Zašto su insekti važni za prirodu i ljude

Insekti su prvaci evolucije

Najmanji samostalno živeći kukac jedva je vidljiv golim okom: minijaturni žuti kukac Scydosella musawasensis dugačak je samo oko 0,3 milimetra, otprilike kao sitno zrno pijeska. Među najvećim predstavnicima je divovski štapić Phobaeticus chani, koji s raširenim nogama može narasti do više od pola metra. Te dvije vrste samo su mali dio ogromne raznolikosti insekata. Do danas je opisano oko milion vrsta, a naučnici pretpostavljaju da ih postoji još mnogo više. Insekti čine veliki dio poznate životinjske raznolikosti na Zemlji i pripadaju najuspješnijim skupinama životinja.

Prilagođeni su brojnim staništima

Prvi insekti pojavili su se prije otprilike 480 miliona godina, mnogo prije dinosaura. Njihov evolucijski uspjeh dijelom se objašnjava raznolikošću oblika i velikom sposobnošću prilagođavanja. Odrasli insekti imaju šest nogu i tijelo podijeljeno na tri dijela: glavu, prsa i zadak. Taj osnovni plan građe pokazao se vrlo prilagodljivim. Tokom evolucije različite vrste razvile su krila, specijalizirane usne organe, zaštitne oblike tijela ili načine kretanja prilagođene životnom prostoru. Najviše vrsta insekata živi u tropskim prašumama, ali ih nalazimo i u šumama, na livadama, u pustinjama, planinama, polarnim područjima i slatkovodnim staništima. U morima su, za razliku od mnogih drugih životinjskih skupina, znatno rjeđi.

Raznoliki izvori hrane

Insekti koriste vrlo različite izvore hrane. Neke vrste hrane se lišćem, polenom, nektarom ili drvetom, druge love manje životinje, hrane se mrtvom organskom materijom ili žive u bliskoj vezi s drugim organizmima. Kod mnogih vrsta ličinke i odrasle jedinke imaju potpuno različit način života. To znači da se često ne takmiče za istu hranu. Dobar primjer su leptiri: gusjenice se uglavnom hrane biljkama, dok odrasli leptiri često koriste nektar. Mnogi insekti žive i u simbiozi s mikroorganizmima. Termitima, naprimjer, mikroorganizmi u probavnom sistemu pomažu da razgrađuju drvo i iskoriste hranjive tvari koje sami ne bi mogli preraditi.

Insekti oprašuju biljke i razgrađuju organsku materiju

Insekti imaju važne funkcije u ekosistemima. Oni razgrađuju mrtvo lišće, drvo, izmet i uginule životinje te tako pomažu da se hranjive tvari vrate u tlo. Na taj način doprinose kruženju materije u prirodi. Osim toga, insekti su važna karika u lancu ishrane. Njima se hrane pauci, ptice, šišmiši, vodozemci, ribe i mnoge druge životinje. Ako se broj insekata smanjuje, to može utjecati i na vrste koje od njih zavise kao izvora hrane.

Oprašivanje cvjetnica

Jedna od najpoznatijih uloga insekata je oprašivanje. Mnoge cvjetnice zavise od prenosa polena. Taj posao dijelom obavlja vjetar, ali kod brojnih biljaka važnu ulogu imaju pčele, bumbari, leptiri, muhe, kornjaši i drugi insekti. Oprašivanje je važno i za proizvodnju hrane. Mnoge vrste voća, povrća, orašastih plodova i sjemenki u određenoj mjeri zavise od oprašivača. Prema međunarodnim procjenama, ekonomska vrijednost oprašivanja iznosi više stotina milijardi eura godišnje na globalnom nivou. Te procjene pokazuju koliko su oprašivači važni za ekosisteme i poljoprivredu. Tehnička ili ručna zamjena oprašivanja u mnogim bi slučajevima bila vrlo ograničena, skupa i teško izvediva.

Grabežljivi insekti također mogu biti korisni u poljoprivredi jer se hrane štetnicima. Bubamare, zlatooke i neke vrste osa mogu doprinijeti biološkoj kontroli štetnika, posebno kada su dio raznolikog i stabilnog ekosistema.

Insekti kao izvor proteina

U mnogim dijelovima svijeta insekti su tradicionalni dio ishrane. Više od dvije milijarde ljudi u Aziji, Africi i Latinskoj Americi povremeno ili redovno konzumira insekte kao izvor proteina, masti, vitamina i minerala. S nutritivnog stanovišta, pojedine vrste insekata mogu biti vrijedan izvor hranjivih tvari. Njihov ekološki bilans zavisi od vrste insekta, načina uzgoja, hrane koja se koristi, potrošnje energije, prerade, transporta i pakovanja. U pojedinim istraživanjima uzgoj insekata pokazuje nižu potrošnju prostora, vode ili hrane u odnosu na neke oblike proizvodnje mesa. Ipak, tačan utjecaj na okoliš treba posmatrati za svaki proizvod posebno i kroz cijeli proizvodni lanac.
Budući da su insekti hladnokrvne životinje, dio unesene hrane ne koriste za održavanje stalne tjelesne temperature. Zbog toga kod nekih vrsta uzgoj može imati povoljniji omjer između unesene hrane i dobivene biomase nego kod pojedinih toplokrvnih domaćih životinja.

Insekti su zanimljivi za biomedicinu

Insekti su zanimljivi i za biomedicinska istraživanja. Tokom evolucije razvili su brojne odbrambene mehanizme, hemijske tvari i strategije preživljavanja. Neke od tih tvari istražuju se zbog mogućih primjena u medicini, farmaciji i biotehnologiji.

Važno je naglasiti: mnoga istraživanja u ovoj oblasti još su u ranoj fazi. Tvari koje pokazuju zanimljive efekte u laboratorijskim uslovima ne znače automatski da će brzo postati lijekovi. Ipak, insekti predstavljaju vrijedan izvor inspiracije za nauku.

Tri primjera kako bi insekti mogli koristiti medicini

1. Žohari i otpornost na mikroorganizme

Žohari žive u okruženjima u kojima dolaze u kontakt s velikim brojem mikroorganizama. Zbog toga su razvili snažne odbrambene mehanizme. Naučnici istražuju određene tvari iz njihovog nervnog sistema jer su u laboratorijskim istraživanjima pokazale antimikrobna svojstva.

Takva istraživanja mogla bi dugoročno doprinijeti boljem razumijevanju novih pristupa u borbi protiv bakterija otpornih na antibiotike.

2. Azijska bubamara i zarazne bolesti

U hemolimfi, odnosno tjelesnoj tečnosti azijske bubamare, pronađena je tvar nazvana harmonin. U laboratorijskim istraživanjima pokazala je djelovanje protiv određenih uzročnika bolesti.

Naučnici istražuju može li takva tvar u budućnosti pomoći u razvoju novih terapijskih pristupa, naprimjer kod bolesti koje prenose insekti ili paraziti.

3. Kornjaši i istraživanje tumora

Neke vrste kornjaša koriste snažne hemijske tvari kako bi zaštitile svoja jaja od grabežljivaca. Jedna od tih tvari je pederin. Zanimljivo je da ga često ne proizvodi sam insekt, nego mikroorganizmi koji žive u simbiozi s njim.

U istraživanjima se ispituje može li pederin ili slične tvari pomoći u razumijevanju mehanizama rasta tumorskih ćelija. I ovdje je riječ o naučnim istraživanjima, a ne o gotovoj medicinskoj primjeni.

Zašto su mnogi insekti ugroženi

Mnoge vrste insekata osjetljivo reaguju na promjene u svom staništu. Zato se često koriste kao bioindikatori, odnosno kao pokazatelji stanja određenog ekosistema. Naučne studije u različitim regijama upozoravaju na pad brojnosti i raznolikosti insekata. Razmjere tog pada razlikuju se zavisno od vrste, područja i metode istraživanja, ali stručnjaci se slažu da je gubitak insekata ozbiljan problem za ekosisteme. „U pojedinim područjima zabilježeni su veliki padovi biomase letećih insekata“, kaže biologinja i ekologinja Carolina Trcka-Rojas, voditeljica projekta u Savezu za zaštitu prirode Austrija. Takvi podaci pokazuju koliko je važno dugoročno pratiti stanje populacija insekata.

Promjene u staništima uzrokovane ljudskim djelovanjem

Razlozi za smanjenje brojnosti insekata su brojni. Među najvažnijima su gubitak i fragmentacija staništa, intenzivna poljoprivreda, česta upotreba pesticida, uklanjanje cvjetnih površina, betoniranje i izgradnja. Dodatni pritisak mogu stvarati svjetlosno onečišćenje, onečišćenje zraka, klimatske promjene i promjene u načinu korištenja zemljišta. Za neke druge utjecaje, poput mikroplastike ili elektromagnetskih polja, istraživanja upućuju na moguće rizike, ali učinci zavise od vrste, staništa i konkretnih uslova. Posebno su važna raznolika staništa: cvjetne livade, živice, šumski rubovi, močvarna područja, prirodni tokovi rijeka i vrtovi s domaćim biljnim vrstama. Kada takva staništa nestaju ili se usitnjavaju, mnoge vrste gube hranu, sklonište i mjesta za razmnožavanje.

Mogućnosti djelovanja za politiku i pojedince

„Još uvijek imamo mogućnosti djelovati: staništa se moraju štititi, a nova stvarati. Službene preporuke za djelovanje i smjernice mogu u tome pomoći“, kaže Trcka-Rojas. Na političkom nivou važne su mjere za očuvanje i povezivanje staništa, smanjenje pritiska pesticida, zaštitu oprašivača i podsticanje raznolikih krajolika. Evropska unija je u okviru svojih inicijativa za oprašivače i strategije bioraznolikosti postavila ciljeve za zaustavljanje pada broja oprašivača. I pojedinci mogu doprinijeti u svom okruženju. Vrtovi i balkoni s autohtonim cvjetnicama, živicama i nepokošenim dijelovima mogu insektima pružiti hranu i sklonište. Korisno je birati biljke koje cvjetaju u različito doba godine, kako bi pčele, bumbari, leptiri i drugi oprašivači što duže imali izvor hrane. Na balkonima i u vrtovima preporučuje se izbjegavati pesticide gdje god je to moguće. Umjesto toga mogu se koristiti mjere poput sadnje raznolikih domaćih biljaka, poticanja korisnih insekata, mehaničkog uklanjanja štetnika i stvaranja malih skloništa, naprimjer hrpica granja, suhozida ili dijelova vrta koji se ne kose prečesto.

Šta bi značio nestanak velikog broja insekata

Nestanak velikog broja insekata imao bi ozbiljne posljedice za ekosisteme. Posebno bi bio pogođen proces oprašivanja, ali i razgradnja organske materije te hranidbeni lanci brojnih životinja. Divlje pčele imaju posebno važnu ulogu. Mnoge od njih specijalizirane su za određene biljke ili su aktivne u uslovima u kojima medonosne pčele nisu jednako učinkovite. Zbog toga se oprašivanje poljoprivrednih kultura i samoniklih biljaka ne može oslanjati samo na medonosne pčele. Ako bi se broj oprašivača snažno smanjio, to bi moglo utjecati na dostupnost određenih vrsta voća, povrća, orašastih plodova i sjemenki. Ishrana bi mogla postati manje raznolika, a prinosi nekih kultura niži ili nestabilniji. Posljedice bi se osjetile i izvan poljoprivrede. Mnoge samonikle biljke zavise od oprašivača. Ako one nestanu ili se prorijede, gube se hrana i staništa za druge životinje. Zato zaštita insekata nije važna samo za pojedine vrste, nego za stabilnost čitavih ekosistema. Insekti su mala bića, ali njihova uloga je velika. Što bolje razumijemo njihov značaj, lakše možemo donositi odluke koje pomažu očuvanju raznolikosti života oko nas.