavljamo.

Često se shodno socijalnim okolnostima nađemo u situaciji da pomislimo: Pa zaista bi neko trebao nešto poduzeti. Prema vašem iskustvu: Kada se to „neko bi trebao“ pretvara u „ja bih trebao“?

Mislim da se taj trenutak dogodi onda kada prestanemo čekati idealne okolnosti i shvatimo da promjena može početi i od nas samih.
Jedan primjer koji mi je posebno ostao u sjećanju dogodio se tokom Sedmice održivog razvoja (SDG Week) u Bosni i Hercegovini u novembru 2024. godine. Razmišljala sam kako često govorimo o održivosti, reciklaži i zaštiti okoliša, ali nedovoljno često ljudima pružamo priliku da se aktivno uključe i kroz vlastito iskustvo vide da male odluke zaista mogu napraviti razliku.
Iz te ideje nastala je akcija „Recikliraj i osvoji“, koju smo kao Mozaik ESG Solutions organizirali na Vilsonovom šetalištu u Sarajevu zajedno sa Filantropskim forumom u BiH i KJKP RAD, uz podršku UNDP-a BiH. Građani i građanke svih generacija donosili su plastične boce, staklenu i kartonsku ambalažu, učili o pravilnom odvajanju otpada i kroz interaktivnu nagradnu igru postali dio jedne pozitivne priče o održivosti.
Za mene je to bio odličan primjer kako nastaju promjene. Nije postojala velika kampanja niti značajan budžet. Postojala je ideja da se na jednostavan i zanimljiv način razgovara o temi koja je važna za sve nas i da se građanima pokaže kako održivost nije nešto apstraktno, nego nešto što počinje svakodnevnim navikama.
Zato vjerujem da se „neko bi trebao“ pretvara u „ja bih trebala ili trebao“ onda kada prestanemo tražiti razloge zašto nešto nije moguće i počnemo tražiti načine kako da napravimo prvi korak. Vrlo često upravo tada shvatimo da nismo sami i da postoje ljudi i organizacije koje žele biti dio iste promjene.

Šta biste poručili pojedincima koji kažu da im za društveni angažman nedostaje vrijeme?

Prije svega, rekla bih da ih razumijem. Svi danas živimo vrlo dinamično i često imamo osjećaj da nam nedostaje vremena čak i za stvari koje su nam važne.
Međutim, društveni angažman ne mora nužno značiti dodatne sate koje ćemo izdvojiti iz već pretrpanog rasporeda. Često ga zamišljamo kao nešto veliko i zahtjevno, a zapravo može biti dio onoga što već svakodnevno radimo.
Ponekad je dovoljno da nekome posvetimo pažnju, podijelimo svoje znanje, podržimo lokalnu inicijativu, uključimo djecu u akciju sadnje cvijeća u dvorištima pored zgrada ili odvojimo nekoliko minuta da pravilno zbrinemo otpad umjesto da ga bacimo gdje nam je najlakše. Male odluke koje donosimo svaki dan često imaju mnogo veći utjecaj nego što mislimo.
Vjerujem da društveni angažman nije pitanje količine slobodnog vremena, nego svijesti da svi možemo doprinijeti na način koji odgovara našem životu, mogućnostima i interesima. Ne mora svako volontirati svaki vikend ili voditi projekat. Dovoljno je pronaći jednu stvar do koje nam je stalo i napraviti mali korak.
Jer kada mnogo ljudi napravi mali korak, zajedno možemo napraviti veliku promjenu.

Kada biste mogli poželjeti da se svaki čovjek okuša u nečemu kada je u pitanju društveni angažman – šta bi to bilo?

Voljela bih da svaka osoba barem jednom izađe iz svoje svakodnevne rutine i uradi nešto korisno za nekoga koga ili ne poznaje ili djelomično poznaje. To može biti volontiranje, mentorstvo, podrška lokalnoj inicijativi ili pomoć starijim osobama. Takva iskustva nas podsjećaju koliko smo međusobno povezani i koliko male geste mogu imati veliki značaj za nekoga drugog.
Kroz svoj rad uvjerila sam se da ljudi najčešće uđu u društveni angažman kako bi nešto promijenili u zajednici, a iz njega izađu promijenjeni i sami. Postanu svjesniji potreba drugih, razviju nove vještine, upoznaju inspirativne ljude i steknu osjećaj da svojim djelovanjem mogu doprinijeti nečemu što je veće od njih samih.

Da li i na koji način se dobrovoljci mogu angažovati u vašoj Fondaciji?

Naravno. Fondacija Mozaik već godinama okuplja ljude koji žele svojim znanjem, iskustvom i vremenom doprinijeti razvoju mladih i lokalnih zajednica. Uvijek su nam dobrodošli stručnjaci, poduzetnici i poduzetnice, te svi oni koji žele podijeliti svoja znanja i iskustva kroz mentorstvo, edukacije i podršku mladima koji pokreću vlastite biznise ili društvene inicijative. Često upravo jedan savjet, iskustvo ili sat vremena razgovora mogu nekome pomoći da napravi važan iskorak.
Također, mladi se mogu uključiti i kroz program Mozaik Omladinskih banaka, koji mladima od 17 do 35 godina pruža priliku da kroz praktičan rad u lokalnim zajednicama razvijaju vještine, pokreću društveno korisne projekte i inovativne biznise/zanate, ali i preuzimaju različite uloge unutar programa – od asistenata i koordinatora do voditelja i savjetnika. Na taj način ne samo da doprinose razvoju svoje zajednice, nego i stiču konkretno iskustvo, razvijaju vještine budućnosti i grade svoj profesionalni put.
Ono što je posebno vrijedno jeste da volontiranje u Fondaciji Mozaik nije jednosmjeran proces. Ljudi koji se uključe ne samo da pomažu drugima, nego i sami stiču nova znanja, razvijaju vještine, upoznaju inspirativne ljude i grade profesionalne kontakte.
Zapravo, neki od naših današnjih zaposlenika svoj put u Fondaciji Mozaik započeli su upravo kao volonteri. Kroz angažman u različitim programima imali su priliku učiti, preuzimati odgovornost, razvijati svoje kompetencije i postepeno graditi karijeru. To je možda i najbolji dokaz da volontiranje nije samo davanje zajednici, nego i ulaganje u vlastiti razvoj.

Šta biste poručili mladima u BiH kada je u pitanju društvena odgovornost?

Poručila bih im da ne čekaju da se sve posloži da bi počeli djelovati.
Često čujem mlade kako govore da nemaju dovoljno iskustva, dovoljno novca, dovoljno podrške ili dovoljno prilika. Iskreno, rijetko kada itko od nas ima idealne uvjete za početak. Većina dobrih stvari nastane upravo onda kada odlučimo krenuti iako nemamo sve odgovore.
Kroz rad u Fondaciji Mozaik upoznala sam mnogo mladih ljudi koji su krenuli od jedne ideje, jednog problema koji su primijetili u svojoj zajednici ili jedne stvari za koju su vjerovali da može biti bolja. Nisu svi njihovi pokušaji bili savršeni, ali su svi nešto naučili, razvili nove vještine, upoznali nove ljude i pomjerili granice onoga što su mislili da mogu.
Društvena odgovornost za mene nije nešto što radimo zato što moramo. To je odluka da ne budemo ravnodušni prema onome što se dešava oko nas. Nekada će to biti volontiranje, nekada pokretanje biznisa koji odgovorno posluje, nekada podrška nekome kome je potrebna pomoć. Važno je samo da ne ostanemo po strani.
Voljela bih da mladi u Bosni i Hercegovini više vjeruju da imaju pravo i sposobnost da utiču na stvari oko sebe. Ne zato što će promijeniti cijeli svijet, nego zato što će promijeniti dio svijeta kojem pripadaju. A upravo tako počinju sve velike promjene.
Jer tek kada domovina mladima prestane biti samo emocija i postane stvarna životna opcija, možemo govoriti o promjeni koja traje. A ta promjena počinje u lokalnim zajednicama, tamo gdje mladi uče, rade, pretvaraju ideje u konkretne projekte i biznise, i vide da imaju razlog ostati.